Kž I 1978/08

Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE
Kž I 1978/08
22.09.2008. godina
Beograd

U IME NARODA

 

Vrhovni sud Srbije u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Novice Pekovića, predsednika veća, Slobodana Rašića i Nate Mesarović, članova veća, sa savetnikom Draganom Lužnjanin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246. stav 3. Krivičnog zakonika, odlučujući o žalbi Okružnog javnog tužioca u Beogradu, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Beogradu K. br. 2165/07 od 22.01.2008. godine, u sednici veća održanoj dana 22.09.2008. godine, doneo je

 

P R E S U D U

 

UVAŽAVA SE žalba Okružnog javnog tužioca u Beogradu i samo u pogledu odluke o krivičnoj sankciji PREINAČUJE presuda Okružnog suda u Beogradu K. br. 2165/07 od 22.01.2008. godine tako što Vrhovni sud Srbije okrivljenog AA za izvršeno krivično delo neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246. stav 3. Krivičnog zakonika za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim primenom člana 246. stav 4. i člana 57. stav 2. Krivičnog zakonika OSUĐUJE na novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 (desethiljada) dinara, koju je dužan da plati u roku od 15 dana od dana prijema ove presude, a u slučaju da okrivljeni novčanu kaznu ne plati, ista će biti zamenjena tako što će se svakih 1.000,00 dinara novčane kazne računati kao jedan dan zatvora.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Pobijanom presudom okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenog krivičnog dela iz člana 246. stav 3. Krivičnog zakonika za koje mu je izrečena uslovna osuda, tako što je određeno da mu se utvrđena kazna zatvora u trajaunju od 1-jednog meseca neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine po pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo. Primenom člana 246. stav 7. u vezi člana 87. KZ prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta i to 0,65 grama smeše opojne droge amfetamin-sulfat. Obavezan je da sudu na ime paušala plati iznos od 4.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.

 

Protiv te presude, zbog odluke o krivičnoj sankciji žalbu je izjavio Okružni javni tužilac u Beogradu sa predlogom da Vrhovni sud pobijanu presudu preinači i okrivljenom izrekne strožiju kaznu.

 

Republički javni tužilac u podnesku Ktž. 2225/08 od 09.09.2008. godine, predložio je da Vrhovni sud uvaži kao osnovanu žalbu Okružnog javnog tužioca, pobijanu presudu preinači i okrivljenom izrekne strožiju krivičnu sankciju.

 

Nakon što je postupljeno po članu 374. stav 2. ZKP, Vrhovni sud je održao sednicu veća na kojoj je ispitao prvostepenu presudu u smislu člana 380. ZKP, razmotrio ostale spise predmeta, ocenio žalbene navode, kao i predlog Republičkog javnog tužioca iznet u napred navedenom podnesku, pa je našao:

 

Pobijana presuda ne sadrži povrede zakona na koje Vrhovni sud povodom izjavljene žalbe pazi po službenoj dužnosti a u smislu člana 380. stav 1. tačka 1. i 2. ZKP.

 

Osnovano se međutim, žalbom Okružnog javnog tužioca prvostepena presuda pobija u delu odluke o izrečenoj krivičnoj sankciji okrivljenom Marku Veselinoviću.

 

Naime, uvažavajući ocenu prvostepenog suda o postojanju olakšavajućih okolnosti vezanih za priznanje dela i izraženo kajanje zbog učinjenog i dosadašnju neosuđivanost, zatim i činjenicu da je okrivljeni opojna sredstva držao za ličnu upotrebu, što prvostepeni sud utvrđuje i navodi u opisu radnje okrivljenog kao i mogućnost koju sudu daje odredba člana 246. stav 4. KZ, da ovakvog učinioca krivičnog dela iz člana 246. stav 3. KZ može osloboditi od kazne odnosno blaže kazniti, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju imajući u vidu pre svega težinu izvršenog krivičnog dela uslovna osuda nije adekvatna krivična sankcija.

 

Svrha kažnjavanja u okviru opšte svrhe krivičnih sankcija i po nalaženju Vrhovnog suda Srbije, može se ostvariti samo izricanjem strožije krivične sankcije, zbog čega je uvaživši razloge žalbe Okružnog javnog tužioca, prvostepenu presudu preinačio i okrivljenog AA za izvršeno krivično delo iz člana 246. stav 3. KZ i primenom člana 246. stav 4. KZ, osudio na novčanu kaznu. Odlučujući o njenoj visini imajući u vidu imovinske prilike okrivljenog, odnosno činjenicu da je bez stalnog zaposlenja, te da samo povremenim radom obezbeđuje sredstva za svoju egzistenciju, da mu je ovo prvi sukob sa zakonom, ali i količinu opojnih sredstava koje je kritičnom prilikom držao za sopstvenu upotrebu, a što je utvrđeno izrekom prvostepene presude primenom člana 246. stav 4. KZ i člana 57. stav 2. KZ osudio ga na novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 dinara, nalazeći da će se i ovako ublaženom kaznom u svemu ostvariti svrha kažnjavanja predviđena članom 42. Krivičnog zakonika.

 

Mera bezbednosti oduzimanja opojnih sredstava i to 0,65 grama smeše opojne droge amfetamin-sulfata doneta je pravilnom primenom odredbe člana 246. stav 7. u vezi člana 87. Krivičnog zakonika, pa se njena zakonitost i opravdanost izricanja ne dovodi u pitanje.

 

Sa svega iznetog, a na osnovu člana 391. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zapisničar, Predsednik veća-sudija,

Dragana Lužnjanin, s.r. Novica Peković, s.r.

 

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Mirjana Vojvodić