Rž g 1069/2016 Celovitost postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž g 1069/2016
16.11.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari predlagača AA i BB iz ..., ..., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Beogradu R4 P 99/16 od 27.07.2016. godine, u sednici održanoj 16.11.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE rešenje Višeg suda u Beogradu R4 P 99/16 od 27.07.2016. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Beogradu R4 P 99/16 od 27.07.2016. godine, stavom prvim izreke odbijen je kao neosnovan zahtev predlagača kojim su tražili da se utvrdi da je u predmetu Prvog osnovnog suda u Beogradu P 8914/15 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku uz određivanje isplate pravične naknade pretrpljene štete od po 20.000,00 dinara. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan zahtev predlagača da se odluka objavi na sajtu Vrhovnog kasacionog suda.

Protiv navedenog rešenja predlagači su izjavili žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga.

Odlučujući o žalbi na osnovu člana 8b stav 3. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ broj 116/08 i 101/2013), primenom člana 402. u vezi sa članom 386. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14) i članom 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, na čiju primenu upućuje član 8v Zakona o uređenju sudova, Vrhovni kasacioni sud je našao da je žalba predlagača osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 1, 2, 3, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postupku, na koje se u postupku po žalbi pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, predlagači AA i BB su podneli tužbu Prvom osnovnom sudu u Beogradu 26.04.2012. godine, radi naknade štete.

Rešenjem suda od 07.05.2012. godine odbačena je tužba. Po žalbi tužilaca, ovde predlagača, Viši sud u Beogradu je rešenjem Gž 4667/12 od 12.03.2014. godine ukinuo navedeno rešenje i predmet vratio na ponovni postupak. Sud se rešenjem od 24.06.2014. godine oglasio stvarno nenadležnim za postupanje i spise je dostavio Višem sudu u Beogradu kao stvarno nadležnom, koji je spise dostavio Vrhovnom kasacionom sudu radi rešavanja sukoba nadležnosti. Rešenjem ovog suda R1 1164/2014 od 14.01.2015. godine određena je nadležnost Prvog osnovnog suda u Beogradu. Ročište je zakazano za 19.10.2015. godine, kada je sud doneo rešenje da se tužba smatra povučenom. Predlagači su zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podneli 29.06.2015. godine.

Polazeći od navedenog činjeničnog stanja, Viši sud u Beogradu je odbio zahtev predlagača za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Prvog osnovnog suda u Beogradu P 8914/15, sa obrazloženjem da se period trajanja postupka od podnošenja tužbe do odlučivanja o predlogu ne može smatrati nerazumno dugim, pogotovu ako se ima u vidu da je predmet nepune dve godine bio u drugostepenom sudu radi odlučivanja po žalbi, a zatim je tekao postupak odlučivanja o sukobu nadležnosti, što se ne može pripisati nepostupanju prvostepenog suda u odnosu na čije postupanje je zahtev podnet, zbog čega nema povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Vrhovni kasacioni sud je našao da je u konkretnoj pravnoj stvari nejasna ocena Višeg suda u Beogradu o neosnovanosti zahteva predlagača za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije propisano je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Odredbom člana 8a stav 1. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ broj 116/2008 ... 101/2013), propisano je da stranka u sudskom postupku koja smatra da joj je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, može neposredno višem sudu podneti zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a na osnovu člana 8b istog zakona, sud može odrediti primerenu naknadu za povredu prava na suđenje u razumnom roku i odrediti rok u kome će niži sud okončati postupak u kome je učinjena povreda prava, ako utvrdi da je zahtev podnosioca osnovan.

Pravilna primena navedenih odredaba podrazumeva da sud ima obavezu da o zahtevima za odlučivanje o pravima i obavezama stranke, kao i o osnovanosti sumnji i optužbama protiv stranke, a koje su bile razlog za pokretanje postupka, postupak sprovede bez odugovlačenja i u skladu sa prethodno određenim vremenskim rokovima za preduzimanje radnji u postupku. Razumna dužina trajanja sudskog postupka predstavlja optimalno potrebno vreme da se odluči o pravu stranke koje je sporno, s tim što je optimalno potrebno vreme za okončanje postupka relativna kategorija, koje se procenjuje u svakom konkretnom slučaju na osnovu ukupnog trajanja postupka, postupanja suda i stranaka, složenosti činjeničnih i pravnih pitanja i prirode zahteva odnosno značaja predmeta spora za podnosioca zahteva.

U konkretnom slučaju parnični postupak je započet 26.04.2012. godine, kada su predlagači podneli tužbu, pa je do odlučivanja o zahtevu – 27.07.2016. godine, trajao četiri godine i tri meseca. Tačno je da je u ovom periodu sproveden žalbeni postupak pred Višim sudom u Beogradu i postupak odlučivanja o sukobu stvarne nadležnosti pred Vrhovnim kasacionim sudom, međutim, pogrešna je ocena prvostepenog suda da to vreme nema značaja, jer se ne odnosi na postupanje parničnog suda. Naime, zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku se podnosi u tekućem postupku, a o njemu odlučuje neposredno viši sud. Za odlučivanje o osnovanosti zahteva relevantno je ukupno trajanja postupka, od podnošenja inicijalnog akta, bez obzira da li je tokom postupka bilo odlučivanja instancionih sudova po redovnim ili vanrednim pravnim lekovima ili po drugom osnovu (sukob nadležnosti).

S obzirom da prvostepeni sud nije imao u vidu navedeno i nije analizirao sve radnje preduzete od suda i predlagača u parničnom postupku P 8914/15 prema navedenim kriterijumima, pobijano rešenje je ukinuto, a u ponovnom postupku Viši sud u Beogradu će imati u vidu primedbe iz ovog rešenja pa će o zahtevu predlagača doneti novu odluku.

Na osnovu člana 401. tačka 3. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić