Rev 1782/2017 zakon o zabrani diskriminacije; naknade štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1782/2017
17.08.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Snežane Andrejević, predsednika veća, Biserke Živanović i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužioca „AA.“ iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Mađinac, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Ministarstvo pravde, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o revizijama tužioca izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5503/16 od 01.02.2017. godine i protiv rešenja tog suda pod istim brojem od 31.05.2017. godine, u sednici veća od 17.08.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

I ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž 5503/16 od 31.05.2017. godine.

II ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5503/16 od 01.02.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Smederevu P 4/16 od 21.03.2016. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se tužena obaveže da mu naknadi štetu u iznosu od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 25.12.2015. godine do isplate, da se utvrdi da je tužena preko svojih organa, i to sudija Privrednog suda u Pančevu i Privrednog apelacionog suda diskriminatorski postupala prema tužiocu u postupku pred Privrednim sudom u Pančevu P 195/2013, na načine navedene izrekom presude, i da se tužena obaveže da tužiocu naknadi parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5503/16 od 01.02.2017. godine stavom prvim izreke odbijene su žalbe tužioca kao neosnovane i potvrđene su presuda Višeg suda u Smederevu P 4/16 od 21.03.2016. godine i rešenje tog suda pod istim brojem od 22.09.2016. godine, kojim je odbijen predlog tužioca za donošenje dopunske presude. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv drugostepene presude tužilac je blagovremeno preko punomoćnika izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11, 55/14) i utvrdio da revizija tužioca nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se neosnovano ukazuje na bitnu povredu postupka iz člana 374. stav 1. ZPP učinjenu pred drugostepenim sudom.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je Privrednom sudu u Pančevu podneo tužbu protiv Fonda za građevinsko zemljište, puteve i komunalnu potrošnju radi smetanja državine, a rešenjem P 195/13 od 29.11.2013. godine odbijen je tužbeni zahtev tužioca. Rešenjem Privrednog apelacionog suda Pž 4336/14 od 11.06.2014. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđeno prvostepeno rešenje. Tužilac je u ovoj parnici tužbom od 21.01.2016. godine tražio da se utvrdi da je tužena preko svojih organa, i to Privrednog suda u Pančevu i Privrednog apelacionog suda, postupala diskriminatorski prema tužiocu u postupku Privrednog suda u Pančevu P 195/13, jer sudije ovih sudova nisu postupale po zakonu odlučujući o pravima tužioca.

S obzirom na navedeno, pravilno je u nižestepenim presudama primenjeno materijalno pravo kada je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se utvrdi da je tužena preko svojih organa diskriminatorski postupala prema tužiocu, i da mu naknadi štetu u traženom iznosu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Članom 2. stav 1. Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik RS“ 22/09), propisano je, između ostalog, da izrazi „diskriminacija“ i „diskriminatorsko postupanje“ označavaju svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje, u odnosu na lice ili grupu lica kao i na članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, a koje se zasniva na rasi, boji kože, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti i drugim svojstvima navedenim ovim članom. Članom 25. istog zakona zabranjena je diskriminacija zbog političkih ubeđenja lica ili grupe lica, odnosno pripadnosti ili nepripadnosti političkoj stranci, odnosno sindikalnoj organizaciji. Članom 21. Ustava Republike Srbije zabranjena je svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta.

Pravilna je ocena nižestepenih sudova da se postupanje organa tužene, odnosno Privrednog suda u Pančevu i Privrednog apelacionog suda, u postupku odlučivanja u predmetu P 195/13, ne mogu smatrati diskriminatorskim ponašanjem prema navedenim odredbama Ustava Republike Srbije i Zakona o zabrani diskriminacije. Iz navedenih odredaba Zakona o zabrani diskriminacije proizilazi da je glavno obeležje diskriminacije neopravdano pravljenje razlike između lica na osnovu nekog njihovog ličnog svojstva. U konkretnom slučaju, tužilac postupanjem sudova nije diskriminisan ni na neposredan niti na posredan način, a tužilac je u ovom postupku za utvrđenje diskriminacije zapravo tražio utvrđenje da je prilikom odlučivanja sud postupao diskriminatorski kada je odbio njegov tužbeni zahtev. Međutim, sudska odluka nije akt diskriminacije, niti postupanje sudova prilikom odlučivanja o tužbenom zahtevu može da bude diskriminatorsko postupanje, jer su prema članu 142. stav 2. Ustava Republike Srbije sudovi samostalni i nezavisni u svom radu i sude na osnovu Ustava, zakona i drugih opštih akata, kada je to predviđeno zakonom, opšte prihvaćenih pravila međunarodnog prava i potvrđenih međunarodnih ugovora. Stoga se revizijom neosnovano ističe pogrešna primena materijalnog prava.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu II izreke na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Tužilac je preko punomoćnika podneo reviziju protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu od 31.05.2017. godine, kojim je odbijen predlog tužioca za donošenje dopunske presude.

Prema članu 420. stav 1. ZPP, stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan.

S obzirom da se pobijanim rešenjem pravnosnažno ne okončava postupak, to revizija tužioca protiv ovog rešenja nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu I izreke, na osnovu čl. 413. i 420. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Snežana Andrejević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić