Rev 2016/2015 član 1. protokola 1.-zaštita imovine; imovina; stambeno pravo, zakup, otkup i kupoprodaja stana

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2016/2015
28.04.2017. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Snežane Andrejević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca Grada Beograda, koga zastupa Gradski javni pravobranilac Beograd, protiv tuženih AA iz ..., BB iz ..., koje zastupa Ljubica Hodžić, advokat iz ... i Javnog preduzeća ''Gradsko stambeno'' iz Beograda, radi utvrđenja ništavosti ugovora i iseljenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6830/2013 od 23.02.2015. godine, u sednici održanoj 28.04.2017. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 6830/2013 od 23.02.2015. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P br. 25254/2011 od 28.06.2013. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je ništavo rešenje Izvršnog odbora Skupštine Grada Beograda br. ... – IO od 25.05.2000. godine. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je ništav ugovor o zakupu stana br. ...-.../... od 29.09.2000. godine, zaključen između JP za stambene usluge u Beogradu i tuženog AA. Stavom trećim izreke, utvrđeno je da je ništav ugovor o otkupu stana ... br. ...-.../... od 29.09.2000. godine, zaključen između tužioca Grada Beograda i tuženog AA, overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu Ov br. .../... dana 09.10.2000. godine. Stavom četvrtim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o kupoprodaji stana zaključen između tuženog AA kao prodavca i tuženog BB kao kupca, overen pred Petim opštinskim sudom u Beogradu Ov br. .../... dana 11.12.2000. godine. Stavom petim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi BB da se sa svim licima i stvarima iseli iz trosobnog stana br. ... u ..., ul. ... br. ..., na ... spratu, površine 84 m2 i da tako ispražnjeni stan preda na slobodno korišćenje i raspolaganje tužiocu Gradu Beogradu. Stavom šestim izreke, odbijen je prigovor nenadležnosti suda, kao neosnovan. Stavom sedmim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti Prvog osnovnog suda, kao neosnovan. Stavom osmim izreke, obavezan je tužilac Grad Beograd da nadoknadi tuženom BB troškove parničnog postupka u iznosu od 156.000,00 dinara.Stavom devetim izreke,obavezan je tuženi AA da nadoknadi tužiocu Gradu Beogradu troškove parničnog postupka u iznosu od 104.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6830/2013 od 23.02.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tuženih AA i BB i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 25254/2011 od 28.06.2013. godine, u stavu četvrtom, petom, šestom, sedmom i stavu osmom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 25254/2011 od 28.06.2013. godine, u stavu prvom, stavu drugom i stavu trećem izreke, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca Grada Beograda, kojim je tražio da se utvrdi da je ništavo rešenje Izvršnog odbora Skupštine Grada Beograda br. ...-IO od 25.05.2000. godine, zatim kojim je tražio da se utvrdi da je ništav ugovor o zakupu stana br. ...-.../... od 29.09.2000. godine, zaključen između JP za stambene usluge u Beogradu i tuženog AA, te kojim je tražio da se utvrdi da je ništav ugovor o otkupu stana ... br. ...-.../... od 29.09.2000. godine, zaključen između tužioca Grada Beograda i tuženog AA, overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu Ov br. .../... dana 09.10.2000. godine. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima sadržano u stavu devetom izreke i obavezan tužilac Grad Beograd da naknadi tuženom AA troškove parničnog postupka u iznosu od 78.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi su podneli odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 399. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 125/04, 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi AA je Izvršnom odboru Grada Beograda podneo molbu za rešavanje stambenog pitanja, u kojoj je naveo da su on i supruga nezaposleni i da imaju dvoje dece. Izvršni odbor Skupštine Grada Beograda je, rešavajući po podnetoj molbi, doneo rešenje od 25.05.2000. godine, kojim je dao saglasnost JP ''Stambene usluge'' RJ ..., da AA može zaključiti ugovor o zakupu stana br. ..., na ... spratu, površine 84 m2, koji se nalazi u ul. ... br. ... u ..., na neodređeno vreme, na kom Grad Beograd ima pravo korišćenja, a stan će koristiti sa članovima porodičnog domaćinstva suprugom VV i sinovima GG i DD. Na osnovu navedenog rešenja, JP za stambene usluge u Beogradu kao zakupodavac i tuženi AA kao zakupac su zaključili ugovor o zakupu pomenutog stana, a dana 29.09.2000. godine tuženi AA je, kao kupac zaključio sa Gradom Beogradom, kao prodavcem, ugovor o otkupu istog stana, overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu Ov .../... od 09.10.2000. godine. Prema potvrdi Grada Beograda, Gradske uprave Sekretarijata za imovinsko-pravne poslove od 18.10.2000. godine, kupac AA je u celosti isplatio ugovorenu cenu po ugovoru o otkupu stana, u iznosu od 250.742,55 dinara. Tuženi AA je, kao prodavac zaključio sa tuženim BB, kao kupcem, ugovor o kupoprodaji predmetnog stana za kupoprodajnu cenu od 2.250.000,00 dinara, overen kod Petog opštinskog suda u Beogradu Ov br. .../... dana 11.12.2000. godine. Kupac BB je prodavcu isplatio kupoprodajnu cenu u celosti i uveden je u posed stana.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je primenom člana 103. Zakona o obligacionim odnosima, utvrdio da su rešenje Izvršnog odbora Skupštine Grada Beograda od 25.05.2000. godine, ugovor o zakupu stana i ugovor o otkupu, zaključeni između organa tužioca i tuženog AA ništavi jer su suprotni odredbama člana 9. i 49. Zakona o sredstvima u svojini Repbulike Srbije. Istovremeno, prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev za utvrđenje ništavosti kupoprodajnog ugovora zaključenog između tuženog AA i tuženog BB ocenom da je tuženi BB savesni sticalac sporne nepokretnosti jer nije mogao imati saznanja da je sporno pravo na stanu koji je nameravao da kupi i u čijem je nesmetanom posedu 12 godina, i da je po osnovu ugovora o kupoprodaji, koji je u celosti izvršen, stekao pravo svojine po članu 20. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa, zbog čega tužilac neosnovano traži njegovo iseljenje, u smislu člana 37. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa.

Drugostepeni sud nije prihvatio zaključak prvostepenog suda da su rešenje Izvršnog odbora Skupštine Grada Beograda od 25.05.2000. godine, ugovor o zakupu i ugovor o otkupu zaključeni između tužioca i tuženog AA ništavi pravni poslovi jer se tuženom AA ne može staviti na teret preispitivanje pravne valjanosti date saglasnosti od strane IO Skupštine Grada Beograda pošto je uloga tuženog AA u spornom pravnom odnosu iscrpljena podnošenjem zahteva Javnom preduzeću za stambene usluge za davanje stana u zakup, a kasnije tužiocu Gradu Beogradu za otkup stana, te da je tuženi AA u celini bio savestan prilikom zaključenja ugovora o zakupu i ugovora o otkupu, na osnovu odluke nadležnog organa, a u svom pravu tuženi AA nije uznemiravan od strane trećeg lica sve do podnošenja tužbe u ovoj parnici. Apelacioni sud se, takođe, pozvao na odluku Evropskog suda za ljudska prava „Gladysheva protiv Rusije“ (predstavka broj 7097/10 od 06.11.2011. godine) smatrajući da ta odluka podržava navedeno stanovište. Zato je prvostenu presudu preinačio odbijanjem tužbenog zahteva za utvrđenje ništavosti rešenja Izvršnog odbora Skupštine Grada Beograda od 25.05.2000. godine, ugovora o zakupu stana i ugovor o otkupu zaključenih između organa tužioca i tuženog AA.

U pogledu odluke kojom je odbijen tužbeni zahtev za ništavost kupoprodajnog ugovora zaključenog između tuženog AA i tuženog BB, drugostepeni sud je prihvatio stanovište prvostepenog suda i u tom delu potvrdio prvostepenu presudu.

Osnovano se revizijom ističe bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 1. ZPP (pogrešnim označavanjem prema numeraciji iz sada važećeg ZPP) jer su izreka pobijane presude i dati razlozi nejasni i protivrečni.

Tuženi AA nije stekao sporni stan isplatom tržišne kupoprodajne cene u slobodnom pravnom prometu. Uslovi za dodelu stana u zakup iz sredstava državne svojine i potom pravo na otkup po beneficiranim cenama, neuporedivo nižim od tržišnih (tuženi AA je stan otkupio za 250.742,55 dinara, a prodao ga iste godine za 2.250.000,00 dinara), propisani su imperativnim odredbama Zakona o sredstvima u svojini Republike Srbije. Tuženom AA ti uslovi nisu mogli biti nepoznati, što je potvrđeno njegovim iskazom (koji je prihvaćen od strane prvostepenog suda) da je bio nezaposlen i živeo kod roditelja, te da se prijavio na konkurs za dodelu stana koji je bio raspisan za zaposlena, izabrana i postavljena lica u organima i javnim službama. Kod takvog stanja, nejasan je i protivrečan zaključak drugostepenog suda da je tuženi AA savestan i da mu se ne može na teret staviti preispitivanje saglasnosti državnog organa, pošto mu je moralo biti poznato da za dodelu stana ne ispunjava uslove te da je učesnik u zasnivanju odnosa koji je protivan zakonu. Neprihvatljiv je zaključak drugostepenog suda dat u prilog savesnosti tuženog AA, da on nije uznemiravan od strane trećeg lica sve do podnošenja tužbe u ovoj parnici, s obzirom na to da je stan otuđio iste godine kada ga je stekao, a nije mogao biti uznemiravan u pravu koje je otuđio.

Pogrešno je pozivanje Apelacionog suda u Beogradu na odluku Evropskog suda za ljudska prava „Gladysheva protiv Rusije“ (predstavka broj 7097/10 od 06.11.2011. godine), ocenom da je taj sud u sličnoj pravnoj stvari zaključio da bi eventualni rizik greške koji učini državno telo trebalo da snosi sama država, a da se propusti ne bi smeli ispravljati na štetu pojedinca. Odlukom „Gladysheva protiv Rusije“, promovisan je princip zaštite savesnog, odnosno bona fide kupca (kupca u dobroj veri) i utvrđena je povreda prava na imovinu iz člana 1. Protokola 1. Evropske Konvencije i prava na dom iz člana 8. Evropske konvencije podnositeljke predstavke zato što je, bez naknade, iseljena iz stana koji je kupila po tržišnoj kupoprodajnoj ceni od drugog vlasnika – uknjiženog fizičkog lica (koji ga je kupio od supruge lica koje je stan steklo otkupom od Grada Moskve, a naknadno je otkriveno nezakonito postupanje u postupku otkupa) i u kom je živela dugi niz godina sa detetom, koje činjenice se ne odnose na tuženog AA, pa je nejasno kako je drugostepeni sud zaključio da se pravno stanovište izraženo u toj odluci na njega može primeniti.

Odluka o tužbenom zahtevu u odnosu na tuženog BB je u koneksnom odnosu sa odlukom u odnosu na tuženog AA, zbog čega je izreka drugostepene presude kojom je delimično preinačena prvostepena presuda protivrečna. Zato je revizija tužioca usvojena i pobijana drugostepena odluka ukinuta u celini.

U ponovnom postupku, drugostepeni sud će otkloniti nepravilnosti na koje je ukazano, pa će pravilnom primenom materijalnog prava doneti zakonitu odluku.

Iz navedenih razloga primenom člana 406. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Snežana Andrejević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić