Rev 2343/2017 potpuno lišenje roditeljskog prava

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2343/2017
28.12.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Slađane Nakić-Momirović i Marine Govedarica, članova veća, u parnici tužioca Centra za socijalni rad iz ..., protiv tuženog AA iz ..., radi potpunog lišenja roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 207/2016 od 25.04.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 28.12.2017. godine doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 207/2016 od 25.04.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P2 175/15 od 23.0.2016. godine delimično je lišen roditeljskog prava tuženi u odnosu na mal. BB iz ..., rođenog ... godine u ..., sada na hraniteljskom smeštaju zbog nesavesnog vršenja prava iz sadržine roditeljskog prava u delu čuvanja, podizanja, vaspitanja, obrazovanja i zastupanja deteta, te upravljanja i raspolaganja imovinom deteta, dok je odbijen deo zahteva da se tuženi potpuno liši roditeljskog prava zbog grubog zanemarivanja i zloupotrebljavanja dužnosti iz sadržine roditeljskog prava u delu staranja, čuvanja, podizanja, vaspitanja i obrazovanja. Istom presudom obavezan je tuženi da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje mal. BB plaća iznos od 5.000,00 dinara mesečno počev od 05.11.2013. godine pa do konačne isplate, a zaostale rate da isplati odjednom Ministarstvu za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku, Sektor za brigu o porodici i socijalnu zaštitu iz Beograda. Obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova spora isplati 9.750,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 207/2016 od 25.04.2017. godine ukinuta je prvostepena presuda i odlučeno o tužbenom zahtevu na taj način što je potpuno lišen roditeljskog prava tuženi u odnosu na maloletnog BB iz ..., sada na hraniteljskom smeštaju, zbog grubog zanemarivanja i zloupotrebljavanja dužnosti iz sadržine roditeljskog prava. Tuženi je obavezan da na ime svog dela doprinosa u izdržavanju mal. BB mesečno plaća 5.000,00 dinara počev od 05.11.2013.godine i da tužiocu isplati troškove postupka u iznosu od 15.700,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu blagovremeno je izjavio reviziju tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu odredbi člana 408. Zakona o parničnom postupku i nalazi da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Na druge povrede postupka se revizijom konkretno ne ukazuje.

Prema činjeničnom stanju, utvrđenom na raspravi pred drugostepenim sudom, mal. BB je rođen ... godine kao drugo dete iz vanbračne zajednice tuženog i VV, preminule 28.05.2013. godine. Tuženi je sa mal. BB, starim 15 dana došao u Centar za socijalni rad tražeći novac za sahranu supruge. Tuženi je ranije više puta smeštan u prihvatnu stanicu zbog stambene neobezbeđenosti i materijalne ugroženosti kada je iskazivao manipulativno ponašanje prema korisnicima i radnicima Centra i služio se obmanama i uznemiravao korisnike. Procenjeno je da je mal. BB ozbiljno i neposredno ugrožen smrću majke usled neadekvatnog i nekompetentnog ponašanja tuženog usled čega je dete urgentno smešteno u hraniteljsku porodicu. Starija sestra maloletnog BB GG, rođena ... godine je 08.06.2012. godine takođe urgentno smeštena u hraniteljsku porodicu zbog grubog zanemarivanja roditelja, a tuženi je pravnosnažnom presudom potpuno lišen roditeljskog prava prema ćerki, zbog grubog zanemarivanja i zloupotrebljavanja dužnosti iz sadržine roditeljskog prava. Prema nalazu i mišljenju Kliničkog centra Niš, Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja tuženi ne boluje od duševne bolesti, trajne ili privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja. On funkcioniše kao disocijalni poremećaj ličnosti (dg ...). Tuženi pokazuje emocionalnu i socijalnu nezrelost, nerazvijenost roditeljskih potreba i manulativnost da ostvari socijalne beneficije kroz roditeljstvo, izražava suprotne dvostruke poruke: jednu ponašanjem, drugu govorom, a interes i dobrobit potomstva nisu glavni pokretač njegovog ponašanja već ostvarivanje sopstvenih interesa, što ga ne čini podobnim da snosi roditeljsku odgovornost i donosi odluke vezane za život svoje dece. Centar za socijalni rad iz ... je u svom mišljenju ukazao da se tuženi dve godine ne interesuje za decu, da ne viđa maloletnog BB i predložio je potpuno lišenje roditeljskog prava tuženog u odnosu na sina koji se nalazi na hraniteljskom smeštaju zbog grubog zanemarivanja i zloupotrebljavanja dužnosti iz sadržine roditeljskog prava.

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primenjeno materijalno pravo i to odredbe člana 81. i 255. stav 1. Porodičnog zakona potpunim lišavanjem roditeljskog prava tuženog prema maloletnom BB. Postupak je pravilno sproveden učešćem Centra za socijalni rad iz ... budući da je organ starateljstva, nadležan po prebivalištu tuženog tužilac u ovoj parnici.

Prema odredbi člana 81. stav 3. Porodičnog zakona roditelj grubo zanemaruje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava pored ostalog ako napusti dete, ako izbegava da izdržava dete ili da održava lične odnose sa detetom sa kojim ne živi, ako neopravdano izbegava da stvori uslove za zajednički život sa detetom koje se nalazi u ustanovi socijalne zaštite za smeštaj korisnika i ako na drugi način zanemaruje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi grubo zanemarivanje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava i to da se tuženi ne stara o detetu koje je smešteno u hraniteljsku porodicu, da ga ne viđa, ne izdržava i da je kroz roditeljstvo pokušao da ostvari samo socijalne beneficije usled čega su ispunjeni zakonski uslovi za potpuno lišenje roditeljskog prava. Nepovoljan materijalni status tuženog i odvojen život deteta i oca, prema okolnostima slučaja ne opravdavaju nezainteresovanost i prekid bilo kakvih odnosa tuženog sa sinom i potpuno isključenje uvida tuženog u njegove potrebe i život u dužem periodu.

Revizijom se neosnovano i paušalno ukazuje da je tuženi motivisan, da želi da se stara o deci i da za to ima kapacitet, jer tuženi u postupku nije obrazložio ni dokazao da je obezbedio prostor i stabilne porodične uslove i okruženje za zajednički život i pravilan razvoj sina kao i spremnost da promeni svoje ponašanje. Stoga su i po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilno ocenjene sve okolnosti ovog slučaja i to uzrast deteta, razloge sa kojih je dete smešteno u hraniteljsku porodicu, odnos oca prema detetu u narednom periodu, neodržavanje ličnih odnosa i napuštanje deteta, ponašanje prema drugom detetu iz iste zajednice, strukturu ličnosti tuženog i njegove socijalno ekonomske uslove, pravilno primenjujući najstrožu sankciju za zanemarivanje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava, potpunim lišavanjem roditeljskog prava.

Pravilno je odlučeno i o izdržavanju deteta na osnovu odredbe člana 81. stav 1. i 4. Porodičnog zakona.

Sa iznetih razloga, odlučeno je kao u izreci presude na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Milomir Nikolić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić