Rev 3062/2017 zaštita od nasilja u porodici

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3062/2017
27.12.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Vesne Subić i Biljane Dragojević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Jasmina Mikić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., koga zastupa punomoćnik Milan Savić, advokat iz ..., radi zaštite od nasilja u porodici, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 410/17 od 24.08.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 27.12.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 410/17 od 24.08.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P2 690/16 od 20.03.2017. godine, stavom prvim izreke, određena je mera zaštite od nasilja u porodici, pa je zabranjeno tuženom BB da pristupa u prostor oko mesta zaposlenja tužilje AA, preduzeća VV sa sedištem u ..., ... br. ..., na udaljenosti manjoj od 100 metara i nalaže mu se da se uzdržava od pristupa u ovaj prostor, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom drugim izreke određena je mera zaštite od nasilja u porodici, pa je zabranjeno tuženom BB da na bilo koji način dalje uznemirava tužilju AA i naloženo mu je da se uzdržava od svakog drskog, zlonamernog i bezobzirnog ponašanja kojim se ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje, ili spokojstvo tužilje, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom trećim izreke, odlučeno je da se ove mere zaštite od nasilja u porodici određuju na period od godinu dana od dana određivanja i mogu biti produžavane sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih su određene. Stavom četvrtim izreke obavezan je tuženi da tužilji nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 174.900,00 dinara, u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 410/17 od 24.08.2017. godine odbijena je, kao neosnovana, žalba tuženog i potvrđena presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P2 br. 690/16 od 20.03.2017. godine.

Protiv drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11...55/14), pa je ocenio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje posebno na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se, u smislu člana 407. stav 2. i stav 3. istog Zakona može izjaviti revizija.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su bile u vanbračnoj zajednici, iz koje imaju zajedničko dete, mal. GG, rođenu ... godine. Odlukom Drugog osnovnog suda u Beogradu P2 br. 307/13 od 27.02.2014. godine maloletno dete je povereno na staranje tužilji, koja će zajednički sa tuženim vršiti roditeljsko pravo i istovremeno je utvrđen model održavanja ličnih odnosa tuženog i maloletnog deteta. Tužilja je prvi put podnela tužbu radi poveravanja deteta 2011. godine od koje je kasnije odustala, a u toku intenzivnog rada organa starateljstva sa porodicom, u smislu praćenja i procene, u više navrata je obavljen razgovor sa parničnim strankama, te su konstatovani izuzetno poremećeni odnosi između roditelja maloletnog deteta, kao i da je majka u više navrata prijavljivala tuženog za nasilje u porodici tokom 2013. godine, pa je na zahtev suda upućen izveštaj u kome je konstatovano da je celishodno izreći mere zaštite od nasilja u porodici. Međutim, ovaj postupak je okončan povlačenjem tužbe i suprotno mišljenju organa starateljstva doneta je odluka o zajedničkom vršenju roditeljskog prava i uređen model viđanja deteta i tuženog. Tužilja je procenjena kao osoba koja je pokrenula postupke koji se mogu smatrati kao odraz njene rešenosti da složenu i duboku disfunkcionalnu porodičnu situaciju razreši, kako bi zaštitila svoj i najbolje interes deteta. Tuženi se eksponira kao izuzetno zainteresovan za dete, s tim da u svojim načinima iskazivanja brige demonstrira elemente opsesivnosti i fiksacije, kao i potrebu da svoje shvatanje i principe nadredi majčinim, što je deo patološke relacije roditelja, karakterističan za nerazrešene odnose i osobe sklone persekuciji.

Kritičnom prilikom, nakon čega je podneta tužba u ovoj pravnoj stvari, tuženi je dana 24.02.2015. godine došao u VV u ... broj ... u kojoj je tužilja zaposlena, a tuženi je o svom dolasku na njeno radno mesto nije obavestio. U zgradi u kojoj tužilja radi postoji procedura prijema, pa kada je tužilju navedenog dana pozvao sekretar i rekao da dolazi stranka BB, tužena je rekla sekretaru da ga vrati i da mu kaže da nije tu, na šta su joj odgovorili da je on već ušao. Posle nekoliko minuta sekretar je tužilji telefonom rekao da su tuženom rekli da ona nije tu, na šta se on nije obazirao i rekao je da će da pogleda, te da je krenuo da ide na sprat, što je tužilju uplašilo, s obzirom da je tuženi i pored upozorenja i obaveštenja da tužilja nije tu, nastavio da ide ka njenoj kancelariji. Tužilja se uplašila, prebledela, počela da se bori za vazduh i da se osvrće po kancelariji tražeći mesto gde će da se sakrije (u orman) nakon čega se dogovorila sa koleginicom, svedokom DD, da ova izađe iz kancelarije, da sačeka tuženog i kaže mu da tužilja nije tu. Navedeni svedok je tako i uradila nakon čega je tuženi napustio zgradu rekavši da će sam naći tužilju. Tuženi je tužilji u 15.53 časova, kada je bila na svom radnom mestu, poslao sms poruku da mu se javi, a u kojoj je naveo da stvari izmiču kontroli i da mu se javi za pola sata, što je takođe uplašilo tužilju. Konflikti u odnosima između parničnih stranaka su se nastavili i nakon kritičnog događaja, imajući u vidu da je dana 31.03.2016. godine došlo do problema prilikom primopredaje maloletnog deteta. Između stranaka je u toku postupak o izmeni odluke o vršenju roditeljskog prava, viđanju i izdržavanju maloletnog deteta.

Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odredili meru zaštite od nasilja u porodici zabranom tuženom da pristupa u prostor oko mesta zaposlenja tužilje na udaljenosti manjoj od 100 metara i nalogom da se uzdržava od pristupa u ovaj prostor, kao i meru zaštite od nasilja u porodici zabranom tuženom da na bilo koji način dalje uznemirava tužilju, te da se uzdržava od svakog drskog, zlonamernog i bezobzirnog ponašanja kojim se ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo tužilje. Naime, u postupku je utvrđeno da je tuženi prema tužilji u više navrata ispoljavao ponašanje koje predstavlja nasilje u porodici, u smislu člana 197. stav 1. i stav 2. tačka 6. Porodičnog zakona, zbog čega je, u cilju zaštite tužilje, bilo neophodno odrediti mere zaštite u porodici, u smislu člana 198. Porodičnog zakona, a usled opasnosti da će tužilac ponoviti radnje koje imaju karakter nasilja u porodici.

Neosnovano se revizijom ukazuje da tuženi ni sa kim nije imao ni verbalni sukob u pokušaju da dođe do radne prostorije tužilje, kao i da ga niko nije opomenuo, da tuženi nijednom radnjom nije pokazao drsko ponašanje ili bilo kakvu bezobzirnost ili zlonamernost u objektivnom smislu, te da subjektivni osećaj ugroženosti duševnog zdravlja i spokojstva tužilje mora biti van granica normalnih i ustaljenih pravila ponašanja, opšte prihvaćenih u jednom društvu. Naime, svako ponašanje koje odstupa od standarda „normalnog“ ophođenja i komunikacije sa članovima porodice kvalifikuje se kao nasilje u porodici.

Izvršeno porodično nasilje, bez obzira na intenzitet i oblik ispoljavanja, dovoljan je razlog za izricanje mera porodično pravne zaštite, pri čemu treba imati u vidu da porodično nasilje, po pravilu, ima uzlaznu liniju u vidu oblika ispoljavanja i posledica koje izaziva, zbog čega je neophodno izricanje mera zaštite onda kada nasilje još uvek nije poprimilo teže oblike. Takođe, izricanju mera zaštite od porodičnog nasilja ima mesta i u periodu „primirja“ s ozibrom da je za ovu vrstu nasilja karaterističan ciklus u ispoljavanju-nakon faze „primirja“ u kojoj se nasilnik „iskreno“ kaje i obećava da će se promeniti, nastupa faza „gomilanja besa“, koja posle određenog vremena kulminira i prerasta u pravu erupciju nasilničkog ponašanja, da bi posle toga opet nastupila faza „primirja“. Svrha zaštitnih porodično pravnih mera jeste da se njihovom primenom spreči ponovno izvršenje nasilja u porodici, da se obezbedi nužna zaštita fizičkog i psihičkog integriteta, zdravlja i lične bezbednosti člana porodice izloženog nasilju, kao i da se otklone okolnosti koje pogoduju i podstiču ponavljanje nasilja, odnosno izvršenje drugih vidova nasilja. Koja mera zaštite će se izreći zavisi od konkretne radnje koja predstavlja nasilje u porodici, opasnosti koja se tom radnjom izaziva, uznemirenosti člana porodice za tako preduzete radnje, njegove ugroženosti, kao i procene stepena opasnosti od ponovljenog nasilja. Mišljenje same žrtve o stepenu opasnosti koja joj preti takođe utiče na sam izbor mere zaštite koja će u konkretnom slučaju biti određena, jer upravo je žrtva ta kojoj se zaštita pruža, tako da njena subjektivna procena, zasnovana na iskustvu, predstavlja ključni faktor prilikom izbora mere zaštite koja će u svakom konkretnom slučaju biti određena.

Suprotno navodima revizije, nižestepeni sudovi su pravilno utvrdili da je ponašanje tuženog u zgradi u kojoj se nalazi radno mesto tužilje bilo drsko, zlonamerno i bezobzirno, s obzirom da radno mesto roditelja nije mesto na kome oni treba da se dogovaraju i raspravljaju o viđenju deteta, a takvo ponašanje tuženog je ugrozilo spokojstvo tužilje na način bliže naveden u obrazloženjima nižestepenih presuda.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude, na osnovu člana 414. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Ljubica Milutinović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić