Rev 694/2017 z.p.p.; dozvoljenost revizije protiv odluke o troškovima postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 694/2017
27.04.2017. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Marine Govedarica, Slađane Nakić - Momirović, Jasminke Stanojević i Ljubice Milutinović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Stojadin Spasić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Stojan Ilić, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž 1127/16 od 18.11.2016. godine, na sednici održanoj 27.04.2017. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž 1127/16 od 18.11.2016. godine, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca, izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž 1127/16 od 18.11.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Osnovni sud u Vranju, presudom P 1451/15 od 01.04.2016. godine, odbio je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio da se obaveže tuženi da isplati tužiocu na ime duga iznos od 280,36 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do konačne isplate (stav prvi izreke). Obavezao je tuženog da naknadi tužiocu troškove postupka u iznosu od 41.852,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.04.2016. godine (stav drugi izreke).

Viši sud u Vranju, rešenjem Gž 1127/16 od 18.12.2016 godine, preinačio je presudu Osnovnog suda u Vranju P 1451/15 od 01.04.2016. godine, u delu odluke o troškovima postupka, u stavu drugom izreke, tako što je odbio zahtev tužioca, kojim je tražio da tuženi naknadi tužiocu troškove postupka u iznosu od 41.852,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.04.2016. godine pa do konačne isplate (stav prvi izreke). Odbio je zahtev tuženog za naknadu troškova prvostepenog postupka (stav drugi izreke). Obavezao je tužioca da naknadi tuženom troškove drugostepenog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara (stav treći izreke).

Protiv rešenja drugostepenog suda, kojim je odlučeno o troškovima postupka, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, kao posebnu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. a u vezi člana 420. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14), ocenio da revizija tužioca nije izuzetno dozvoljena.

Odredbom člana 404. ZPP je propisano, da, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Iz navedenog proizilazi da su Zakonom izričito propisani dodatni, posebni uslovi pod kojima Vrhovni kasacioni sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku i onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP.

Međutim, kako revizija protiv odluke o troškovima postupka kao sporednom traženju nikad nije dozvoljena, imajući u vidu i da se u konkretnoj situaciji radi o sporu male vrednosti u kome je tužba podneta 03.04.2015. godine, i bez obzira na to što je i preinačena odluka o troškovima postupka pobijanim drugostepenim rešenjem, protiv kog je tužilac izjavio posebnu reviziju, to posebna revizija protiv odluke o troškovima postupka kao sporednom traženju nije izuzetno dozvoljena.

Prema tome, po oceni Vrhovnog kasacionog suda u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni uslovi za dozvoljenost posebne revizije tužioca iz odredbe člana 404. stav 1. ZPP.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao i dozvoljenost revizije u granicama svojih ovlašćenja na osnovu 413. i 420. a u vezi odredbe člana 479. stav 6. ZPP, pa je utvrdio da revizija tužioca nije dozvoljena.

Odredbom člana 28. stav 1. ZPP je propisano, da, ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu, merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Odredbom stava 2. ovog člana, da, kamata, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.

Prema tome, pod glavnim zahtevom u smislu navedenog člana podrazumeva se zahtev stranke zbog koga se postupak vodi, dok se sporednim traženjem smatraju zahtevi stranke koji se ističu povodom ili sa glavnim zahtevom, odnosno potraživanja akcesorne prirode u odnosu na glavni zahtev. Sporedna traženja se uzimaju u obzir samo kada se traže kao glavno potraživanje i tada se prema tom potraživanju određuje vrednost predmeta spora.

Kako se revizijom pobija odluka o troškovima postupka, koja u konkretnoj situaciji ne čini glavni zahtev i to u postupku u sporu male vrednosti u kome nema mesta ni primeni odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, s obzirom i na to da nije dozvoljeno odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, to revizija tužioca izjavljena protiv odluke o troškovima postupka koji predstavljaju sporedno traženje nije dozvoljena.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. i 413. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Milomir Nikolić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić