Rev2 716/2016 radno pravo; naknada štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 716/2016
11.10.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Uroš Matić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – MO-VP ... ..., koju zastupa Direkcija za imovinsko-pravne poslove – Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o revizijama stranaka izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1-4939/14 od 30.09.2015. godine, u sednici veća održanoj 11.10.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJAJU SE kao neosnovane revizije stranaka izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1-4939/14 od 30.09.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kraljevu (izreka u stavu prvom), obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade štete u vidu razlike između pripadajuće i ranije dosuđene rente za period od 01.08.2008. do 28.02.2014. godine isplati iznos od 3.410.800,00 dinara sa zateznom kamatom počev od 01.03.2014. godine pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime buduće rente počev od 01.03.2014. godine plaća mesečno 81.447,53 dinara. Tužena je obavezana da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 1.004.576,52 dinara.

Odlučujući o žalbi tužene drugostepeni sud je održao javnu i glavnu raspravu, pa je prvostepenu presudu ukinuo i tuženu obavezao da tužiocu na ime razlike za prvi period isplati ukupan iznos od 1.795.471,00 dinar; obavezao je tuženu da na ime dospele naknade štete u vidu rente isplati za mart 2014. godine iznos od 39.232,67 dinara, a za ostale mesece zaključno sa periodom od 01. do 14. novembra 2014. godine sume u iznosu od oko 39.000,00 dinara (bliže precizirano u tom delu izreke). Izrekom pod III obavezana je tužena da tužiocu na ime rente ubuduće počev od 05.11.2014. godine plaća mesečno iznos od 73.273,57 dinara. U ostalom delu tužbeni zahtev tužioca je odbijen kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude revizije su izjavile obe stranke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP, pa je našao da su obe revizije neosnovane.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni bitne povrede koje se u reviziji ističu.

Revizijski navodi tužioca u pogledu ukazivanja na postojanje bitne povrede iz člana 374. stav 1. ZPP, uglavnom se svode na isticanje pogrešne primene materijalnog prava. Revizija se ne može izjaviti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, jer je poslednjim ZPP propisano da se revizija ne može izjaviti iz tog razloga (član 407. stav 1. tačka 2. ZPP).

Osnov za naknadu materijalne štete u vidu gubitka zarade stvarne štete i izgubljene koristi u vidu rente između stranaka nije sporna (da je tužilac u činu aktivnog majora povređen u saobraćajnom udesu 1995. godine na radu – objektivna odgovornost).

U postupku pred drugostepenim sudom veštak ekonomsko-finansijske struke je dopunio raniji nalaz i mišljenje, pa je u trećoj varijanti umesto uporednog radnika oficira - brigadnog generala kao osnovicu uzeo platu pukovnika za period od 01.08.2008. do 28.02.2014. godine. Na osnovu tog nalaza i mišljenja kome je sud poklonio veru utvrđen je gubitak zarade tužioca u tom periodu u iznosu 1.795.471,00 dinar (stvarna šteta). Po istoj metodologiji izvršen je obračun razlike između invalidske penzije koju tužilac prima zbog povrede na radu i zarade koju bi ostvarivao (renta – izmakla korist).

Naknada materijalne štete ima za cilj uspostavljanje stanja koje je bilo pre nego što je šteta nastala (član 185. ZOO). Pri oceni visine izmakle koristi uzima se u obzir gubitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje sprečeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (član 189. stav 3. ZOO). Ako povređeni zbog potpune ili delimične nesposobnosti za rad gubi zaradu i da su mu potrebe trajno povećane ili se u mogućnosti njegovog daljeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene odgovorno lice dužno je plaćati povređenom određenu novčanu rentu kao naknadu za tu štetu.

Zbog objektivne odgovornosti tužene za nanete teške telesne povrede tužilac trpi materijalnu štetu u vidu gubitka zarade (razlika između zarade koju bi ostvarivao i invalidske penzije), a mogućnosti njegovog razvoja u vojnoj službi i napredovanja uništene su, zbog čega je tužena pravilno obavezana na plaćanje izgubljene zarade za određeni vremenski period (bliže opisan u izreci) i na plaćanje novčane rente za ubuduće dok za to traju zakonski uslovi.

U konkretnom slučaju, analizom pravila iz Zakona o Vojsci (čl. 55. i 56) koji je bio na snazi u vreme nastanka štete, drugostepeni sud je utvrdio da se napredovanje u čin generala ne odvija po redovnom toku stvari jer zavisi ne samo od znanja, sposobnosti i radnih rezultata oficira već i od drugih okolnosti (kadrovskih planova). Osim toga, tužilac nije proveo četiri godine u činu pukovnika pre povređivanja. U ovom slučaju, u momentu povređivanja tužilac je bio viši oficir (major), pa se sa sigurnošću ne može utvrditi da bi tužilac i kroz ocenjivanje, a i napredovanje, imajući u vidu i objektivne okolnosti u radnom veku pre penzionisanja stekao čin generala. Zbog toga je pravilan zaključak da bi imajući u vidu njegovu sposobnost, rad, zalaganje, stručnost i obučenost tužilac izvesno napredovao do čina pukovnika (po redovnom toku).

U obe revizije činjenično stanje (ocena dokaza - veštačenja) se paušalno pobija bez ponude (ili predloga) drugog dokaza (nalaza i mišljenja drugog veštaka) kojim bi se osporilo veštačenje koje predstavlja osnov za presudu, pa su neosnovani revizijski navodi u kojima se ukazuje da je činjenično stanje nepotpuno odnosno pogrešno utvrđeno i da je stvarna šteta i izgubljena korist veća, odnosno manja od utvrđene.

Takođe su neosnovani revizijski navodi tužene da je u ovom postupku zbog sprovedenog prinudnog izvršenja (ranije) trebalo izvršiti obračun više isplaćenog, s obzirom da se prebijanje može izvršiti kroz primenu pravila o protivizvršenju.

Na osnovu člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić