Uzp 352/2017 vraćanje imovine crkvama

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 352/2017
23.11.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Ivić, predsednika veća, Dragana Skoka i Biserke Živanović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Mraković, kao zapisničarem, odlučujući po zahtevu Srpske pravoslavne crkve, Patrijaršije srpske, podnetom preko punomoćnika Miroslava Nikolića, advokata iz ..., ..., za preispitivanje sudske odluke - presude Upravnog suda 16 U 12943/16 (2014) od 15.05.2017. godine, uz učešće Agencije za restituciju Republike Srbije, Jedinice za konfesionalnu restituciju iz Beograda, Masarikova 5, kao protivnom strankom, u predmetu vraćanja imovine, u nejavnoj sednici veća, održanoj dana 23.11.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se ODBIJA.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom odbijena je tužba podnosioca zahteva, podneta protiv delimičnog rešenja Agencije za restituciju Republike Srbije, Jedinice za konfesionalnu restituciju broj 46-00-00137/07 od 09.12.2013. godine, kojim je utvrđeno pravo na restituciju u vidu novčanog obeštećenja Patrijaršiji Srpske pravoslavne crkve sa sedištem u Beogradu na ime četiri zgrade u ..., ..., koje su oduzete – nacionalizovane rešenjem Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Grada Beograda N.br. 10158/61 od 27.02.1962. godine, zajedno sa zemljištem na kome su se nalazile, i to: zgrada koja se sastoji od jednog jednosobnog stana i jednog dvosobnog stana, zgrada koja se sastoji od dva jednosobna stana, zgrada koja se sastoji od jednog jednosobnog stana, zgrada koja se sastoji od jednog jednosobnog stana, koje su bile upisane kod Drugog sreskog suda u Beogradu u ZKUL br. 2263, kp. br. 1808 KO ..., koja, prema sadašnjem stanju, odgovara delu u površini od 2380,60m², kp. br. 1800/1 novog premera, upisane u list nepokretnosti br. 3025 KO ..., u ukupnoj površini 2.09.28ha, kao gradsko građevinsko zemljište u državnoj svojini i utvrđuje da je obveznik novčanog obeštećenja za navedenu imovinu Republika Srbija, s tim da će se o visini i načinu obeštećenja na ime oduzete imovine iz ovog rešenja odlučiti naknadno, posebnim rešenjem, u skladu sa zakonom, kada se za to steknu uslovi.

U zahtevu za preispitivanje pobijane presude, podnetom zbog povrede Zakona o vraćanju imovine crkvama i verskim zajednicama, Zakona o planiranju i izgradnji i Zakona o javnoj svojini, kao i zbog povrede pravila postupka koja je mogla biti od uticaja na rešenje stvari, podnosilac ističe da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni zakonski uslovi za vraćanje prava svojine i državine na predmetnom zemljištu koje se nalazi uz zgradu AA, u sklopu ..., budući da je oduzeto zemljište u približno istom obliku i stanju u kome je bilo u vreme oduzimanja, kako je to propisano odredbama člana 10. stav 1. Zakona o vraćanju imovine crkvama i verskim zajednicama, pa smatra da Upravni sud nije pravilno primenio odredbe člana 10. navedenog zakona, jer je, u smislu odredbe stava 2. tog člana Zakona, propisano da se imovina koja je predmet postupka restitucije pred Agencijom za restituciju Republike Srbije može vratiti podnosiocu zahteva u naturalnom obliku, u celini ili delimično. Smatra da u konkretnom slučaju postoje uslovi za delimično vraćanje predmetnog zemljišta podnosiocu zahteva u naturalnom obliku. Navodi da je Upravni sud pogrešno utvrdio da je predmetno zemljište izvan pravnog prometa, jer se vraćanje oduzete imovine u postupku restitucije pred Agencijom za restituciju Republike Srbije uopšte ne može smatrati pravnim prometom u smislu odredbe člana 96. stav 3. Zakona o planiranju i izgradnji, kako je to pogrešno naveo Upravni sud. Ukazuje na to, da ne postoje zakonski razlozi iz člana 11. Zakona koji bi sprečavali vraćanje predmetnog zemljišta na kp. br. 1800/1 i 1800/2, obe u KO ..., u svojinu i državinu u naturalnom obliku podnosiocu zahteva. Smatra da AA, po jednoj strani, ima na korišćenju nesrazmerno veliku površinu zemljišta uz objekat, koje zemljište je oduzeto od podnosioca zahteva, i u istom obliku i vrsti zemljišta postoji i danas, a da podnosilac zahteva, po drugoj strani, nepravedno ima nedovoljno zemljišta koje služi opštoj nameni, u funkciji verskog objekta, Hrama „BB“, u okviru istog .... Ističe da je Upravni sud, donoseći pobijanu presudu, povredio pravo na zaštitu imovine podnosioca zahteva, pravo na imovinu, pravo na pravično suđenje, kao i da je izvršio povredu zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava Republike Srbije i člana 1. Protokola 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pa predlaže da sud zahtev uvaži, a pobijanu presudu preinači ili ukine.

Protivna stranka, u odgovoru na zahtev, predlaže da sud isti odbije.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva, a u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je neosnovan.

Prema razlozima obrazloženja pobijane presude, pravilno je odlučio tuženi organ da podnosilac zahteva ima pravo na restituciju imovine koja je predmet postupka, ali mu je nemoguće vratiti nacionalizovanu imovinu u naturalnom obliku, jer je objekat u ulici ... umeđuvremenu porušen, kao i da kp. br. 1800/1 predstavlja izgrađeno javno građevinsko zemljište, za koje je važećim planskim aktima utvrđena namena javne slobodne zelene površine, ispod kojih je, u jednom delu, planirana podzemna garaža, a u drugom delu - proširenje podzemnog depoa AA. Upravni sud je ocenio da su u konkretnoj upravnoj stvari ispunjeni uslovi za donošenje delimičnog rešenja u skladu sa odredbom člana 205. Zakona o opštem upravnom postupku, i to u pogledu prava tužioca na restituciju nacionalizovane predmetne imovine, te da u vreme donošenja osporenog rešenja nisu sazrela za rešavanje pitanja koja se odnose na visinu i način obeštećenja tužioca na ime oduzete imovine, imajući, pritom, u vidu da ne postoji mogućnost vraćanja imovine u naturalnom obliku, odnosno putem zamenske restitucije.

Ocenjujući zakonitost pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je ista doneta bez povrede pravila postupka i uz pravilnu primenu materijalnog prava. Pobijanom presudom ocenjena su sva pitanja i okolnosti koji su mogli da budu od uticaja na zakonitost osporenog rešenja, a obrazloženje pobijane odluke sadrži jasne i određene razloge kojima se sud rukovodio pri oceni zakonitosti osporenog rešenja, koje u svemu prihvata i ovaj sud.

Vrhovni kasacioni sud je cenio navode zahteva prema kojima je za predmetnu imovinu postojala mogućnost da se vrati u naturalnom obliku, isticanim i u tužbi, pa je našao da oni nisu osnovani, iz razloga koji su pravilno ocenjeni pobijanom presudom.

Nalazeći da ostali navodi zahteva ne mogu da dovedu do drugačije ocene zakonitosti pobijane presude, kojom nisu povređene odredbe Ustava ni drugih zakona, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 55. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u dispozitivu presude.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 23.11.2017. godine, Uzp 352/2017

Zapisničar,                                                                                                                               Predsednik veća – sudija,

Vesna Mraković,s.r.                                                                                                               Mirjana Ivić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić