Uzp 381/2017 ponavljanje sudskog postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 381/2017
19.10.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Ivić, predsednika veća, Dragana Skoka i Biserke Živanović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Mraković, kao zapisničarem, odlučujući po zahtevu AA iz ..., podnetom preko punomoćnika Mihaila Pavlovića, advokata iz ..., ..., za preispitivanje sudske odluke – rešenja Upravnog suda 24 Up 76/16 od 14.07.2017. godine, uz učešće protivne stranke, Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, Sektora za ljudske resurse, Odeljenja za odnose sa zaposlenima, u predmetu ponavljanja upravnog postupka, u nejavnoj sednici veća, održanoj dana 19.10.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se ODBIJA.

ODBIJA SE zahtev podnosioca za naknadu troškova.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanim rešenjem odbačena je tužba podnosioca zahteva za ponavljanje sudskog postupka pravnosnažno okončanog presudom Upravnog suda 23 U 5472/11 od 13.06.2013. godine, kojom je odbijena tužba tužioca, podneta protiv rešenja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije - Kabineta ministra 01 broj 118-1-30/11 od 20.04.2011. godine, kojim je tužiocu, policijskom službeniku Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije - Policijske uprave za grad Beograd, prestao radni odnos sa 25.04.2011. godine, zbog bezbednosnih smetnji.

U zahtevu za preispitivanje pobijane presude, podnetog zbog povrede pravila postupka koja je uticala na rešenje stvari i povrede zakona, podnosilac ističe da je Upravni sud pobijanom odlukom potpuno pogrešno interpretirao zaključke Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda i dao je razloge koji su potpuno nejasni i protivrečni. Smatra da postoji obaveza redovnih sudova da ispitaju potpunost i opravdanost davanja otkaza svakom koji je na način na koji je i podnosilac zahteva ostao bez posla u kontekstu oslobađajuće odluke krivičnog suda za delo koje mu se stavlja na teret. Ukazuje na povredu odredaba člana 111. Zakona o policiji, kao i člana 168. istog zakona i člana 45. Zakona o unutrašnjim poslovima. Navodi da je protiv njega vođen krivični postupak i da je javni tužilac odustao od optužbe, a postupak protiv njega je obustavljen i rešenje je postalo pravnosnažno 09.09.2014. godine. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud pobijano rešenje ukine ili preinači, a tuženog obaveže da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 60.000,00 dinara, kao i troškove sudskih taksa, zajedno sa kamatom.

Protivna stranka, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, Sektor za ljudske resurse, Odeljenje za odnose sa zaposlenima, u odgovoru na zahtev, navela da je zahtev neosnovan i predložila da ga Vrhovni kasacioni sud odbije.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijano rešenje u granicama zahteva, a u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'', broj 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je neosnovan.

Prema razlozima obrazloženja pobijanog rešenja, Upravni sud je doneo odluku kao u dispozitivu jer je našao da tužilac nije učinio verovatnim postojanje zakonskog osnova iz člana 56. stav 1. tačka 1. – 7. Zakona o upravnim sporovima za ponavljanje upravno-sudskog postupka okončanog presudom Upravnog suda 23 U 5472/11 od 13.06.2013. godine, te da je neutemeljeno pozivanje tužioca na odluku Evropskog suda za ljudska prava od 12.01.2016. godine, jer ta odluka nije doneta u istoj stvari, da bi stav koji je zauzet u odluci mogao da bude od uticaja na zakonitost pravnosnažno okončanog sudskog postupka. Ova odluka, kao i odluke Ustavnog suda Srbije od 17.09.2012. godine i 19.01.2011. godine, se odnose na primenu odredbe člana 45. Zakona o unutrašnjim poslovima, dok je presuda Upravnog suda u odnosu na koju se ponavljanje sudskog postupka traži zasnovana na oceni zakonitosti rešenja donetog primenom odredbe člana 168. u vezi sa članom 111. Zakona o policiji. Iz iznetog sledi da se ne radi o odluci donetoj u istoj stvari u smislu odredbe člana 56. stav 1. tačka 7. Zakona o upravnim sporovima, budući da navedenim odredbama člana 45. Zakona o unutrašnjim poslovima i člana 168. Zakona o policiji razlozi za prestanak radnog odnosa i ovlašćenja nadležnog organa da oceni postojanje uslova za prestanak radnog odnosa zaposlenog u Ministarstvu unutrašnjih poslova nisu na identičan način bili rešeni.

Ocenjujući zakonitost pobijanog rešenja, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je to rešenje doneto bez povreda pravila postupka i uz pravilnu primenu odredbi člana 56. stav 1. tačka 1. – 7. i člana 60. Zakona o upravnim sporovima na utvrđeno činjenično stanje. Iz dostavljenih spisa predmeta Upravnog suda 24 Up 76/16 se vidi da u upravnom sporu koji je završen pravnosnažnom presudom istog suda 23 U 5472/11 od 13.06.2013. godine sud nije utvrđivao činjenice, već je navedenu presudu doneo na osnovu činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku, kao i da je novi dokaz nastao nakon donošenja rešenja tuženog organa od 20.04.2011. godine, po kome je tužiocu prestao radni odnos. Naime, Upravni sud je doneo odluku na osnovu činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku, ceneći pravilnost primene materijalnog prava-odredbe člana 168. Zakona o policiji (''Službeni glasnik RS'', br. 101/05 i 63/09), prema kojoj policijskom službeniku, odnosno drugom zaposlenom radni odnos prestaje ako tokom njegovog rada u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srbije nastanu bezbednosne smetnje iz člana 111. ovog zakona, zbog kojih sa njim radni odnos ne bi ni bio zasnovan da su u vreme zasnivanja postojale, a takva bezbednosna smetnja je, između ostalog, da se u radni odnos za obavljanje poslova u Ministarstvu ne može primiti lice protiv koga se vodi krivični postupak za krivična dela koja se gone po službenoj dužnosti.

Vrhovni kasacioni sud je cenio sve navode zahteva, koje je podnosilac isticao i u tužbi, pa je našao da su ti navodi bez uticaja na drugačiju odluku o oceni zakonitosti pobijanog rešenja, jer se njima ne dovodi u sumnju pravilna ocena Upravnog suda data u obrazloženju tog rešenja o postojanju uslova iz člana 60. u vezi člana 56. Zakona o upravnim sporovima za donošenje rešenja o odbačaju tužbe.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 55. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u stavu jedan dispozitiva presude.

Vrhovni kasacioni sud je, s obzirom na to, da je zahtev za preispitivanje sudske odluke odbijen, na osnovu odredbe člana 165. stav 1. u vezi člana 153. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 55/14), koji zakon se na pitanja postupka rešavanja upravnih sporova koja nisu uređena tim zakonom shodno primenjuje, saglasno odredbi člana 74. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u stavu drugom dispozitiva presude, odnosno, odbio zahtev podnosioca za naknadu troškova ovog postupka.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 19.10.2017. godine, Uzp 381/2017

Zapisničar                                                                                                                   Predsednik veća – sudija

Vesna Mraković,s.r.                                                                                                  Mirjana Ivić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić