Kzz 1202/2019 ne bis in idem

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1202/2019
12.12.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragana Aćimovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović, Radmile Dragičević-Dičić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika u produženju u smislu člana 60. KZ i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Radomira Mrdaka, podnetog protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Somboru II K.282/17 od 11.02.2019.godine i Višeg suda u Somboru Kž1 82/19 od 13.05.2019.godine, u sednici veća održanoj dana 12.12.2019.godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Radomira Mrdaka, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Somboru II K.282/17 od 11.02.2019.godine i Višeg suda u Somboru Kž1 82/19 od 13.05.2019.godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, u preostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru II K.282/17 od 11.02.2019.godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ u produženju u smislu člana 60. KZ za koje delo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 meseca i krivičnog dela nedavanje izdržavanja iz člana 195. stav 1. KZ, za koje delo je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 meseca, te mu je primenom odredbi člana 60, 64, 65, 66. KZ izrečena uslovna osuda i to tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 meseca i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 godine ne učini novo krivično delo i ako plati iznos zaostalih obaveza izdržavanja od 203.000,00 dinara u 8 jednakih rata počev od pravnosnažnosti presude pa na dalje do svakog 15-tog u mesecu, u protivnom će uslovna osuda biti opozvana a kazna stavljena u izgled izvršena. Odlučeno je i o troškovima krivičnog postupka, kako je to bliže opredeljeno u izreci presude. Imovinskopravnog zahteva nije bilo.

Presudom Višeg suda u Somboru Kž1 82/19 od 13.05.2019.godine odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Somboru i okrivljenog AA, a presuda Osnovnog suda u Somboru II K.282/17 od 11.02.2019.godine potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti, podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Radomir Mrdak, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je, u smislu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti u odnosu na krivično delo nasilje u porodici, ističe da su pobijane presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, jer se radi o presuđenoj stvari, obzirom da je rešenjem Prekršajnog suda u Somboru broj I-8Pr.595/2015 od 12.05.2017.godine obustavljen prekršajni postupak protiv okrivljenog AA zbog prekršaja iz člana 6. stav 3. Zakona o javnom redu i miru usled nastupanja apsolutne zastarelosti za vođenje prekršajnog postupka. Po stavu odbrane povređeno je načelo ne bis in idem jer je činjenični opis prekršaja identičan „sadržaju za vođenje krivičnog postupka protiv okrivljenog“.

Međutim, prema oceni Vrhovnog kasacionog suda ovi navodi zahteva se ne mogu prihvatiti kao osnovani, a ovo iz sledećih razloga:

U konkretnom slučaju nesporno je da su protiv okrivljenog AA povodom istog životnog događaja vođena dva postupka i to prekršajni postupak okončan rešenjem Prekršajnog suda u Somboru, Odeljenje u Odžaci I-8Pr.595/2015 od 12.05.2017.godine i krivični postupak koji je pravnosnažno okončan presudama koje se zahtevom za zaštitu zakonitosti pobijaju.

Odredbom člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP je propisano da bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji, ako je nastupila zastarelost krivičnog gonjenja ili je gonjenje isključeno usled amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravnosnažno presuđena ili postoje druge okolnosti koje trajno isključuju krivično gonjenje.

Ustav Republike Srbije u članu 34. stav 4. garantuje pravnu sigurnost u kaznenom pravu, odredbom da niko ne može biti gonjen ni kažnjen za krivično delo za koje je pravnosnažnom presudom oslobođen ili osuđen, ili za koje je optužba pravnosnažno odbijena ili je postupak pravnosnažno obustavljen, a kojim zabranama podleže vođenje postupka za neko drugo kažnjivo delo. Navedeni princip sadržan je i u odredbi člana 4. stav 1. ZKP kojom je propisano da niko ne može biti gonjen za krivično delo za koje je odlukom suda pravnosnažno oslobođen ili osuđen ili za koje je optužba pravnosnažno odbijena, ili je postupak pravnosnažno obustavljen.

Iz spisa predmeta proizilazi da je prema okrivljenom AA rešenjem Prekršajnog suda u Somboru, Odeljenje u Odžaci I-8Pr.595/2015 od 12.05.2017.godine obustavljen prekršajni postupak zbog toga što je dana 04.01.2015.godine u 13,15 časova u ... u ulici ... broj .. narušavao javni red i mir na taj način što je nakon kraće rasprave sa nevenčanom suprugom BB iz ... istu uhvatio za kosu i odgurnuo od vrata gde je ista uzela ćerku i izašla iz kuće, čime bi učinio prekršaj iz člana 6. stav 3. Zakona o javnom redu i miru.

Nakon donošenja navedenog rešenja okrivljeni je oglašen krivim u krivičnom postupku da je u vremenskom periodu od 2009. godine do 05.01.2015. godine, u ..., u ulici ..., koji stan je vlasništvo oštećene BB i u ..., ulica ... broj .., koja kuća je vlasništvo okrivljenog, sposoban da shvati značaj svog dela i da upravlja svojim postupcima, svestan svog dela i hteo njegovo izvršenje, primenom nasilja i pretnje da će napasti na život i telo, drskim i bezobzirnim ponašanjem ugrozio spokojstvo, telesni integritet i duševno stanje svoje vanbračne supruge oštećene BB s kojom ima zajedničko maloletno dete, ćerku VV rođenu ...2009.godine, tako što je tokom trajanja vanbračne zajednice bio nasilan prema oštećenoj, zadavao joj udarce, upućivao joj reči pretnje, te dana 04.01.2015.godine, u prisustvu maloletne VV, u toku svađe prišao oštećenoj, čupao za kosu, vukao po stanu, bacio telefon i upućivao joj pretnje da samo jednom može da ode u zatvor i da kada izađe da će je ubiti zbog krivične prijave koju je podnela protiv njega, a koje radnje i reči su uticale na oštećenu i njeno psihičko stanje usled čega je počela konzumirati antidepresive, dok je okrivljeni bio svestan da je njegovo delo zabranjeno.

Prema navedenom, iako je u oba postupka reč o istom okrivljenom i o životnom događaju koji se odigrao u istom prostornom okviru, dana 04.01.2015. godine, činjenični opis prekršaja iz člana 6. stav 3. Zakona o javnom redu i miru u bitnom je različit od činjeničnog opisa krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ, gde opis prekršaja uopšte ne sadrži činjenice i radnje okrivljenog koje su opisane krivičnim delom iz člana 194. stav 1. KZ. Naime, u činjeničnom opisu prekršaja i činjeničnom opisu krivičnog dela iz člana 194. stav 1. KZ postoje odstupanja u pogledu bitnih obeležja, usled čega se po stavu Vrhovnog kasacionog suda ne može raditi o presuđenoj stvari. Tome u prilog ide i činjenica da je okrivljenom stavljeno na teret izvršenje krivičnog dela nasilje u porodici u produženom trajanju, koje se dešavalo u vremenskom periodu od 2009.godine do 05.01.2015.godine, odnosno u toku 6 godina, a događaj od 04.01.2015.godine predstavlja samo oslikavanje kontinuiteta produženog krivičnog dela nasilje u porodici. Naime, presudom Osnovnog suda u Somboru IIK.282/17 od 11.02.2019.godine, okrivljeni je oglašen krivim za primenu nasilja i pretnji da će napasti na život i telo, drsko i bezobzirno ponašanje, ugrožavanje spokojstva, telesnog integriteta i duševnog stanja njegove vanbračne supruge, oštećene BB koje je trajalo u kontinuitetu 6 godina.

Imajući u vidu navedeno, to su po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, neosnovani navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog kojima se ukazuje da je donošenjem pobijanih pravnosnažnih presuda, na štetu okrivljenog AA, učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP.

Pored navedenog, branilac okrivljenog, u odnosu na krivično delo nedavanje izdržavanja iz člana 195. stav 1. KZ, u zahtevu ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, te navodi da je izreka presuda suprotna izvedenim dokazima, čime ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, kao i da je izreka presude nerazumljiva, čime ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP.

Međutim, bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, a koja povreda zakona je u smislu člana 485. stav 4. ZKP dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca, branilac obrazlaže navodima da nižestepeni sudovi nisu utvrdili odlučnu činjenicu - da je u vremenskom periodu od 05.01.2015.godine do 01.06.2017.godine okrivljeni živeo u zajednici sa zakonskim zastupnikom maloletne oštećene i doprinosio njenom izdržavanju u iznosu većem od 7.000,00 dinara, čime u suštini osporava pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno ukazuje na povredu zakona iz člana 440. ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP mogu poneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11), člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude u odnosu na odbijajući deo, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar-savetnik                                                                                                             Predsednik veća-sudija

Irina Ristić,s.r.                                                                                                                     Dragan Aćimović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić