Kzz 1239/2019 zabrana prekoračenja na gore - čl. 453 zkp

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1239/2019
28.11.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Jasmine Vasović, Veska Krstajića i Biljane Sinanović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Maje Pavlović, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K 326/19 od 18.07.2019. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 809/19 od 23.09.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 28.11.2019. godine, većinom glasova je doneo

P R E S U D U

USVAJA SE, kao osnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, pa se PREINAČUJE pravnosnažna presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 809/19 od 23.09.2019. godine, samo u delu odluke o kazni, tako što Vrhovni kasacioni sud okrivljenom AA, za krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, za koje je oglašen krivim prvostepenom presudom utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci i za dva krivična dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika za koja je oglašen krivim prvostepenom presudom utvrđuje kazne zatvora u trajanju od po tri meseca, te ga primenom odredbi člana 4, 42, 45, 54, 56, 57. i 60. Krivičnog zakonika osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam meseci u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 23.12.2018. godine do stupanja na izdržavanje kazne zatvora, dok se zahtev branioca okrivljenog u preostalom delu odbacuje.

U nepreinačenom delu pravnosnažna presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 809/19 od 23.09.2019. godine ostaje neizmenjena.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi K 326/19 od 18.07.2019. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i zbog dva krivična dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ za koje su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju od po tri meseca, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva meseca, u koje mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 23.12.2018. godine pa nadalje. Na osnovu člana 84. KZ okrivljenom je izrečena mera bezbednosti obavezno lečenje alkoholičara koje će se izvršiti u Specijalnoj zatvorskoj bolnici u ..., te je određeno da će ista trajati dok postoji potreba za lečenjem ali ne duže od izrečene kazne zatvora, pri čemu se vreme provedeno na lečenju uračunava u izrečenu kaznu zatvora. Okrivljeni je na osnovu člana 264. u vezi sa članom 261. i 262. ZKP, obavezan da plati troškove krivičnog postupka čiji će iznos biti naknadno utvrđen u smislu odredbe člana 262. stav 2. KZ.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 809/19 od 23.09.2019. godine, usvojena je žalba Osnovnog javnog tužioca u Staroj Pazovi, pa je prvostepena presuda preinačena samo u pogledu odluke o kazni, tako što je drugostepeni sud prethodno okrivljenom za krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dve godine, te uzeo kao pravilno utvrđene kazne zatvora u trajanju od po tri meseca za dva krivična dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ, za koje je oglašen krivim prvostepenom presudom, pa ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dve godine i tri meseca u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 23.12.2018. godine pa do stupanja na izdržavanje kazne zatvora. Istom presudom žalba branioca okrivljenog je odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda je u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog AA, advokat Maja Pavlović, blagovremeno je podnela zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) i 10), člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači prvostepenu presudu, tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe ili da obe pobijane presude ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da ukine samo drugostepenu presudu i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovni postupak.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev podnet, pa je po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Osnovano se u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA ističe da je pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 809/19 od 23.09.2019. godine, povređen zakon na štetu okrivljenog, s obzirom na to da je drugostepeni sud, preinačenjem prvostepene presude Osnovnog suda u Staroj Pazovi K 326/19 od 18.07.2019. godine, u delu odluke o kazni, te osudom okrivljenog na kaznu zatvora u trajanju od dve godine i tri meseca uz uračunavanje vremena provedenog u pritvoru, prekoračio predlog iz žalbe Osnovnog javnog tužioca u Staroj Pazovi Kt 1096/18 – Kto 19/19 od 31.07.2019. godine i time povredio zabranu preinačenja na štetu okrivljenog propisanu odredbom člana 453. ZKP.

Naime, drugostepeni sud se prilikom donošenja odluke morao kretati u granicama žalbenog predloga javnog tužioca kojim je jasno određen pravac i obim pobijanja odluke o kazni, u odnosu na okrivljenog AA i istim Apelacionom sudu u Novom Sadu predloženo da prvostepenu presudu preinači tako što će okrivljenom izreći jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam meseci.

Odredbom člana 453. ZKP, propisano je da, ako je izjavljena žalba samo u korist okrivljenog, presuda se ne sme izmeniti na njegovu štetu, u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela i krivične sankcije.

Imajući u vidu da je okrivljeni AA prvostepenom presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi K 326/19 od 18.07.2019. godine, pošto su mu prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora za predmetna krivična dela, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva meseca, te da je javni tužilac u izjavljenoj žalbi stavio jasno određen predlog da drugostepeni sud nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora za pojedinačna krivična dela, okrivljenog osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam meseci, to drugostepeni sud, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nije bio ovlašćen da prekoračenjem okvira žalbe javnog tužioca, izmeni odluku o kazni na štetu okrivljenog u delu koji se tom žalbom ne pobija, već se ima smatrati da u tom delu postoji samo žalba u korist okrivljenog.

Žalba Osnovnog javnog tužioca u Staroj Pazovi jasno je opredelila pravac pobijanja prvostepene presude, tako da su to granice u kojima je drugostepeni sud morao ispitivati prvostepenu presudu na štetu okrivljenog, te da je eventualno u tim granicama i preinači.

Odredbom člana 451. stav 1. ZKP, propisano je da drugostepeni sud ispituje presudu u okviru osnova, dela i pravca pobijanja. Dakle, drugostepeni sud pobijanu presudu ispituje samo u granicama koje su date u žalbi: po zakonskim osnovima koje je žalilac označio, u delu – delovima presude na koje je ukazano žalbom, a što se tiče pravca pobijanja presude, znači da drugostepeni sud isti ispituje u skladu sa izraženim interesom žalioca, koji je u korist ili na štetu okrivljenog.

Prekoračenjem žalbenih okvira iz žalbe javnog tužioca odnosno donošenjem odluke kojom se okrivljeni AA osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dve godine i tri meseca, Apelacioni sud u Novom Sadu je svojom presudom Kž1 809/19 od 23.09.2019. godine, povredio načelo zabrane preinačenja propisano odredbom člana 453. ZKP i time učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP, s obzirom na to da drugostepeni sud može doneti odluku na štetu okrivljenog, samo u okviru osnova, dela i pravca pobijanja istaknutih u izjavljenoj žalbi.

U konkretnom slučaju žalba javnog tužioca zbog odluke o kazni koja je od strane drugostepenog suda ocenjena kao osnovana, ima izričit predlog i išla je u pravcu osude okrivljenog na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam meseci umesto kazne izrečene prvostepenom presudom u trajanju od jedne godine i dva meseca, tako da je drugostepeni sud mogao da odluči na štetu okrivljenog samo u granicama žalbe, a van tih granica preostala je samo žalba branioca okrivljenog tako da je drugostepeni sud osudom okrivljenog na kaznu zatvora u trajanju od dve godine i tri meseca povredio zabranu preinačenja na gore propisanu odredbom člana 453. ZKP, samim tim učinio i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10. ZKP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je usvajajući kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u ovom delu, s obzirom na to da je pobijanom presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 809/19 od 23.09.2019. godine, učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP, u vezi sa odredbama člana 451. i 453. ZKP, ove povrede zakona otklonio i pobijanu drugostepenu presudu preinačio kao u izreci presude, nalazeći da je ovako odmerena kazna adekvatna utvrđenim otežavajućim i olakšavajućim okolnostima u redovnom krivičnom postupku, pri čemu utvrđene olakšavajuće okolnosti imaju značaj naročito olakšavajuih okolnosti u smislu člana 56. KZ, te da je ova kazna nužna i istovremeno dovoljna da se njome ostvari svrha kažnjavanja iz člana 42. KZ.

Prema navodima zahteva branioca okrivljenog sud je bio u obavezi da na nesumnjiv način utvrdi da je jednokratno ponašanje okrivljenog dovelo do stanja ugroženosti duševnog stanja i spokojstva oštećenih u određenom trajanju, što je prvostepeni sud u konkretnom slučaju propustio da učini, kao i to da je sud odluku o krivici okrivljenog zasnovao samo na pretpostavkama i iskazima oštećenih BB i VV, te da ne postoji bilo kakva medicinska dokumentacija na okolnost bilo kakvih povreda maloletne VV, a da je sud morao imati u vidu činjenicu da je oštećena BB kritičnom prilikom bila pod uticajem alkohola i da je vređanjem okrivljenog istog uznemirila i značajno doprinela nastanku sporne situacije, kojim navodima, po oceni ovoga suda, branilac okrivljenog osporava ocenu dokaza i takvom ocenom utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnoj presudi.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, protiv pravnosnažne odluke ili postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti ovog branioca kao okrivljenog AA u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u uvodu zahteva ističe da su pobijane pravnosnažne presude donete i uz učinjene povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) i člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, ali istaknute povrede zakona ne konkretizuje.

Odredbom člana 484. ZKP, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje.

Pri tome obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

S obzirom na to da se u obrazloženju zahteva branioca okrivljenog AA ne navodi u čemu se sastoje istaknute povrede zakona, a kako Vrhovni kasacioni sud pravnosnažnu odluku i postupak koji je prethodio njenom donošenju ispituje samo u okviru razloga, dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti u smislu člana 489. stav 1. ZKP, i nije ovlašćen da po službenoj dužnosti ispituje u čemu se konkretno ogledaju povrede zakona na koje se zahtevom ukazuje, to je ocenjeno da zahtev branioca okrivljenog AA u ovom delu nema propisan sadržaj u smislu člana 484. ZKP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 492. stav 1. tačka 2) i člana 487. stav 1. tačka 2) i tačka 3) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisnčar – savetnik                                                                                                              Predsednik veća – sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                                                          Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić