Kzz 1353/2020 troškovi kriv. postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1353/2020
09.12.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog krivičnog dela falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 225. stav 4. u vezi stava 2., u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Milana Babića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Novom Sadu K 214/17 od 21.07.2020. godine i KV 869/20 od 30.09.202. godine, u sednici veća održanoj dana 09.12.2020. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

USVAJA SE kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Milana Babića, pa se UKIDAJU pravnosnažna rešenja Višeg suda u Novom Sadu K 214/17 od 21.07.2020. godine i KV 869/20 od 30.09.202. godine i predmet vraća Višem sudu u Novom Sadu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu K 214/17 od 21.07.2020. godine delimično je usvojen zahtev okrivljenog, podnet putem branioca, za naknadu troškova krivičnog postupka, pa je istom na ime nagrade i naknade nužnih izdataka branioca dosuđen iznos od 343.500,00 dinara. Preko dosuđenog iznosa od 343.500,00 dinara, pa do traženih 546.000,00 dinara zahtev okrivljenog je odbijen kao neosnovan. Naloženo je računovodstvu Višeg suda u Novom Sadu da po pravnosnažnosti rešenja, u roku do 60 dana, uplati iznos od 343.500,00 dinara, na tekući račun advokata.

Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu KV 869/20 od 30.09.2020. godine žalba branioca okrivljenog je delimično usvojena, pa je rešenje Višeg suda u Novom Sadu K 214/17 od 21.07.2020. godine, preinačeno tako što je okrivljenom na ime nagrade i nužnih troškova branioca, dosuđen ukupan iznos od 373.500,00 dinara, umesto prvobitnog iznosa od 343.500,00 dinara, dok je preko dosuđenog, pa do traženog iznosa od 564.000,00 dinara, zahtev odbijen kao neosnovan. Naloženo je računovodstvu Višeg suda u Novom Sadu da iznos od 373.500,00 dinara isplati u roku od 60 dana, na račun advokata. Zahtev branioca okrivljenog za naknadu troškova sastavljanja žalbe u iznosu od 22.500,00 dinara, odbijen je kao neosnovan.

Branilac okrivljenog AA - advokata Milan Babić podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti samo protiv pravnosnažnog rešenja Višeg suda u Novom Sadu KV 869/20 od 30.09.2020. godine, a iz obrazloženja zahteva proizilazi da se pobijaju oba pravnosnažna rešenja, zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijano rešenje Višeg suda u Novom Sadu KV 869/20 i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili preinači i okrivljenom dosudi troškove u zahtevanom iznosu.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažna rešenja protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda osnovano branilac okrivljenog BB u podnetom zahtevu ukazuje da je pobijanim rešenjima Višeg suda u Novom Sadu učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP.

Naime, iz spisa predmeta proizilazi da je presudom Višeg suda u Novom Sadu K 214/17 od 11.06.2020. godine, koja je postala pravnosnažna dana 03.07.2020. godine, između ostalih i prema okrivljenom AA odbijena optužba da je izvršio krivično delo falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 225. stav 4. u vezi stava 2 i u vezi člana 33. KZ, te je na osnovu člana 265. stav 1. ZKP odlučeno da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda. Okrivljeni je preko branioca advokata Milana Babića dana 16.07.2020. godine podneo zahtev za naknadu troškova krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 546.000,00 dinara, u kojem je opredelio troškove koji se odnose na nagradu branioca, a, između ostalog, opredelio je i troškove na ime nagrade braniocu za sastavljanje zahteva za naknadu troškova postupka, a sve u skladu sa važećom Advokatskom tarifom.

Odlučujući o podnetom zahtevu za naknadu troškova postupka, Viši sud u Novom Sadu je pobijanim prvostepenim rešenjem isti delimično usvojio i okrivljenom dosudio iznos od 343.500,00 dinara, te naložio računovodstvu tog suda da navedeni novčani iznos uplati na označeni tekući račun branioca okrivljenog - advokata Milana Babića u roku do 60 dana po pravnosnažnosti tog rešenja, dok je preko dosuđenog iznosa od 343.500,00 dinara do traženog iznosa od 546.000,00 dinara navedeni zahtev odbijen. U obrazloženju prvostepenog rešenja detaljno je navedeno za koje procesne radnje na ime odbrane okrivljenog braniocu pripada nagrada i u kojim iznosima u skladu sa važećom Advokatskom tarifom prema visini zaprećene kazne za krivično delo falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 225. stav 4. u vezi stava 2 u vezi člana 33. KZ (Službeni glasnik Republike Srbije br.85/05), a navedeno je i da okrivljenom nisu priznati troškovi na ime nagrade braniocu za sastavljanje zahteva za naknadu troškova krivičnog postupka, iz razloga jer podnesak naslovljen kao troškovnik ne predstavlja podnesak iz člana 229. stav 1. ZKP, a takođe ni „drugi podnesak“ iz člana 4. stav 2. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata.

Drugostepeno veće Višeg suda u Novom Sadu je, odlučujući o žalbi branioca okrivljenog izjavljenoj protiv prvostepenog rešenja, a u kojoj su pored nepriznatih troškova krivičnog postupka zahtevani i troškovi na ime nagrade braniocu za sastavljanje žalbe, delimično usvojilo žalbu, te je prvostepeno rešenje preinačio tako što je okrivljenom, na ime nagrade i nužnih troškova branioca dosuđen iznos od 373.500,00 dinara, umesto prvobitnog iznosa od 343.500,00 dinara, dok je preko dosuđenog, pa do traženog iznosa od 564.000,00 dinara, zahtev odbijen kao neosnovan. Zahtev branioca okrivljenog za naknadu troškova sastavljanja žalbe u iznosu od 22.500,00 dinara, odbijen je kao neosnovan. U obrazloženju drugostepenog rešenja navedeno je da se u konkretnom slučaju na okrivljenog primenjuje zakon koji je za njega najblaži, a to je Krivični zakonik objavljen u Službenom glasniku Republike Srbije br.85/05, koji je važio u vreme preduzimanja radnji povodom kojih su se okrivljeni teretili po optužnici i koji je za krivično delo falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 225. stav 4. u vezi stava 2. i 3. KZ u vezi člana 33. KZ, predvideo kaznu zatvora od 2 do 10 godina, te da je obračun visine nagrade i nužnih izdataka branioicu okrivljenog izršen adekvatnom primenom relevantnih Tarifnih brojeva Advokatske tarife, kao i da okrivljenom pravilno nisu priznati troškovi postupka na ime sastavljanja zahteva za naknadu troškova postupka, obzirom da nije predviđen Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, odnosno isti ne spada ni u ostale podneske u krivičnom postupku.

Odredbom člana 261. stav 1. ZKP propisano je da su troškovi krivičnog postupka izdaci učinjeni povodom postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka, dok je odredbom stava 2. tačka 7) istog člana, između ostalog, propisano da troškovi krivičnog postupka obuhvataju nagradu i nužne izdatke branioca.

Odredbom člana 265. stav 1. ZKP je propisano da kad se obustavi krivični postupak ili se optužba odbije ili se okrivljeni oslobodi od optužbe, izreći će se u rešenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka iz člana 261. stav 2. tačka 1) do 6) ovog zakonika, nužni izdaci okrivljenog i nužni izdaci i nagrada branioca i punomoćnika (član 103. stav 3.), kao i nagrada veštaka i stručnog savetnika, padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Odredbom člana 23. stav 1. Zakona o advokaturi propisano je da advokat ima pravo na nagradu i naknadu troškova za svoj rad u skladu sa tarifom, koju donosi Advokatska komora Srbije, a odredbom stava 2. istog člana propisano je da se visina nagrade za rad advokata utvrđuje u zavisnosti od vrste postupka, preduzete radnje, vrednosti spora ili visine zaprećene kazne.

Tarifnim brojem 4. Advokatske tarife u stavu 1. je propisano i taksativno označeno za sastavljanje kojih podnesaka advokatu pripada nagrada iz Tarifnog broja 1, dok je stavom 2. istog Tarifnog broja propisano da advokatu pripada 50% nagrade iz Tarifnog broja 1. za sastavljanje svih ostalih podnesaka u krivičnom postupku.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda osnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ukazuje da nižestepeni sudovi prilikom obračuna troškova krivičnog postupka i to nagrade branioca nisu uzeli u obzir činjenicu da je tokom krivičnog postupka, dakle od njegovog pokretanja pa do njegovog završetka javni tužilac, usled izmena krivičnog zakona, više puta menjao pravnu kvalifikaciju krivičnog dela koje je okrivljenom stavljeno na teret, te da stoga nisu pravilno primenili advokatsku tarifu vezanu za krivično delo koje je okrivljenom bilo stavljeno na teret.

Dakle, nižestepeni sudovi su, imajući u vidu da je u konkretnom slučaju tokom krivičnog postupka od strane javnog tužioca više puta menjana pravna kvalifikacija krivičnog dela koje je okrivljenom stavljeno na teret, bili dužni da troškove krivičnog postupka obračunavaju prema zaprećenoj kazni za ono krivično delo za koje se vodi krivični postupak u momentu kada su od strane branioca preduzete procesne radnje, a ne u odnosu na krivično delo koje je okrivljenom stavljeno na teret u trenutku kada je krivični postupak pravnosnažno okončan, a na šta se osnovano ukazuje u podnetom zahtevu.

Takođe, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pobijanim pravnosnažnim rešenjima Višeg suda u Novom Sadu na štetu okrivljenog učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, jer su navedenim odlukama o troškovima krivičnog postupka povređene odredbe člana 261. stav 1. i stav 2. tačka 7) i člana 265. stav 1. ZKP u vezi Tarifnog broja 4. stav 2. Advokatske tarife. Ovo sa razloga jer okrivljeni, suprotno zaključcima datim u obrazloženjima pobijanih rešenja, ima pravo na naknadu troškova krivičnog postupka koje je imao na ime zastupanja od strane stručnog lica - advokata i to konkretno pravo na naknadu troškova na ime nagrade braniocu za sastavljanje zahteva za naknadu troškova krivičnog postupka i žalbe na rešenje o troškovima krivičnog postupka, a koji troškovi, s obzirom na to da je prema okrivljenom pravnosnažno obustavljen postupak, treba da padnu na teret budžetskih sredstava, a ne da iste snosi sam okrivljeni.

Naime, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, nagrada podrazumeva novčanu naknadu koja pripada određenom licu za njegov rad, a navedeni zahtev za naknadu troškova krivičnog postupka u konkretnom slučaju spada u ostale podneske u krivičnom postupku, a takođe u ostale podneske spada i žalba na rešenje o troškovima krivičnog postupka, obzirom da predstavlja podnesak u širem smislu, tako da okrivljeni shodno Tarifnom broju 4. stav 2. Advokatske tarife ima pravo na naknadu troškova na ime nagrade braniocu za sastavljanje zahteva za naknadu troškova krivičnog postupka i žalbe na rešenje o troškovima krivičnog postupka.

Kako je, dakle, pobijanim pravnosnažnim rešenjima učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, a na šta se osnovano ukazuje u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Milana Babića, to je Vrhovni kasacioni sud usvojio kao osnovan zahtev i na osnovu odredbe člana 492. stav 1. tačka 1) ZKP ukinuo pobijana pravnosnažna rešenja Višeg suda u Novom Sadu K 214/17 od 21.07.2020. godine i KV 869/20 od 30.09.202. godine, te spise predmeta vratio tom sudu na ponovno odlučivanje u smislu razloga iznetih u ovoj presudi, pri čemu će sud u ponovnom postupku otkloniti povredu zakona na koju mu je ukazano ovom presudom, nakon čega će biti u mogućnosti da donese pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku, za koju će dati jasne i argumentovane razloge.

Zapisničar-savetnik                                                                                     Predsednik veća-sudija

Vesna Zarić,s.r.                                                                                                Nevenka Važić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić