Kzz 140/2020 usvaja se utvrđuje povreda 439 t.1. zkp

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 140/2020
03.03.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Radmile Dragičević Dičić, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Sonje Pavlović, Radoslava Petrovića i Biljane Sinanović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA zbog krivičnog dela povreda prava po osnovu rada i prava iz socijalnog osiguranja iz člana 163. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz 788/19 od 03.02.2020. godine podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kuršumliji K 198/18 od 02.04.2019. godine i Višeg suda u Prokuplju Kž1 115/19 od 22.05.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 03.03.2020. godine, većinom glasova doneo je:

P R E S U D U

USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz 788/19 od 03.02.2020. godine, kao OSNOVAN i UTVRĐUJE da je pravnosnažnim presudama Osnovnog suda u Kuršumliji K 198/18 od 02.04.2019. godine i Višeg suda u Prokuplju Kž1 115/19 od 22.05.2019. godine, učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, u korist okrivljenog AA.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kuršumliji K 198/18 od 02.04.2019. godine, okrivljeni AA, na osnovu odredbe člana 423. tačka 1) ZKP, oslobođen je od optužbe da je izvršio krivično delo povreda prava po osnovu rada i prava iz socijalnog osiguranja iz člana 163. Krivičnog zakonika.

Istom presudom odlučeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda, a oštećeni BB upućen je na parnični postupak, radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.

Presudom Višeg suda u Prokuplju Kž1 115/19 od 22.05.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba Osnovnog javnog tužioca u Kuršumliji i prvostepena presuda potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je Republički javni tužilac pod brojem Ktz 788/19 od 03.02.2020. godine, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev i utvrdi da je pobijanim presudama povređen zakon u korist okrivljenog AA.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti braniocu okrivljenog AA, advokatu Biljani Dunjić, shodno članu 488. stav 1. ZKP, pa je održao sednicu veća, o kojoj u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije obavestio Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, jer nije našao da je njihovo prisustvo od značaja za donošenje odluke, pa je razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev podnet, te je po oceni navoda i predloga u zahtevu Republičkog javnog tužioca našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca je osnovan.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, osnovano se u podnetom zahtevu Republičkog javnog tužioca ukazuje na pogrešan stav nižestepenih sudova da u konkretnom slučaju opisano delo nije krivično delo zbog čega je doneta oslobađajuća presuda, na koji način je učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, u korist okrivljenog AA.

Krivično delo iz člana 163. Krivičnog zakonika čini onaj ko se svesno ne pridržava zakona ili drugih propisa, kolektivnih ugovora i drugih opštih akata o pravima po osnovu rada i o posebnoj zaštiti na radu omladine, žena i invalida ili o pravima iz socijalnog osiguranja i time drugom uskrati ili ograniči pravo koje mu pripada.

Radnja ovog krivičnog dela sastoji se u nepridržavanju zakona ili drugih propisa, kolektivnih ugovora i drugih opštih akata kojima su predviđena prava po osnovu rada koja se uskraćuju ili ograničavaju.

Iz dispozitiva optužnog akta proizilazi da je okrivljenom stavljeno na teret da se u mestu i u vreme bliže opisanim u optužnom aktu, kao vlasnik preduzetničke radnje za iskop zemlje, zemljane radove i prevoz „VV“, u stanju uračunljivosti, sa umišljajem, svesno nije pridržavao Zakona o radu, kolektivnih ugovora i drugih opštih akata o pravima po osnovu rada, o pravima iz socijalnog osiguranja i time oštećenom BB uskratio i ograničio prava koja mu pripadaju, na taj način što je oštećenog angažovao kao zaposlenog na radnom mestu vozača kamiona u preduzetničkoj radnji, sa kojim nije zaključio ugovor o radu, nije donosio akte o korišćenju godišnjeg odmora i istog nije prijavio kod nadležnih Fondova za zdravstveno osiguranje, zdravstvenu zaštitu, penzijsko i invalidsko osiguranje i oštećenom nije uplaćivao poreze i doprinose za pomenuti period, i tako u bitnom uskratio prava oštećenom koja mu pripadaju, pri čemu je bio svestan svoga dela i hteo njegovo izvršenje, čime je izvršio krivično delo povreda prava po osnovu rada i prava iz socijalnog osiguranja iz člana 163. Krivičnog zakonika.

Naime, u dispozitivu optužnog akta navedeno je da se okrivljeni nije pridržavao Zakona o radu, kolektivnih ugovora i drugih opštih akata o pravima po osnovu rada, o pravima iz socijalnog osiguranja, i iz istog, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, proizilaze činjenice i okolnosti koje u dovoljnoj meri čine jasnom radnju izvršenja krivičnog dela koje je predmet optužbe, kao i sva zakonska obeležja krivičnog dela iz člana 163. KZ, kako se to osnovano ističe u podnetom zahtevu Republičkog javnog tužioca.

Shodno iznetom, a imajući u vidu radnju krivičnog dela iz člana 163. KZ, samim navođenjem radnji koje okrivljeni propustio da učini (sa oštećenim koga je angažovao kao zaposlenog na radnom mestu vozača kamiona, u preduzetničkoj radnji, nije zaključio ugovor o radu, nije donosio akte o korišćenju godišnjeg odmora, nije istog prijavio kod nadležnih Fondova za za zdravstveno osiguranje, zdravstvenu zaštitu, penzijsko i invalidsko osiguranje i oštećenom nije uplaćivao poreze i doprinose za pomenuti period, a koje su dovele do toga da su oštećenom uskraćena prava koja mu pripadaju), po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, iz dispozitiva optužnog akta jasno proizilazi u čemu se ogledaju propusti okrivljenog, koji je na taj način u bitnom uskratio prava oštećenom koja mu pripadaju i zbog čega u konkretnom slučaju, nije neophodno citiranje blanketnih normi, niti pozivanje na iste u dispozitivu optužnog akta.

Sledstveno navedenom, nižestepeni sudovi su pogrešno zaključili da opisano delo nije krivično delo, pa je oslobađanjem okrivljenog od optužbe za krivično delo za koje je optužen, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP u korist okrivljenog.

Imajući u vidu navedeno, Vrhovni kasacioni sud je usvojio kao osnovan podneti zahtev Republičkog javnog tužioca, te je, kako je zahtev podnet na štetu okrivljenog, na osnovu člana 492. stav 1. tačka 3) i člana 493. ZKP utvrdio da je pobijanom pravnosnažnim presudama Osnovnog suda u Kuršumliji K 198/18 od 02.04.2019. godine i Višeg suda u Prokuplju Kž1 115/19 od 22.05.2019. godine, učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, u korist okrivljenog AA, pri tome ne dirajući u pravnosnažnost navedene presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                                 Predsednik veća-sudija,

Andrea Jakovljević,s.r.                                                                                                                       Radmila Dragičević Dičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić