Kzz 1425/2019 odbija se 439 t.1 zkp

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1425/2019
30.12.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radoslava Petrovića, Veska Krstajića, Miroljuba Tomića i Jasmine Vasović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog produženog krivičnog dela pronevera u obavljanju privredne delatnosti iz člana 224. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Milana Vukovića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije K Po4 55/19 – Kv Po4 79/19 od 18.10.2019. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž2 2067/19 od 07.11.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 30.12.2019. godine, jednoglasno je doneo:

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Milana Vukovića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije K Po4 55/19 – Kv Po4 79/19 od 18.10.2019. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž2 2067/19 od 07.11.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije K Po4 55/19 – Kv Po4 79/19 od 18.10.2019. godine, potvrđena je optužnica Višeg javnog tužioca u Beogradu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije KtoKo 122/19 od 24.09.2019. godine.

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Kž2 2067/19 od 07.11.2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene AA, advokata Milana Vukovića izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije K Po4 55/19 – Kv Po4 79/19 od 18.10.2019. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljene AA, advokat Milan Vuković, zbog povrede člana 332. stav 1. tačka 2) ZKP sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev i ukine pobijana rešenja u celini i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostepenom sudu ili da preinači prvostepeno rešenje i odluku donetu u postupku po redovnom pravnom leku i obustavi postupak protiv okrivljene jer nema dovoljno dokaza za opravdanu sumnju da je učinila krivično delo koje je predmet optužbe.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljene, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim rešenjima protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, je neosnovan.

Branilac okrivljene, navođenjem kao razloga za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, povredu člana 332. stav 1. tačka 2) ZKP, formalno označava povredu zakona zbog koje podnošenje zahteva nije dozvoljeno, dok u obrazloženju zahteva ističe da u optužnici nije naveden opis dela iz koga proizilaze bitna zakonska obeležja krivičnog dela koje je okrivljenoj stavljeno na teret, pri čemu posebno ukazuje na definiciju pojma novca kao objekta radnje predmetnog krivičnog dela i u vezi sa tim ističe da u tom smislu objekat radnje krivičnog dela koje je predmet postupka nije naveden u optužnici, kao i da prenosom sredstava sa žiro računa nije vršeno prisvajanje novca. Iznetim navodima zahteva, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, branilac okrivljene ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Izloženi navodi zahteva za zaštitu zakonitosti, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu osnovani.

Navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljene, isticao je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rešenja, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i u obrazloženju rešenja je dao jasne i dovoljne razloge za svoj zaključak da iz činjeničnog opisa koji je naveden u optužnom aktu Višeg javnog tužioca u Beogradu, proizilaze sva bitna obeležja produženog krivičnog dela pronevera u obavljanju privredne delatnosti iz člana 224. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“ broj 94/16 strana 3. stav 2.), koje razloge Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata i u smislu člana 491. stav 2. ZKP na njih upućuje.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                Predsednik veća-sudija,

Andrea Jakovljević,s.r.                                                                                                            Zoran Tatalović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić