Kzz 147/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 147/2016
01.03.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog D.M., zbog krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.M., advokata D.N., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Nišu K br.276/12 od 16.06.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.814/15 od 01.10.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 01.03.2016. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.M., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Nišu K br.276/12 od 16.06.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.814/15 od 01.10.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Nišu K br.276/12 od 16.06.2015. godine, u stavu prvom prema okrivljenom D.M., je na osnovu člana 422. stav 1. tačka 1. ZKP, odbijena optužba da je izvršio krivično delo omogućavanje uživanja opojne droge iz člana 247. stav 2. u vezi stava 1. KZ, jer je zamenik Višeg javnog tužilaštva u Nišu odustao od optužbe dok je u stavu drugom oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina u koju kaznu mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 15.11.2012. godine do 26.03.2013. godine.

Istom presudom prema okrivljenom D.M. je na osnovu člana 246. stav 7. KZ u vezi člana 87. KZ izrečena mera bezbednosti oduzimanja opojne droge i to praškaste supstance svetlo-braon boje neto mase 84,49 grama upakovano u belo-plavu najlon kesu, praškaste supstance svetlo-braon boje neto mase 21,15 grama upakovane u belu, pa u zelenu najlon kesu, praškaste supstance svetlo- braon boje neto mase 54,02 grama upakovane u belo-crvenu najlon kesu, i praškaste supstance neto mase 98,38 grama upakovane u trostruko belu najlon kesu, koje se nalaze na listi opojnih droga i psihotropnih supstanci Ministarstva zdravlja Republike Srbije, za koju je određeno da se po pravnosnažnosti presude imaju uništiti, a na osnovu člana 87. stav 1. KZ, prema okrivljenom je izrečena i mera bezbednosti oduzimanja predmeta izvršenja krivičnog dela – metadona i to 10 plastičnih bočica bele boje, valjkastog oblika sa belim zatvaračima za koje je određeno da se po pravnosnažnosti presude imaju uništiti.

Navedenom presudom od okrivljenog D.M. je na osnovu člana 91. i 92. KZ oduzeta imovinska korist stečena krivičnim delom – novac u ukupnom iznosu od 7.810,00 dinara i strani novac u iznosu od 10 eura koji su privremeno oduzeti od okrivljenog po potvrdi MUP-a RS Kri Pov 166/12 od 15.11.2012. godine za koje je određeno da se po pravnosnažnosti presude imaju uplatiti u budžet Republike Srbije, a obavezan je okrivljeni da sudu na ime troškova krivičnog postupka isplati iznos od 338.450,00 dinara, kao i na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.814/15 od 01.10.2015. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Nišu, okrivljenog D.M. i njegovog branioca i potvrđena presuda Višeg suda u Nišu K br.276/12 od 16.06.2015. godine.

Protiv navedenih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog D.M., advokata D.N., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 3. ZKP u vezi čalna 447. stav 2. i 4. ZKP i povreda zakona iz člana 439. stav 1. tačka 3. i člana 441. stav 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev i donese jednu od odluku propisanih članom 492. stav 2. tačka 1. do 3. stav 2. ZKP.

Razmatrajući zahtev za zaštitu zakonitosti, na sednici veća održanoj shodno odredbama člana 487. i 488. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenog lica, blagovremen i dozvoljen.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP-a dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.M. je neosnovan.

Branilac okrivljenog D.M. u zahtevu navodi da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uslovi za primenu člana 246. stav 5. KZ, da se okrivljeni D.M. oslobodi od kazne, jer je okrivljeni nakon što je poučen od strane inspektora PU Niš i savetovan od strane branioca da ukoliko otkrije od koga nabavlja opojnu drogu može biti oslobođen od kazne, otkrio identitet lica od koga nabavlja opojnu drogu i u potpunosti priznao sve što mu je rečeno da prizna, a da bi potom bio osuđen na kaznu zatvora, čime se ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 3. ZKP.

Iznete navode zahteva, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim. Naime, navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog D.M. je isticao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani, i u obrazloženju presude je dao jasne i dovoljne razloge da odredba člana 246. stav 5. ZKP predviđa mogućnost, a ne obavezu suda da pod određenim uslovima oslobodi učinioca krivičnog dela od kazne, koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata, i u smislu člana 491. stav 2. ZKP na njih upućuje.

Vrhovni kasacioni sud se nije upuštao u ocenu navoda zahteva za zaštitu zakonitosti kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postpuka iz člana 438. stav 2. tačka 3. i povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP, obzirom da navedene povrede ne predstavljaju zakonske razloge u okviru povreda nabrojanih u članu 485. stav 4. ZKP, zbog kojih bi okrivljeni kao ovlašćeno lice mogao da podnese zahtev za zaštitu zakonitosti.

Iz iznetih razloga, doneta je odluka kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. st. 1. i 2. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                          Dragiša Đorđević, s.r.