Kzz 20/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 20/2014
04.02.2014. godina
Beograd

U IME NARODA

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Veska Krstajića, predsednika veća, Gorana Čavline, Biljane Sinanović, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene L.S. i dr., zbog krivičnog dela primanja mita iz člana 254. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakona Republike Srbije i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene L.S. – advokata S.L., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Zaječaru K br.1/2010 od 11.03.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.3155/13 od 26.09.2013. godine, u sednici veća održanoj dana 04. februara 2014. godine, jednoglasno doneo je

 

 

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene L.S. - advokata S.L., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Zaječaru K br.1/2010 od 11.03.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.3155/13 od 26.09.2013. godine, u odnosu na povrede iz člana 438. stav 1. tač. 4. i 7. i iz čl. 438. st. 2. tačka 1. Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Zaječaru K br.1/2010 od 11.03.2013. godine, između ostalog, okrivljena L.S. je oglašena krivom zbog izvršenja jednog produženog krivičnog dela primanja mita iz člana 254. stav 4. u vezi stava 1. KZ RS, za koje delo je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, u koju kaznu joj je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 17.12.2002. do 27.12.2002. godine. Istom presudom, od okrivljene je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim delom u ukupnom iznosu od 17.455,00 dinara.

 

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.3155/13 od 26.09.2013. godine, žalbe okrivljene L.S. i njenog branioca, odbijene su kao neosnovane, a presuda Višeg suda u Zaječaru K br.1/2010 od 11.03.2013. godine, u odnosu na okrivljenu, potvrđena.

 

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljene L.S. – advokat S.L., na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1. i stav 2. ZKP, ukazujući na povrede odredaba člana 438. stav 1. tač. 4. i 7. ZKP, te na povrede odredaba člana 438. stav 2. tač. 1. i 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude tako što će okrivljenu L.S. osloboditi od optužbe ili da pobijane presude ukine i predmet vrati na suđenje prvostepenom sudu, pred potpuno izmenjenim većem.

 

Nakon što je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene u smislu odredbe člana 488. stav 1. ZKP dostavljen javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu odredbe člana 488. stav 2. ZKP, o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioca okrivljene, obzirom da veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke.

 

Na sednici veća, Vrhovni kasacioni sud je, nakon razmatranja spisa predmeta i presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, po oceni navoda u zahtevu, našao:

 

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljene L.S. u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da su pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev podnet učinjene povrede odredaba krivičnog postupka u pogledu postojanja optužbe ovlašćenog tužioca, ukazujući na povrede odredaba člana 438. stav 1. tačka 7. novog Zakonika o krivičnom postupku. S tim u vezi, u zahtevu se ističe da je na glavnom pretresu održanom dana 26.04.2007. godine, u završnoj reči, javni tužilac izmenio optužbu u pogledu načina izvršenja krivičnog dela, i pored toga što izvedeni dokazi nisu ukazivali na izmenjeno činjenično stanje, te da je aktom Kt 65/02 od 19.01.2011. godine uredio dispozitiv optužnice istog tužilaštva Kt 65/02 od 31.03.2002. godine i pored toga što u predmetu ne postoji optužnica od 31.03.2002. godine, već od 31.03.2003. godine, te da stoga ''uopšte nema optužnice'' jer je akt tužilaštva Kt br.65/02 od 19.01.2011. godine nepropisno sastavljen, obzirom da ne sadrži obavezne elemente propisane Zakonikom o krivičnom postupku koje mora da sadrži svaka optužnica.

 

Po oceni ovoga suda, navodi zahteva za zaštitu zakonitosti u ovom delu ne mogu se prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:

 

Iz spisa predmeta utvrđuje se da je Okružni javni tužilac u Zaječaru protiv okrivljene L.S. podneo optužnicu Kt 65/02 od 31.01.2003. godine zbog 15 krivičnih dela primanja mita iz člana 254. stav 4. u vezi stava 1. KZ RS, da je na glavnom pretresu održanom dana 26.04.2007. godine zamenik javnog tužioca tražio da se spisi predmeta dostave Okružnom javnom tužiocu radi uređenja optužnice, imajući u vidu upravo izvedene dokaze, nakon čega je aktom Kt 65/02 od 29.05.2007. godine Okružno javno tužilaštvo u Zaječaru podnelo sudu preciziranu optužnicu u pogledu radnji koje su okrivljenoj stavljene na teret i u pogledu pravne kvalifikacije, a zatim je, aktom Kt 65/02 od 19.01.2011. godine, izmenjen dispozitiv optužnice tako što je okrivljenoj stavljeno na teret izvršenje jednog produženog krivičnog dela primanja mita iz člana 254. stav 4. u vezi stava 1. KZ RS. Dopisom Kt 65/02 od 10.04.2012. godine, Više javno tužilaštvo je ukazalo da se u aktu Kt 65/02 od 19.01.2011. godine potkrala tehnička greška u pogledu datuma gde je navedeno da se radi o uređenju dispozitiva optužnice Kt 65/02 od 31.03.2002. godine i da umesto ovog datuma treba da stoji datum 31.01.2003. godine.

 

Odredbom člana 604. ZKP (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11 i 101/11), koji se primenjuje od 01.10.2013. godine (Zakon o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku ''Službeni glasnik RS'' broj 121/12, u daljem tekstu novi ZKP) propisano je da će se zakonitost radnji preduzetih pre početka primene ovog zakonika, ocenjivati po odredbama Zakonika o krivičnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 58/04 ... 76/10).

 

Odredbom člana 341. ZKP (''Službeni glasnik RS'', br. 58/04 ... 76/10), koji se primenjivao do 01.10.2013. godine propisano je da, ukoliko tužilac u toku glavnog pretresa oceni da izvedeni dokazi ukazuju da se izmenilo činjenično stanje izneseno u optužnici, on može na glavnom pretresu usmeno izmeniti optužnicu, a može predložiti i da se glavni pretres prekine, radi pripremanja nove optužnice.

 

Imajući u vidu da je javni tužilac u skladu sa svojim ovlašćenjima iz člana 341. tada važećeg Zakonika o krivičnom postupku, izmenio i precizirao optužnicu u pogledu radnji i pravne kvalifikacije krivičnog dela koje je okrivljenoj stavljeno na teret, te činjenicu da je usled očigledne omaške, došlo do pogrešnog navođenja datuma podizanja optužnice, što je Viši javni tužilac u Zaječaru ispravio aktom Kt 65/02 od 10.04.2012. godine to su, po oceni ovoga suda, u potpunosti neosnovani navodi izneti u zahtevu za zaštitu zakonitosti, kojima se ukazuje da je pravnosnažnim presudama učinjena povreda odredaba krivičnog postupka u pogledu postojanja optužbe ovlašćenog tužioca, već je, suprotno ovim navodima, javni tužilac optužnicu protiv okrivljene L.S. podneo, a zatim i izmenio u svemu u skladu sa odredbama tada važećeg Zakonika o krivičnom postupku.

 

Neosnovani su i navodi zahteva za zaštitu zakonitosti kojima se ukazuje na učinjenu povredu odredaba člana 438. stav 1. tačka 4. novog ZKP.

 

U odnosu na ovu povredu, u zahtevu se ističe da je u krivičnom postupku protiv okrivljene, u predmetu K 1/10, prilikom donošenja odluke Kv 133/10 od 16.10.2013. godine, kao član veća, učestvovao sudija Zoran Jovanović koji je morao biti izuzet, obzirom da je u istom krivičnom predmetu, koji je ranije nosio oznaku K 165/06, postupao kao predsednik veća.

 

Razlog za obavezno izuzeće sudija, shodno odredbi člana 37. stav 1. tačka 4. novog ZKP, postoji ako je sudija u istom predmetu već učestvovao u svojstvu sudije za prethodni postupak ili ako je odlučivao u potvrđivanju optužnice ili učestvovao u donošenju meritorne odluke o optužbi koja se pobija žalbom ili vanrednim pravnim lekom.

 

Prema stanju u spisima, presuda Okružnog suda u Zaječaru K 165/06 od 14.09.2007. godine ukinuta je presudom Vrhovnog suda Srbije Kzp 474/09 od 27.10.2009. godine, te je ova presuda, donošenjem presude Vrhovnog suda Srbije, prestala pravno da egzistira i da, shodno tome, proizvodi pravna dejstva.

 

Nakon ukidanja te presude, sudija Zoran Jovanović nije učestvovao na glavnom pretresu, a njegovo učešće u vanpretresnom veću u donošenju odluke u predmetu Višeg suda u Zaječaru K br.1/10, konkretno odluke Kv br.133/10 od 16.10.2013. godine, imajući u vidu i odredbu člana 37. stav 1. tačka 4. novog ZKP, ne predstavlja razlog za izuzeće, kako se to neosnovano ističe u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene.

 

Najzad, neosnovani su i navodi zahteva u delu u kojem se ukazuje da su pravnosnažnim presudama učinjene povrede odredaba člana 438. stav 2. tačka 1. novog ZKP.

 

S tim u vezi, u zahtevu se navodi da su pravnosnažne presude zasnovane na iskazima svedoka, koji su iznuđeni pretnjama, te na kojima se sudska odluka ne može zasnivati.

 

Na istu povredu, branilac okrivljene je, prema stanju u spisima, te prema samim navodima zahteva, već ukazivao u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude. Ovi žalbeni navodi su ocenjeni neosnovanim, iz razloga koje je drugostepeni sud iscrpno izneo na strani 4 presude Kž1 br.3155/13, koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata kao pravilne i u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na njih i upućuje.

 

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je ocenio neosnovanim navode zahteva branioca okrivljene L.S. da su pravnosnažnim presudama učinjene povrede odredaba člana 438. stav 1. tač. 4. i 7. novog ZKP i povrede odredaba člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP.

 

U ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene L.S. je, po oceni ovoga suda, nedozvoljen.

 

Branilac okrivljene u ostalom delu zahteva, ukazuje da su pobijanim presudama učinjene bitne povrede odredaba postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. novog ZKP, a s tim u vezi ističe da je izreka presude nerazumljiva, protivrečna samoj sebi i razlozima presude, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, tek da su izneti razlozi nejasni i u znatnoj meri protivrečni.

 

Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1. novog ZKP, propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a odredbom stava 4. istog člana određeni su uslovi pod kojima okrivljeni, preko svog branioca, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona, i to taksativnim nabrajanjem povreda koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i pred apelacionim sudom (član 74, član 438. st. 1. i 4. i tač. 7. do 10. i stav 2. tačka 1, član 439. tačka 1. do 3. i član 441. st. 3. i 4).

 

Dakle, citiranom zakonskom odredbom, pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti ograničen je u pogledu razloga isključivo na ove povrede.

 

Kako se, u ovom delu, navodima zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene ukazuje na povredu odredaba iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP, koja u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP ne predstavlja dozvoljen razlog za podnošenje zahteva, to je Vrhovni kasacioni sud na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP u ovom delu zahtev za zaštitu zakonitosti odbacio kao nedozvoljen.

 

Sa svega izloženog, a na osnovu odredaba člana 491. stav 1. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 2. ZKP, doneta je odluka kao u izreci presude.

 

 

 

Zapisničar-savetnik                                                                                                         Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r.                                                                                                           Vesko Krstajić, s.r.