Kzz 218/2013

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 218/2013
18.12.2013. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Predraga Gligorijevića, Ljubice Knežević-Tomašev, Veska Krstajića i Biljane Sinanović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog V.T., zbog krivičnog dela ubistvo iz člana 113. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog V.T., adv. P.S., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Pančevu 3K br. 160/12 od 21.06.2013. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br. 2948/13 od 27.09.2013. godine, u sednici veća održanoj dana 18.12.2013. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog V.T., advokata P.S., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Pančevu 3K br. 160/12 od 21.06.2013. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br. 2948/13 od 27.09.2013. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Pančevu 3K br. 160/12 od 21.06.2013. godine okrivljeni V.T. oglašen je krivim zbog krivičnog dela ubistvo iz člana 113. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina u koju mu je uračunato i vreme provedeno u pritvoru po rešenju toga suda Ki broj 74/12 od 01.08.2012. godine a koje se okrivljenom računa od 31.07.2012. godine od 08.00 časova pa do pravnosnažnosti presude s`tim što pritvor okrivljenom može trajati do upućivanja u ustanovu za izvršenje kazne, ali najduže dok ne istekne vreme trajanja kazne u izrečenoj presudi, shodno članu 63. KZ.

Istom presudom oštećeni J., LJ. i S.S.1, svi iz S., koje zastupa adv. B.P. iz S., su radi ostvarivanja imovinsko-pravnog zahteva upućeni na parnicu, dok je okrivljeni V.T. obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati sudu iznos od 274.021,00 dinar, a na ime paušala iznos od 10.000,00 dinara, u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Okrivljeni je takođe obavezan na plaćanje troškova oštećenih J., LJ. i S.S.1 koje su imali za angažovanje advokata - punomoćnika B.P. iz S., a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br. 2948/13 od 27.09.2013. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Pančevu i branilaca okrivljenog V.T., adv. K.Z. i adv. P.S., a presuda Višeg suda u Pančevu 3K br. 160/12 od 21.06.2013. godine, potvrđena.

Protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Pančevu 3K br. 160/12 od 21.06.2013. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br. 2948/13 od 27.09.2013. godine branilac okrivljenog V.T., adv. P.S., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP-a, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, ukine obe nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak kao i da u skladu sa odredbom člana 488. ZKP-a pozove branioca okrivljenog na sednicu veća Vrhovnog kasacionog suda.

Vrhovni kasacioni sud je nakon što je primerak zahteva dostavio Republičkom javnom tužiocu, održao sednicu veća u smislu člana 490. ZKP-a („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 i 121/12), o kojoj nije obavestio javnog tužioca niti branioca okrivljenog, jer veće u smislu člana 488. stav 2. ZKP-a nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke, na kojoj sednici je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je podnet zahtev, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog V.T. je neosnovan.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog T. se, u razlozima za podnošenje, ističe i ukazuje da je pobijanim presudama povređen zakon na štetu okrivljenog i to povrede odredbi člana 438. stav 2. tač.1., 2. i 3., člana 439. tač. 1., 2. i 3. sada važećeg ZKP odnosno odredbi člana 368. stav 1. tač.10. i 11. i člana 369. tač. 1., 2., 3. i 4. ranije važećeg ZKP. Odbrana smatra i da je okrivljenom u ovom postupku povređeno i Ustavom zajemčeno pravo na pravično suđenje - pravo na obrazloženu sudsku odluku (član 32. Ustava Republike Srbije) kao i pravo na posebna prava okrivljenog (član 33. Ustava Republike Srbije) koja ustavna prava se neposredno primenjuju.

Odredbama Zakonika o krivičnom postupku ("Službeni glasnik RS" br.72/2011...) koji se, u smislu odredbe člana 608., primenjuje počev od 1.oktobra 2013. godine (izuzev u postupku za krivična dela za koja je posebnim zakonom određeno da postupa javno tužilaštvo posebne nadležnosti) određeno je: da "protiv pravnosnažne odluke javnog tužioca ili suda ili zbog povrede postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovlašćeno lice može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti" (član 482. stav 1. ); da "zahtev mogu podneti republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, a okrivljeni isključivo preko branioca" (član 483. stav 1. i 3.); da se "u zahtevu mora navesti razlog za podnošenje (član 485. stav 1.), a u slučaju iz člana 485. stav 1. tač.2) i 3) ovog zakonika mora se dostaviti i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava" (član 484.); da se "zahtev može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju: 1) povređen zakon; 2) primenjen zakon za koji je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nije u saglasnosti sa Ustavom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima; 3) povređeno ili uskraćeno ljudsko pravo i sloboda okrivljenog ili drugog učesnika u postupku koje je zajemčeno Ustavom ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnim protokolima a to je potvrđeno odlukom Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava" (član 485. stav 1.); da "zbog povreda ovog zakonika (član 74, član 438. stav 1. tač. 1) i 4) i tač. 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tač. 1) do 3) i član 441. st. 3. i 4.) učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti u roku od 30 dana od dana kada mu je dostavljena pravnosnažna odluka, pod uslovom da je protiv te odluke koristio redovni pravni lek" (član 485. stav 4.) te da će se "zakonitost radnji preduzetih pre početka primene ovog zakonika ocenjivati po odredbama Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ”, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS”, br. 58/04, 85/05, 85/05 – dr. zakon, 115/05, 49/07, 122/08, 20/09 – dr. zakon, 72/09 i 76/10)" (član 604. stav 1.).

Imajući u vidu citirane zakonske odredbe Vrhovni kasacioni nalazi da povrede zakona i to odredbe člana 438. stav 2. tač. 2) i 3) ZKP (odnosno 368. stav 1. tač. 11. i stav 2. ranijeg ZKP) koje ističe branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ne predstavljaju zakonikom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva a da uz zahtev nije dostavljena i odluka Ustavnog suda kojom je potvrđeno da su okrivljenom uskraćena ili povređena ustavom zajemčena prava iz člana 32. i 33. Ustava Republike Srbije, a koja je propisana članom 484. ZKP kao uslov za podnošenje zahteva.

Nalazeći da su ostale povrede zakona koje se ističu u podnetom zahtevu branioca (povreda odredbi člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tač.1), 2) i 3)) zakonikom propisani i dozvoljeni razlozi za podnošenje, Vrhovni kasacioni sud je postojanje istaknutih povreda zakona u napadnutim presudama i sa tim u vezi zakonitost preduzetih radnji, u smislu odredbe člana 604. stav 1. ZKP, cenio po odredbama ranijeg Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ”, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS”, br. 58/04, 85/05, 85/05 – dr. zakon, 115/05, 49/07, 122/08, 20/09 – dr. zakon, 72/09 i 76/10) te je našao da je zahtev za zaštitu zakonitosti neosnovan.

Neosnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti ukazuje na postojanje povrede zakona iz člana 438. stav 2. tač. 1) ZKP (odnosno člana 368. stav 1. tač. 10. ranijeg ZKP). Ova povreda odredaba postupka, i po ranijem i po novom ZKP, sastoji se u tome da se "presuda zasniva na nezakonitom dokazu" s tim što je, po novom ZKP, reč o relativno bitnoj povredi koja neće postojati "ako je očigledno da bi i bez tog dokaza bila donesena ista presuda". Iako podnosilac zahteva označava dokaze koji su po njegovom stavu "nezakoniti" (nalaz i mišljenje veštaka dr.LJ.B., iskaz svedoka A.M. sa glavnog pretresa od 21.02.2013. godine i iskaz svedoka S.R.) u zahtevu uopšte ne daje zakonom predviđene razloge zbog kojih bi se ovi dokazi morali smatrati nezakonitim i da se na njima ne može zasnovati sudska presuda.

Naime, odredbom člana 84. ZKP određeno je da su nezakoniti dokazi oni koji su pribavljeni protivno odredbi 16. stav 1. ZKP (kojom je pak određeno da se sudske odluke ne mogu zasnivati na dokazima koji su, neposredno ili posredno, sami po sebi ili prema načinu pribavljanja u suprotnosti sa Ustavom, ovim zakonikom, drugim zakonom ili opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima, osim u postupku koji se vodi zbog pribavljanja takvih dokaza (u bitnom identična je i odredba člana 18. stav 2. ranijeg ZKP.). Dakle, da bi se jedan dokaz smatrao "nezakonitim" neophodno je utvrditi da je on "posredno ili neposredno sam po sebi ili prema načinu pribavljanja u suprotnosti sa Ustavom, ovim zakonikom, drugim zakonom..." U konkretnom slučaju, podnosilac u zahtevu uopšte ne ukazuje na to zbog čega bi ovi dokazi bili nezakoniti odnosno, da li su (i zbog čega) bilo sami po sebi bilo po načinu pribavljanja, u suprotnosti sa odredbama ovog zakonika, kog drugog zakona, Ustava i dr. Suštinski, a što uostalom i navodi, podnosilac zahteva smatra da su iskazi svedoka M. i R. "nelogični, nedosledni i iskonstruisani i zainteresovani" a "nejasan, nepotpun, pogrešan i protivrečan" nalaz i mišljenje veštaka dr. LJ.B. "pa se zato na njima ne može zasnivati sudska odluka" i u podnetom zahtevu obrazlaže iz kojih razloga ovim svedocima i veštaku nije trebalo verovati te se tako osporava pravilnost utvrđenih činjenica a ne zakonitost radnji u postupku i presuda.

Nadalje, neosnovano se u podnetom zahtevu, ukazuje na postojanje povrede zakona iz člana 439. tač.1) ZKP (odnosno člana 369. tač.1) ranijeg ZKP) i povrede zakona iz člana 439. tač. 2) ZKP (odnosno iz člana 369. tač. 3) ranijeg ZKP). Ove povrede zakona podnosilac zahteva sagledava u tome što smatra da je okrivljeni kritičnom prilikom postupao u nužnoj odbrani te da stoga, u smislu odredbe člana 19. KZ u njegovim radnjama nema elemenata krivičnog dela, odnosno da se u radnjama okrivljenog stiču obeležja krivičnog dela ubistvo na mah iz člana 115. KZ a ne ubistvo iz člana 113. KZ jer su, po stavu podnosioca zahteva, u konkretnom slučaju ispunjeni svi uslovi za postojanje ovog privilegovanog oblika krivičnog dela.

Pravnosnažnim presudama koje se osporavaju ovim zahtevom za zaštitu zakonitosti, okrivljeni T. oglašen je krivim što je kritičnom prilikom, "lišio života jedno lice tako što je ... u stanju smanjene uračunljivosti ali ne u bitnoj meri usled jakog afekta straha, besa, srdžbe i običnog pijanstva ... nakon kraće rasprave sa oštećenim S.S.2 iz džepa od jakne izvadio je jedan nož britvu koju je te večeri poneo sa sobom iako je inače ne nosi i obratio im se rečima bežite od mene, nakon čega mu je ipak prišao oštećeni S.S.2 i okr. T. ga je ubo dva puta nožem koji je držao u ruci i to jednom u predelu grudnog koša a drugi put u predelu levog slabinskog predela i naneo mu teške telesne povrede opasne po život u vidu ubodne rane u predelu srca ... i ubodnu ranu ...levog bubrega... od kojih je povreda oštećeni i preminuo". Iz ovakvog opisa radnje izvršenja krivičnog dela, po mišljenju Vrhovnog kasacionog suda, jasno proizilaze sva bitna obeležja krivičnog dela ubistvo iz člana 113. KZ a ne kog drugog krivičnog dela pa ni ubistvo na mah iz člana 115. KZ a na što se neosnovano ukazuje u zahtevu za zaštitu zakonitosti. Takođe, u opisu radnje izvršenja krivičnog dela i činjeničnim utvrđenjima nije opisan nikakav napad pok. oštećenog te se tako preduzete radnje okrivljenog i ne opisuju kao "odbijanje istovremenog protivpravnog napada" a što su sve neophodni uslovi za primenu instituta nužne odbrane iz člana 19. KZ te se stoga i ne može govoriti da je donošenjem pravnosnažne presude povređen zakon na štetu okrivljenog a po pitanju da li je delo za koje se optuženi goni krivično delo (član 369. tač.1) ranijeg ZKP) odnosno da li je u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe primenjen zakon koji se ne može primeniti (član 369. tač.3) ranijeg ZKP).

U odnosu na povredu zakona iz člana 439. tač.3) novog ZKP odnosno 369. tač.4) ranijeg ZKP podnosilac zahteva ističe da je i odlukom o krivičnoj sankciji povređen zakon na štetu okrivljenog i to obrazlaže navođenjem više olakšavajućih okolnosti koje "naročito negiraju opravdanost izrečene kazne". Međutim, neophodno je imati u vidu da je za krivično delo ubistvo iz člana 113. KZ a za koje je okrivljeni T. oglašen krivim, predviđeno da će se njegov učinilac kazniti kaznom zatvora od pet do petnaest godina te nema sumnje da odlukom o osudi na kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina na koju je ovaj okrivljeni osuđen nije povređen zakon ni na njegovu štetu ni u njegovu korist (osuđen je i na krivičnu sankciju koju predviđa zakon - kaznu zatvora i u trajanju koje je unutar zakonom propisanih granica) a to što sud eventualno nije uopšte cenio neke olakšavajuće okolnosti ili ih je cenio pogrešno ne predstavlja ovu povredu zakona nego eventualno povredu odredbe člana 441. stav 1. ZKP (člana 371. stav 1. ranijeg ZKP) a koja pak, imajući u vidu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, nije zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti.

Sa svega izloženog, ocenivši, iz iznetih razloga, da je zahtev za zaštitu zakonitosti neosnovan, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbi člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova i člana 491. stav 1. ZKP („Sl. glasnik RS“, broj 72/11 i 121/12), doneo odluku kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                             Predsednik veća-sudija,

Zorica Stojković, s.r.                                                                                                            Nevenka Važić, s.r.