Kzz 24/2023 2.1.20.18; k.d. zloupotreba položaja službenog lica

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 24/2023
01.02.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Dubravke Damjanović, Miroljuba Tomića, Biljane Sinanović i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 227. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Ivana Mitrovskog, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Smederevu 3K.br.641/2019 od 20.01.2022. godine i Višeg suda u Smederevu Kž1 64/22 od 04.11.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 01.02.2023. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U DU

Delimično se USVAJA zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Ivana Mitrovskog, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, pa se PREINAČUJU pravnosnažne presude Osnovnog suda u Smederevu 3K.br.641/2019 od 20.01.2022. godine i Višeg suda u Smederevu Kž1 64/22 od 04.11.2022. godine u pogledu pravne kvalifikacije dela, tako što Vrhovni kasacioni sud protivpravne radnje okrivljenog AA bliže opisane u izreci prvostepene presude, za koje je pravnosnažno oglašen krivim, pravno kvalifikuje kao krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, broj 121/2012 od 24.12.2012. godine, sa stupanjem na snagu dana 15.04.2013. godine), dok se zahtev branioca okrivljenog u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku ODBIJA kao neosnovan, a u preostalom delu se zahtev ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Smederevu 3K.br.641/2019 od 20.01.2022. godine okrivljeni AA je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 227. stav 2. u vezi stava 1. KZ i izrečena mu je uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) meseca koja se neće izvršiti ukoliko okrivljeni za vreme proveravanja od 1 (jedne) godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo, s tim što će se u slučaju opoziva izrečene uslovne osude okrivljenom u kaznu zatvora uračunati vreme provedeno na zadržavanju u periodu od 17.09.2013. godine do 19.09.2013. godine. Od okrivljenog je oduzeta imovinska korist pribavljena izvršenjem krivičnog dela i to 666.000,00 dinara i 1.570 evra, a sve oduzeto od okrivljenog po potvrdi o privremeno oduzetim predmetima PU Pančevo broj 106/13-3 i zavedeno u KPD Osnovnog suda u Pančevu pod brojem 61/13, te su navedeni novčani iznosi kao imovinskopravni zahtev dosuđeni oštećenom „BB“ AD .... Oštećeni „BB“ AD ... je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva preko iznosa dosuđenog u presudi upućen na parnicu.

Istom presudom okrivljeni je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati oštećenom „BB“ AD ... ukupan iznos od 438.375,00 dinara, a sudu iznos od 23.000,00 dinara, te da na ime sudskog paušala plati sudu iznos od 50.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Smederevu Kž1 64/22 od 04.11.2022. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA - advokata Ivana Mitrovskog i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Smederevu 3K.br.641/2019 od 20.01.2022. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Ivan Mitrovski, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1), člana 438. stav 2. tačka 1) i 2) i člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači presude Osnovnog suda u Smederevu 3K.br.641/2019 od 20.01.2022. godine i Višeg suda u Smederevu Kž1 64/22 od 04.11.2022. godine tako što će odbiti optužbu prema okrivljenom AA ili da ukine navedene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je delimično osnovan i to u delu koji se odnosi na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, dok je neosnovan u delu koji se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, a u preostalom delu su ispunjeni uslovi za odbačaj zahteva (član 487. stav 1. tačka 2. i 3. ZKP).

Osnovano se u podnetom zahtevu branioca okrivljenog AA ukazuje da je donošenjem pobijane pravnosnažne presude, kojom je okrivljeni oglašen krivim zbog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 227. stav 2. u vezi stava 1. KZ, učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP. Ovo sa razloga jer je sud u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe nepravilno primenio odredbe člana 5. KZ vezane za vremensko važenje krivičnog zakonodavstva, te odredbu člana 227. stav 2. u vezi stava 1. KZ.

Odredbom člana 5. stav 1. KZ je propisano da se na učinioca krivičnog dela primenjuje zakon koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela, a stavom 2. istog člana propisano je da ako je posle izvršenja krivičnog dela izmenjen zakon, jednom ili više puta, primeniće se zakon koji je najblaži za učinioca.

U konkretnom slučaju okrivljenom je optužnim aktom javnog tužioca stavljeno na teret izvršenje krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 227. stav 2. u vezi stava 1. KZ i to u periodu od 05.11.2012. godine do 17.09.2013. godine i za ovo krivično delo je okrivljeni oglašen krivim pobijanom pravnosnažnom presudom.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, oglašavajući okrivljenog krivim za krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 227. stav 2. u vezi stava 1. KZ sud je povredio odredbu člana 5. KZ koja se odnosi na vremensko važenje krivičnog zakonodavstva, a kako to osnovano u podnetom zahtevu ističe branilac okrivljenog. Naime, sud je u konkretnom slučaju nepravilno primenio krivični zakon koji je stupio na snagu nakon izvršenja krivičnog dela i važio je u vreme donošenja pobijanih pravnosnažnih presuda i to izmene Krivičnog zakonika koje su stupile na snagu dana 01.03.2018. godine („Službeni glasnik RS“, broj 94/2016 od 24.11.2016. godine), umesto da pravilnom primenom odredbe člana 5. stav 1. KZ primeni Krivični zakonik koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela („Službeni glasnik RS“, broj 121/2012 od 24.12.2012.godine, sa stupanjem na snagu dana 15.04.2013. godine) i protivpravne radnje okrivljenog koje su bliže opisane u izreci pobijane pravnosnažne presude pravno kvalifikuje kao krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 2. u vezi stava 1. KZ.

Ovo imajući u vidu da između odredbe člana 234. KZ koja je važila u vreme izvršenja krivičnog dela i odredbe člana 227. KZ koja je stupila na snagu dana 01.03.2018. godine, postoji jasan pravni kontinuitet inkriminacije, obzirom da su sva bitna obeležja osnovnog oblika krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 1. KZ i njegovih kvalifikovanih oblika sadržana u krivičnom delu sa potpuno identičnim zakonskim nazivom i to u krivičnom delu zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 227. stav 1. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, broj 94/2016 od 24.11.2016. godine, sa stupanjem na snagu od 01.03.2018. godine) i u njegovim kvalifikovanim oblicima, te imajući pri tome u vidu da Krivični zakonik koji je važio u vreme donošenja pobijanih pravnosnažnih presuda („Službeni glasnik RS“, broj 94/2016 od 24.11.2016. godine, sa stupanjem na snagu dana 01.03.2018. godine) i kojim je propisano krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 227. stav 2. u vezi stava 1. KZ, u pogledu predmetnog krivičnog dela, ni na koji način nije blaži po okrivljenog u odnosu na Krivični zakonik („Službeni glasnik RS“, broj 121/2012 od 24.12.2012. godine, sa stupanjem na snagu dana 15.04.2013. godine) koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela i kojim je propisano krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 2. u vezi stava 1. KZ i to niti u pogledu kruga lica koja mogu biti izvršioci ovog krivičnog dela, niti u pogledu propisanih radnji izvršenja pošto se navedenim izmenama inkriminiše isto ponašanje kao i pre izmena i dopuna Krivičnog zakonika, a takođe ni u pogledu visine zaprećene kazne budući da je za kvalifikovani oblik krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz stava 2. po oba Krivična zakonika propisana istovetna kazna zatvora u trajanju od 6 meseci do 5 godina, pa stoga u konkretnom slučaju nema mesta primeni instituta blažeg zakona iz člana 5. stav 2. KZ, a kako je to nepravilno učinio sud. Pri ovome, za napomenuti je da zakonska formulacija odredbe člana 227. stav 1. KZ, a imajući pri tome u vidu dodavanje u zakonski opis bića krivičnog dela zakonske formulacije „... ukoliko time nisu ostvarena obeležja nekog drugog krivičnog dela“, a koja nije bila sadržana u članu 234. stav 1. ranije važećeg KZ, prema oceni Vrhovnog kasacionog suda, stavlja samo jednu više obavezu sudu da zbog brojnih novih krivičnih dela uvedenih izmenama i dopunama Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, broj 94/2016 od 24.11.2016. godine) u grupu krivičnih dela protiv privrede dodatno vodi računa o pravilnoj pravnoj kvalifikaciji radnji izvršenja.

Sa iznetih razloga, nalazeći da se osnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Ivana Mitrovskog ukazuje da je pobijanim pravnosnažnim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud u ovom delu usvojio kao osnovan podneti zahtev, te je otklonio napred navedenu povredu krivičnog zakona preinačenjem pobijanih pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Smederevu 3K.br.641/2019 od 20.01.2022. godine i Višeg suda u Smederevu Kž1 64/22 od 04.11.2022. godine u pogledu pravne kvalifikacije dela, tako što je protivpravne radnje okrivljenog AA, bliže opisane u izreci prvostepene presude, za koje je pravnosnažno oglašen krivim, po pravilnoj primeni zakona pravno kvalifikovao kao krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 2. u vezi stava 1. KZ („Službeni glasnik RS“, broj 121/2012 od 24.12.2012. godine, sa stupanjem na snagu dana 15.04.2013. godine).

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je neosnovan u delu koji se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP.

Naime, neosnovano se, po oceni ovoga suda, u podnetom zahtevu branioca okrivljenog ističe da je u momentu podizanja optužnog predloga OJT Smederevo Kto- 614/19 od 17.09.2020. godine nastupila apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja za radnju izvršenja krivičnog dela koja je u izreci pobijane presude označena kao nanošenje od strane okrivljenog imovinske štete oštećenom privrednom društvu „BB“ AD ... u iznosu od 667.411,82 dinara isporučivanjem pravnim licima veće količine uglja od proknjižene, obzirom da ova radnja izvršenja po stavu branioca nije mogla biti sadržana u okviru jednog trajnog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 227. stav 2. u vezi stava 1. KZ zajedno sa drugom radnjom izvršenja krivičnog dela koja se odnosi na pribavljanje od strane okrivljenog protivpravne imovinske koristi u iznosu od 954.234,92 dinara, a kako je ove radnje okrivljenog pravno kvalifikovao sud, već je po stavu branioca ista mogla biti pravno kvalifikovana samo kao krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 227. stav 1. KZ.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog su neosnovani. Naime, suprotno navodima branioca okrivljenog, pravilno je sud pravno kvalifikovao radnje okrivljenog AA bliže opisane u izreci prvostepene presude, obzirom da, i po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, iz činjeničnog opisa krivičnog dela utvrđenog u izreci prvostepene presude i to da je okrivljeni AA u periodu od 05.11.2012. godine do 17.09.2013. godine u Kovinu, kao odgovorno lice u Privrednom društvu za podvodnu eksploataciju uglja „BB“ AD ..., iskorišćavanjem svog položaja pribavio sebi protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 954.234,92 dinara i navedenom Privrednom društvu naneo ukupnu imovinsku štetu u iznosu od 1.621.896,74 dinara, a na način bliže opisan u izreci presude, jasno i nedvosmisleno proizilazi da se u opisanim radnjama okrivljenog AA za koje je pravnosnažno oglašen krivim stiču sva bitna zakonska obeležja jednog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica i to obeležja njegovog kvalifikovanog oblika iz stava 2. (pribavljanje protivpravne imovinske koristi u iznosu preko 450.000,00 dinara). Imajući u vidu navedeno, te vreme izvršenja predmetnog krivičnog dela, visinu zaprećene kazne za isto - kazna zatvora od 6 meseci do 5 godina, kao i da se rok zastarelosti krivičnog gonjenja računa od prestanka protivpravnog stanja, a što je u konkretnom slučaju od dana 17.09.2013. godine, to je očigledno da za predmetno krivično delo za koje je okrivljeni pravnosnažno oglašen krivim nije nastupila apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja, pa se stoga neosnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u preostalom delu je odbačen.

Naime, branilac okrivljenog u preostalom delu zahteva, kao razlog njegovog podnošenja, navodi bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, isticanjem da prvostepeni sud nije dao jasne i argumentovane razloge zbog čega nije izveo dokaze koji su predloženi od strane odbrane i to nalaz i mišljenje stručnog savetnika Srđana Gajića, stalnog sudskog veštaka iz oblasti informacionih tehnologija i iskaz svedoka VV, kao i da o odlučnim činjenicama postoji znatna protivrečnost između onoga što su nižestepeni sudovi naveli u razlozima pobijanih presuda o sadržini isprava i zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika pošto sudovi u pobijanim presudama netačno interpretiraju sadržaj isprava i zapisnika, a posebno iskaz veštaka knjigovodstvene struke Ratka Lazarevića sa zapisnika o glavnom pretresu od 22.01.2019. godine i nalaz i mišljenje veštaka grafologa Dragane Otović. Pored toga, branilac okrivljenog navodi i da drugostepeni sud nije u obrazloženju drugostepene presude ocenio sve žalbene navode odbrane, a koji navodi branioca okrivljenog bi po nalaženju ovoga suda predstavljali povredu odredbe člana 460. stav 1. ZKP.

Imajući u vidu da iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog u preostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti pravnosnažne presude pobija zbog povreda odredaba člana 438. stav 2. tačka 2) i člana 460. stav 1. ZKP, a koje povrede odredaba ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Osim toga, branilac okrivljenog u preostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti kao razlog njegovog podnošenja navodi i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom.

Međutim, kako branilac okrivljenog dalje u obrazloženju zahteva ne ukazuje u čemu se konkretno sastoji bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, odnosno uopšte ne navodi koji konkretno dokaz na kome je zasnovana pobijana pravnosnažna presuda je nezakonit i u čemu se tačno sastoji njegova nezakonitost, to je stoga Vrhovni kasacioni sud ocenio da u ovom delu podneti zahtev nema zakonom propisan sadržaj u smislu odredbe člana 484. ZKP koja nalaže obavezu navođenja u zahtevu za zaštitu zakonitosti razloga za njegovo podnošenje, a što u slučaju isticanja povrede zakona (člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP), po nalaženju ovoga suda, podrazumeva ne samo opredeljenje o kojoj povredi zakona je reč, već i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji, obzirom da Vrhovni kasacioni sud nije ovlašćen da po službenoj dužnosti ispituje u čemu se konkretno ogleda povreda zakona na koju se zahtevom ukazuje.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 492. stav 1. tačka 2) ZKP zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA delimično usvojio i to u delu koji se odnosi na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, dok je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP odbio kao neosnovan i to na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, a u preostalom delu zahtev branioca okrivljenog je odbacio na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP u vezi članova 484. i 485. stav 4. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                     Predsednik veća-sudija,

Snežana Lazin, s.r.                                                                                          Milena Rašić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić