Kzz 259/2013

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 259/2013
13.02.2014. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr. D.P., zbog krivičnog dela zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 238. stav 1. tačka 4. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, adv. S.Ž., podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3346/13 od 22.10.2013. godine, kojom je potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K 1055/11 od 05.06.2013. godine, u sednici veća održanoj 13.02.2014. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.P., podnet protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3346/13 od 22.10.2013. godine kojom je potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K 1055/11 od 05.06.2013 .godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu K 1055/11 od 05.06.2013. godine okr. D.P. oglašen je krivim zbog krivičnog dela zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 238. stav 1. tačka 4. KZ, za koje delo mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet meseci i istovremeno određeno da se kazna neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine ne izvrši novo krivično delo, a osim toga, izrečen mu je i specijalni uslov po kome je dužan da u roku od jedne godine od pravnosnažnosti presude, pod pretnjom opoziva uslovne osude, u potpunosti obešteti oštećeno preduzeće B. ad, za iznos od 382.202,00 dinara.

Odlučujući o žalbi branioca okrivljenog, Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Kž1 3346/13 od 22.10.2013. godine, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

Branilac okr.D.P., adv.S.Ž. podneo je Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3346/13 od 22.10.2013.godine, zbog povrede zakona u žalbenom postupku, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud okrivljenog oslobodi krivice za krivično delo iz člana 238. stav 1. tačka 4. KZ.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća ramotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno pre svega taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i apelacionim sudom.

Po stavu Vrhovnog kasacionog suda, odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle, ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome okrivljeni na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1. i stav 4. ZKP može, preko branioca, podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povreda tog zakonika propisanih u članu 74., članu 438. stav 1. tačka 1. i 4. i tačka 7. do 10. i stav 2. tačka 1., članu 439. tačka 1. do 3. i članu 441. stav 3. i 4., učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.

Iako branilac zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog povrede zakona, pri čemu i ne opredeljuje konkretno ni jednu povredu zakona u smislu stava 4. člana 485. ZKP, iz obrazloženja zahteva i navoda da je Apelacioni sud u Novom Sadu svoju presudu zasnovao na pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjenicama koje su izvedene u dokaznom postupku, kako pred prvostepenim tako i pred drugostepenim sudom, da su sve činjenice bazirane na neosnovanim dokazima, da je osnovni sud, sprovodeći dokazni postupak, činjenice zasnovao paušalno, kao i navoda u kojima branilac u suštini polemiše sa ocenom izvedenih dokaza i činjenicama utvrđenim u pravnosnažnim presudama, proizilazi da branilac osporava činjenično stanje utvrđeno prvostepenom i potvrđeno drugostepenom presudom.

Činjenično stanje, međutim, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, ne može biti razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, pa je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog ocenio nedozvoljenim.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar - savetnik                                                                    Predsednik veća-sudija

Dragana Vuksanović,s.r.                                                                Dragiša Đorđević,s.r.