Kzz 316/2020 pogrešna primena zakona

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 316/2020
21.05.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Zlatana Kurtovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Pazaru K 168/18 od 19.10.2018. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 9/19 od 21.02.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 21.05.2020. godine, jednoglasno je, doneo

P R E S U D U

USVAJA SE, kao osnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, pa SE PREINAČUJU pravnosnažne presude Osnovnog suda u Novom Pazaru K 168/18 od 19.10.2018. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 9/19 od 21.02.2019. godine, u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela tako što Vrhovni kasacioni sud krivičnopravne radnje okrivljenog opisane u izreci prvostepene presude, pravno kvalifikuje kao krivično delo nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje mu primenom odredaba čl. 4, 42, 45, 54, 63, 64, 65. i 66. Krivičnog zakonika IZRIČE USLOVNU OSUDU, tako što mu utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno određuje da se ovako utvrđena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni u vreme proveravanja od jedne godine, od dana pravnosnažnosti presude, ne učini novo krivično delo, dok se podneti zahtev ODBIJA kao neosnovan, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, a u preostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Pazaru K 168/18 od 19.10.2018. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenog krivičnog dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 1. KZ za koje mu je sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri meseca i zbog izvršenog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ za koje mu je sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dva meseca te mu je izrekao uslovnu osudu tako što mu je utvrdio jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri meseca koja se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u vremenu proveravanja od godinu dana, po pravnosnažnosti presude, ne učini novo krivično delo. Okrivljeni je obavezan na plaćanje sudskog paušala dok će o troškovima biti odlučeno, naknadno, posebnim rešenjem a oštećeni BB i oštećeni VV su radi ostvarenja imovinskopravnog zahteva upućeni na parnicu.

Presudom Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 9/19 od 21.02.2019. godine odbijena je, kao neosnovana, žalba branioca okrivljenog AA i potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Pazaru K 168/18 od 19.10.2018. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, na osnovu člana 483. stav 1. i 3. ZKP, branilac okrivljenog, advokat Zlatan Kurtović, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti „zbog povrede zakona, član 485. stav 1. tačka 1) a u vezi člana 439. tačka 1) ZKP“ uz predlog Vrhovnom kasacionom sudu da usvoji podneti zahtev, te preinači pobijane presude „tako što će odbiti optužbu prema okrivljenom ili okrivljenog na osnovu člana 423. tačka 1) ZKP osloboditi od optužbe“.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbe člana 488. stav 1. ZKP dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je u smislu odredbe člana 490. ZKP održao sednicu veća, o kojoj, shodno odredbi člana 488. stav 2. ZKP nije obaveštavao Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke.

Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:

Osnovano se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, podnetim zahtevom branioca okrivljenog, advokata Zlatana Kurtovića ukazuje da je donošenjem pobijanih pravnosnažnih presuda povređen krivični zakon na štetu okrivljenog, odnosno da je u pogledu krivičnopravnih radnji koje su predmet optužbe pogrešno primenjen zakon, s`obzirom na to da su iste pogrešno pravno kvalifikovane kao krivično delo nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 1. KZ u realnom sticaju sa krivičnim delom ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ, čime se suštinski ukazuje na pogrešnu primenu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, iako je u zahtevu formalno- numerički označena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP. Odbrana ukazuje da u izreci prvostepene presude nisu navedene činjenice i okolnosti koje čine obeležja predmetnih krivičnih dela i od kojih zavisi primena krivičnog zakona, posebno kada je reč o krivičnom delu ugrožavanje sigurnosti koje ni u kom slučaju ne može posebno egzistirati i predstavljati sticaj sa krivičnim delom iz člana 344. KZ.

Odredbom člana 14. stav 1. KZ propisano je da je krivično delo ono delo koje je zakonom predviđeno kao krivično delo, koje je protivpravno i koje je skrivljeno, dok je stavom 2. navedenog člana propisano da nema krivičnog dela ukoliko je isključena protivpravnost ili krivica, iako postoje sva obeležja krivičnog dela određena zakonom.

Odredbom člana 344. stav 1. KZ propisano je da krivično delo nasilničkog ponašanja čini ko grubim vređanjem ili zlostavljanjem drugog, vršenjem nasilja prema drugom, izazivanjem tuče ili drskim i bezobzirnim ponašanjem značajnije ugrožava spokojstvo građana ili teže remeti javni red i mir.

Odredbom člana 138. stav 1. KZ propisano je da krivično delo ugrožavanje sigurnosti čini ko ugrozi sigurnost nekog lica pretnjom da će napasti na život ili telo tog lica ili njemu bliskog lica.

Odredbom člana 60. stav 1. KZ propisano je da ako je učinilac jednom radnjom ili sa više radnji učinio više krivičnih dela za koje mu se istovremeno sudi, sud će prethodno utvrditi kazne za svako od tih dela, pa će za sva ta dela izreći jedinstvenu kaznu.

Sledstveno iznetom, sticaj krivičnih dela postoji ako je učinilac jednom radnjom ili sa više radnji učinio više krivičnih dela, dok istovremenost suđenja, kao uslov za postojanje sticaja, predstavlja vođenje jedinstvenog krivičnog postupka, posebno imajući u vidu da kod idealnog sticaja postoji jedinstvo događaja.

Prividni iedalni sticaj krivičnih dela postoji ako je učinilac jednom radnjom učinio više krivičnih dela za koja mu se istovremeno sudi, a slučajevi prividnog sticaja koji proizlaze iz međusobnog odnosa zakonskih opisa dva ili više krivičnih dela su odnos specijaliteta, odnos supsidijariteta, odnos konsumpcije i odnos alternativiteta. Prividni idealni sticaj po osnovu konsumpcije, na koji se branilac okrivljenog, u suštini, poziva postoji kada je jedno krivično delo sadržano u drugom pri čemu uvek teže delo konzumira lakše, tako što ostvarenje tog težeg dela obuhvata i ono lakše delo koje je u njemu sadržano.

Imajući u vidu da se iz spisa predmeta, dispozitiva optužnog akta i izreke prvostepene presude utvrđuje da je za oba krivična dela dat jedinstven činjenični opis, to Vrhovni kasacioni sud nalazi da je radnja krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ, upućivanje pretnje rečima „je... ti majku, ja ću te ubiti“ konzumirana u radnjama krivičnog dela nasilničko ponašanje koje čine obeležja - grubo vređanje i drsko i bezobzirno ponašanje, a opisane su u preostalom delu izreke prvostepene presude, zbog čega se u konkretnom slučaju radi o jednom krivičnom delu i to krivičnom delu nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 1. KZ.

Odlučujući o krivičnopravnoj sankciji, Vrhovni kasacioni sud je, primenom odredaba člana 4, 42, 45, 54, 64, 65. i 66. KZ okrivljenom izrekao uslovnu osudu tako što mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno odredio da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku provere od jedne godine, po pravnosnažnosti presude, ne učini novo krivično delo. Pri odmeravanju kazne, Vrhovni kasacioni sud je uzeo u obzir težinu izvršenog krivičnog dela, pri čemu je imao u vidu sve okolnosti iz člana 54. KZ, kao pravilno utvrđene u redovnom postupku. Po oceni ovog suda, ovako izrečena uslovna osuda je srazmerna stepenu krivice okrivljenog AA i nužna da izrazi društvenu osudu za krivično delo u pitanju, ali i dovoljna za ostvarenje propisane svrhe izricanja uslovne osude u smislu člana 64. stav 2. KZ.

Nadalje, Vrhovni kasacioni sud nalazi da se podnetim zahtevom branioca okrivljenog, advokata Zlatana Kurtovića neosnovano ukazuje da je okrivljeni AA pravnosnažno osuđen za genusno isti događaj - koja okolnost trajno isključuje krivični progon, jer se radi o presuđenoj stvari, a imajući u vidu da je presudama Prekršajnog suda u Novom Pazaru „Pr 3897/15 od 12.08.2016. godine i Pr 2-3838/15 od 05.07.2016. godine“ oglašen odgovornim upravo zbog identičnih radnji.

Nasuprot iznetim navodima, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su radnje koje su predmet inkriminacije u ovom krivičnom postupku i radnje koje su bile predmet inkriminacije u dva odvojena prekršajna postupka pred Prekršajnim sudom u Novom Pazaru, u kojima su donete pravnosnažne presude Pr2-3897/15-61 od 12.08.2016. godine i Pr2-3898/15-62 od 04.04.2016. godine dijametralno različite te da pobijane pravnosnažne presude nisu donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, na koje se suštinski ukazuje, bez numeričkog označavanja, odnosno da se u konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari.

Imajući u vidu da je ova povreda zakona isticana i u postupku po redovnom pravnom leku, Vrhovni kasacioni sud prihvatajući razloge žalbenog suda date na strani 2 i 3 drugostepene presude, kao dovoljne, argumentovane i jasne, na iste upućuje u smislu člana 491. stav 2. ZKP.

Podnetim zahtevom se, pored navedenog, ukazuje i na nerazumljivost izreke pobijane presude, s`obzirom da u istoj nisu naznačene činjenice i okolnosti koje čine obeležja predmetnih krivičnih dela i od kojih zavisi primena krivičnog zakona, čime se suštinski, bez numeričkog označavanja, ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, a kako ista povreda u smislu člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP ne predstavlja zakonski razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, od strane okrivljenog preko branioca, podneti zahtev je u navedenom delu ocenjen kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredaba člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova, primenom člana 492. stav 1. tačka 2) ZKP, člana 491. stav 1. ZKP, te člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,

Olgica Kozlov, s.r.

Predsednik veća-sudija,

Bata Cvetković, s,r,

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić