Kzz 330/2020 nepostojanje elemenata kriv. dela; 2.4.1.22.1.2.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 330/2020
28.05.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela prikrivanje iz člana 221. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Predraga Đurića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Loznici 2K.159/18 od 08.10.2019. godine i Višeg suda u Šapcu 3Kž1 302/19 od 28.11.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 28.05.2020. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Predraga Đurića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Loznici 2K.159/18 od 08.10.2019. godine i Višeg suda u Šapcu 3Kž1 302/19 od 28.11.2019. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Loznici 2K.159/18 od 08.10.2019. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela prikrivanje iz člana 221. stav 2. u vezi stava 1. KZ, izrečena mu je uslovna osuda i to tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 meseca i istovremeno određeno da se navedena kazna neće izvršiti, ukoliko okrivljeni u roku od 1 godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo. Istom presudom odlučeno je o troškovima krivičnog postupka, kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.

Presudom Višeg suda u Šapcu 3Kž1 302/19 od 28.11.2019. godine odbijene su kao neosnovane žalbe branioca okrivljenog AA, advokata Predraga Đurića i žalba okrivljenog AA i presuda Osnovnog suda u Loznici 2K.159/18 od 08.10.2019. godine potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Predrag Đurić, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe ili iste ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ali pred izmenjenim većem.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, PA je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je neosnovan, u delu koji se odnosi na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen i nema zakonom propisan sadržaj.

Ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu ističe da je sud povredio napred navedenu odredbu krivičnog zakona, jer delo iz člana 221. KZ, za koje je okrivljeni oglašen krivim, u konkretnom slučaju nije krivično delo, budući da nedostaje bitno obeležje ovog krivičnog dela, a ogleda se u činjenici da okrivljeni AA nije imao svest da je stvar- mobilni telefon pribavljena krivičnim delom krađa.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 221. u stavu 1. KZ propisano je da ko stvar za koju zna da je pribavljena krivičnim delom ili ono što je za nju dobijeno prodajom ili zamenom prikriva, protura, kupuje, prima u zalogu ili na drugi način pribavlja, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do 3 godine, s tim da kazna ne može biti veća od kazne propisane za delo kojim je stvar pribavljena, a u stavu 2. istog člana propisano je da ko delo iz stava 1. navedenog člana učini, a mogao je i bio dužan da zna da je stvar pribavljena krivičnim delom kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do 1 godine.

Imajući u vidu citirani zakonski opis bića krivičnog dela iz člana 221. stav 1. i stav 2. KZ, po nalaženju ovog suda, iz činjeničnog opisa krivičnog dela utvrđenog u izreci prvostepene presude i to da je: u vreme i mestu bliže opisanom u izreci presude, okrivljeni u uračunljivom stanju iz nehata kupio stvar za koju je mogao i bio dužan da zna da je pribavljena krivičnim delom krađa... pri čemu nije bio svestan da svojom radnjom može učiniti delo iako je prema okolnostima pod kojima je ona učinjena i prema svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti svestan te mogućnosti, jasno i nedvosmisleno proizilazi da se u opisanim radnjama okrivljenog AA stiču sva zakonska subjektivna obeležja krivičnog dela prikrivanja iz člana 221. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje je pravnosnažno oglašen krivim.

Shodno iznetom, suprotni navodi branioca okrivljenog kojima se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP od strane Vrhovnog kasacionog suda ocenjeni su kao neosnovani.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, u preostalom delu je nedozvoljen i nema zakonom propisan sadržaj.

Naime, branilac okrivljenog u preostalom delu zahteva, obrazlažući dodatno povredu zakona iz člana 439. tačka 1 ZKP, navodi da je okrivljeni tokom postupka negirao izvršenje krivičnog dela, da je prvostepeni sud odbio predlog odbrane za veštačenje vrednosti mobilnog telefona, u momentu kupovine od strane okrivljenog, polemiše sa vrednošću mobilnog telefona, te s tim u vezi i sa iskazom oštećene, iz kojih razloga smatra da, u konkretnom slučaju nema dokaza za postojanje subjektivnog elementa bića krivičnog dela iz člana 221. stav 2. KZ, odnosno da nema dokaza da je okrivljeni uopšte imao svest da je mobilni telefon stvar koja je pribavljena iz krivičnog dela krađe.

Iznetim navodima zahteva za zaštitu zakonitosti po oceni ovog suda, branilac okrivljenog ceni izvedene dokaze tokom postupka i iznosi svoje činjenične zaključke vezano za postojanje subjektivnog obeležja predmetnog krivičnog dela i na taj način pravnosnažne presude osporava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno povrede zakona iz člana 440. ZKP.

Pored iznetog, branilac u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje i na povrede zakona iz člana 423, 424, 15. stav 4. i 16. ZKP, kao i povrede zakona iz člana 26. i 221. stav 2. KZ.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku, u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i povrede zakona iz člana 423, 424, 15. stav 4. i 16. ZKP, kao i povrede zakona iz člana 26. i 221. stav 2. KZ, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u napred navedenom delu ocenio kao nedozvoljen.

Takođe, u zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac numeriše i povredu zakona iz člana 441. ZKP u vezi člana 261-265. ZKP, a koja povreda zakona, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti.

Međutim, u obrazloženju zahteva branilac okrivljenog ne opisuje u čemu se konkretno sastoji povreda krivičnog zakona iz člana 441. stav 4. ZKP.

Odredbm člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za podnošenje (član 485. stav 1. ZKP) što u slučaju podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) podrazumeva opredeljenje određene povrede zakona zbog koje okrivljeni, preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek (član 485. stav 4. ZKP) i obrazloženje u čemu se konkretno sastoji povreda zakona istaknuta u zahtevu.

Shodno iznetom, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, u odnosu na povredu zakona iz člana 441. stav 4.ZKP nema zakonom propisan sadržaj, u smislu odredbe člana 484. ZKP.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP zahtev odbio kao neosnovan, dok je u preostalom delu, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. i člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP, zahtev odbacio i odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                             Predsednik veća-sudija

Irina Ristić,s.r.                                                                                                     Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić