Kzz 395/2019 ne bis in idem

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 395/2019
16.04.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Momčila Despotovića, podnetom protiv pravnosnažne presude Višeg suda u Valjevu Kž1 139/18 od 26.11.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž3 5/19 od 01.02.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 16.04.2019. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažne presude Višeg suda u Valjevu Kž1 139/18 od 26.11.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž3 5/19 od 01.02.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Valjevu Kž1 139/18 od 26.11.2018. godine, u stavu 1, delimičnim usvajanjem žalbe privatne tužilje BB, Viši sud u Valjevu preinačio je presudu Osnovnog suda u Valjevu K br.4/17 od 13.04.2018. godine, tako što je okrivljenog AA, oglasio krivim zbog izvršenja dva krivična dela uvrede za koje je utvrdio pojedinačne novčane kazne i to za krivično delo iz stava 1. tačka 1. u određenom iznosu od 30.000,00 dinara, a za krivično delo iz stava 1. tačka 2) novčanu kaznu u određenom iznosu od 70.000,00 dinara, pa ga je osudio na jedinstvenu novčanu kaznu u određenom iznosu od 100.000,00 dinara, koju će okrivljeni platiti u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude a ukoliko to ne učini sud će novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora, s tim da kazna zatvora ne može biti duža od šest meseci.

Istom presudom u stavu 2. odbijena je kao neosnovana žalba oštećene kao tužioca BB, izjavljena protiv presude Osnovnog suda u Valjevu K br.4/17 od 13.04.2018. godine u stavu 1. tačka 2. u kom delu je okrivljeni AA na osnovu člana 423. stav 1. tačka 2) ZKP, oslobođen od optužbe za krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ a prvostepena presuda je u tom delu potvrđena.

Navedenom presudom u stavu 3. delimično je usvojena žalba branioca okrivljenog AA advokata Momčila Despotovića izjavljena u delu prvostepene presude koja se odnosi na odluku o troškovima krivičnog postupka na način bliže opisan u stavu 3. izreke te presude, dok je u preostalom delu žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž3 5/19 od 01.02.2019. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog AA i njegovog branioca a presuda Višeg suda u Valjevu Kž1 br.139/18 od 26.11.2018. godine, potvrđena.

Protiv napred navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Momčilo Despotović, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno suđenje Višem sudu u Valjevu, s tim da se postupak održi pred potpuno izmenjenim većem ili da preinači presudu Višeg suda Valjevu Kž1 139/18 od 26.11.2018. godine u stavu 1. tačka 1. tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe zbog krivičnog dela iz člana 170. stav 1. KZ a da u odnosu na tu presudu u stavu 1. pod tačkom 2. preinači presudu i odbije optužbu protiv okrivljenog u smislu člana 422. stav 1. tačka 2) ZKP, da istu presudu u stavu 2. potvrdi i da preinači odluku o troškovima krivičnog postupka nastale tokom prvostepenog postupka, žalbenog postupka, ponovljenog prvostepenog i žalbenog postupka kao i da dosudi troškove za sastav zahtev za zaštitu zakonitosti.

Razmatrajući zahtev za zaštitu zakonitosti, na sednici veća održanoj shodno odredbama člana 487. i 488. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenog lica, blagovremen i dozvoljen.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenja odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je neosnovan.

Branilac okrivljenog AA u zahtevu navodi da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanih presuda, u ovom krivičnom predmetu doneta presuda od strane Osnovnog suda u Valjevu K br.197/15 od 10.10.2016. godine, koja je po žalbi privatne tužilje ukinuta rešenjem Višeg suda u Valjevu Kž1 419/16 od 23.12.2016. godine u stavu 1. i u stavu 2. pod tačkom 2. izreke, i da je predmet u tom delu vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, a da je presuda Osnovnog suda u Valjevu K br.197/15 od 10.10.2016. godine u delu izreke u stavu 1. pod tačkom 2. postala pravnosnažna. Nakon toga, Viši sud u Valjevu je presudom protiv koje je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, u ponovljenom provstepenom postupku, preinačenjem prvostepene presude okrivljenog oglasio krivim za delo za koje je pravnosnažno osuđen presudom Osnovnog suda u Valjevu K br.197/15 od 10.10.2016. godine, a što je Apelacioni sud u Kragujevcu kao sud trećeg stepena potvrdio. Na navedeni način prema navodima zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, jer je okrivljeni za isto krivično delo već pravnosnažno osuđen.

Iznete navode zahteva, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim. Naime, navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog AA isticao je i u žalbi izjavljenoj protiv drugostepene presude a trećestepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani u obrazloženju presude je dao jasne i dovoljne razloge da se u konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari, već da je Viši sud u Valjevu odlučivao i u pogledu spornog dela privatne tužbe, jer je taj deo privatne tužbe predstavljao nerešeni predmet optužbe (strana 3, st.7. i 8. i strana 4. st.1. i 2. trećestepene presude), koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata i u smislu člana 491. stav 2. ZKP, na njih upućuje.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je doneo odluku kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                         Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković,s.r.                                                                                                     Zoran Tatalović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić