Kzz 406/2021 nezakonit dokaz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 406/2021
12.04.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Radoslava Perovića i Dubravke Damjanović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 3. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Novaka Roganovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K 779/18 od 03.03.2020. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 627/20 od 15.12.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 12.04.2021. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K 779/18 od 03.03.2020. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 627/20 od 15.12.2020. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u preostalom delu odbacuje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu K 779/18 od 03.03.2020. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 3) KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 13.09.2018. godine do 12.10.2018. godine. Na osnovu člana 258. stav 4. ZKP, oštećenoj BB je dosuđen imovinskopravni zahtev, pa je okrivljeni obavezan da oštećenoj na ime naknade štete pričinjene izvršenjem krivičnog dela isplati iznos od 20.184,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja. Na osnovu člana 261. i člana 264. ZKP, okrivljeni je obavezan da nadoknadi troškove krivičnog postupka te da Osnovnom sudu u Kragujevcu na ime paušala plati iznos od 10.000,00 dinara i, na ime troškova krivičnog postupka unapred isplaćenih iz budžetskih sredstava suda, iznos od 6.213,34 dinara, u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom izvršenja, dok će o visini ostalih troškova krivičnog postupka sud odlučiti posebnim rešenjem, shodno članu 262. stav 2. ZKP.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 627/20 od 15.12.2020. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Kragujevcu i branioca okrivljenog AA, a prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Novak Roganović, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1), člana 438. stav 2. tačka 1), 2) i 3) i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe da je izvršio predmetno krivično delo.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, ne bi bilo od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je našao:

Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da se pobijana pravnosnažna presuda zasniva na nezakonitom dokazu na kome se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne može zasnivati i to na zapisniku o prepoznavanju lica MUP-a, PU Kragujevcu Ku 1143/18 od 13.09.2018. godine. U vezi sa tim, branilac u zahtevu navodi da dokazna radnja prepoznavanja lica preduzeta u prostorijama MUP-a PU Kragujevac, nije obavljena u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku, jer opis izvršioca krivičnog dela koji je dala oštećena na navedenom zapisniku o prepoznavanju ne odgovara izgledu okrivljenog, da je radnja prepoznavanja usledila nakon saslušanja okrivljenog u policiji, da je oštećenoj na identitet izvršioca krivičnog dela sugerisao njen suprug tako što joj je pokazao snimak sa sigurnosne kamere i fotografije okrivljenog na društvenim mrežama, kao i da je oštećena pre prepoznavanja u hodniku Policijske uprave videla okrivljenog istovremeno ističući da nije jasno, ako se dokazna radnja prepoznavanja preduzima u predmetu protiv NN lica, zbog čega je samo okrivljeni doveden u prisustvu branioca.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane iz sledećih razloga:

Odredbom člana 90. stav 1. ZKP, propisano je da ukoliko je potrebno da se utvrdi da li okrivljeni prepoznaje određeno lice ili predmet, odnosno njegove osobine koje je opisao, pokazaće mu se to lice ili predmeti zajedno sa drugim njemu nepoznatim licima ili predmetima, čije su osnovne osobine slične onima koje je opisao.

Odredbom člana 100. stav 2. ZKP, propisano je da će se prepoznavanje lica u predistražnom postupku i istrazi obaviti tako da lice koje je predmet prepoznavanja ne može da vidi svedoka, niti svedok može da vidi to lice pre nego što pristupi prepoznavanju.

Stavom 3. istog člana propisano je da u predistražnom postupku i istrazi prepoznavanje lica se obavlja u prisustvu javnog tužioca.

Iz zapisnika o prepoznavanju lica MUP PU Kragujevac Ku 1143/18 od 13.09.2018. godine proizlazi da je oštećena BB, najpre opisala učinioca krivičnog dela kao lice starosti od 20 do 25 godina, mršavije konstitucije, visine oko 180 cm, koje je za vreme izvršenja krivičnog dela imalo na glavi kačket crne boje, a na telu crnu majicu i bermude, da je nakon toga prešla na postupak prepoznavanja, da je od pet lica koja su učestvovala u prepoznavanju identifikovala okrivljenog AA sa sigurnošću od 100% kao izvršioca krivičnog dela, pri čemu je na zapisniku konstatovano da je prepoznavanje izvršeno u prisustvu javnog tužioca i da je izabrani branilac okrivljenog, advokat Miloš Lukić bez primedbi potpisao zapisnik.

Iz iznetog proizlazi da je dokazna radnja prepoznavanja lica obavljena u skladu sa odredbama člana 90. i člana 100. ZKP, po pitanju predočavanja više lica sa osobinama sličnim onima kakve je oštećena pre prepoznavanja opisala i da je prepoznavanju lica prisustvovao nadležni javni tužilac. Pri tome, po nalaženju ovog suda, činjenica što je prepoznavanje lica usledilo nakon saslušanja okrivljenog, odnosno redosled preduzetih dokaznih radnji nije od uticaja na njihovu zakonitost. Samim tim su navodi zahteva da je zapisnik o prepoznavanju lica nezakonit dokaz koji nije mogao biti korišćen u krivičnom postupku, ocenjeni kao neosnovani.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je ocenio kao neosnovane navode zahteva branioca okrivljenog kojima se ukazuje da je pobijanom pravnosnažnom presudom na štetu okrivljenog povređen zakon iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Što se tiče navoda zahteva da je oštećenoj pre radnje prepoznavanja suprug sugerisao da je okrivljeni izvršilac predmetnog krivičnog dela i da je oštećena videla okrivljenog u prostorijama PU, Vrhovni kasacioni sud nalazi da branilac okrivljenog istima osporava činjenično stanje utvrđeno u pravnosnažnoj presudi u pogledu okolnosti koje su prethodile prepoznavanju lica.

Prema navodima zahteva, pobijana pravnosnažna presuda je zasnovana na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u smislu člana 440. ZKP, jer je sud pogrešnom ocenom dokaza izveo pogrešan zaključak da je okrivljeni učinio krivično delo za koje je oglašen krivim, s obzirom da za to ne postoji nijedan dokaz, osim kontradiktornog iskaza oštećene, a da je odbrana okrivljenog, koji je negirao izvršenje krivičnog dela, potvrđena drugim izvedenim dokazima i to iskazima svedoka VV, GG i DD.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da branilac okrivljenog iznetim navodima zahteva u suštini osporava činjenično stanje utvrđeno u pravnosnažnoj presudi, odnosno ukazuje na povredu zakona iz člana 440. ZKP, iznoseći svoje činjenične zaključke drugačije od onih utvrđenih u redovnom postupku.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac pobija pravnosnažnu presudu i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, ističući da je izreka prvostepene presude nerazumljiva, kao i zbog bitne povrede odredaba iz krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, navodima da u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da je izreka pobijane prvostepene presude protivrečna razlozima presude i da postoji znatna protivrečnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržini zapisnika i iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

Pored navedenog, branilac u zahtevu ističe i povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 3) ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac shodno pravima koje ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj odluci, niti zbog povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) i člana 438. stav 2. tačka 2) i tačka 3) ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog AA u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Pored navedenog, branilac kao razloge podnošenja zahteva ističe i povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP i člana 439. ZKP, bez navođenja zakonske tačke i obrazloženja istaknutih povreda zakona.

Vrhovni kasacioni sud je ocenio da zahtev branioca okrivljenog u ovom delu nema propisan sadržaj u smislu odredbe člana 484. ZKP, koja nalaže obavezu navođenja u zahtevu za zaštitu zakonitosti razloga za njegovo podnošenje što podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona je reč, već i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji i s obzirom na to da Vrhovni kasacioni sud, prilikom odlučivanja o zahtevu za zaštitu zakonitosti, ispituje pravnosnažnu odluku ili postupak koji je prethodio njenom donošenju u okviru razloga, dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti u smislu člana 489. stav 1. ZKP i nije ovlašćen da po službenoj dužnosti ispituje u čemu se konkretno ogleda povreda zakona na koju se zahtevom ukazuje.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) i tačka 3) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar - savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            Predsednik veća - sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                     Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić