Kzz 501/2019 nasilje u porodici

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 501/2019
22.05.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Milunke Cvetković, Jasmine Vasović i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Miloša Petrušića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu 11K.br.664/2018 od 05.12.2018. godine i Višeg suda u Leskovcu 3Kž.br.44/19 od 08.02.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 22.05.2019. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Miloša Petrušića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu 11K.br.664/2018 od 05.12.2018. godine i Višeg suda u Leskovcu 3Kž.br.44/19 od 08.02.2019. godine, u odnosu na povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 7) i člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu 11K.br.664/2018 od 05.12.2018. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ i izrečena mu je uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) meseca i određeno da se ista neće izvršiti ako okrivljeni u roku proveravnja od 1 (jedne) godine ne učini novo krivično delo.

Istom presudom okrivljeni je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati oštećenoj BB iznos od 22.500,00 dinara, a da na ime paušala plati sudu iznos od 5.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.

Presudom Višeg suda u Leskovcu 3Kž.br.44/19 od 08.02.2019. godine odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog AA i njegovog branioca - advokata Miloša Petrušića, pa je potvrđena presuda Osnovnog suda u Leskovcu 11K.br.664/2018 od 05.12.2018. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Miloš Petrušić, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP u vezi člana 194. stav 1. KZ, te povreda odredaba člana 7. tačka 1), člana 296, člana 297, člana 416. stav 1. tačka 2) i člana 502. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine u celini presude Osnovnog suda u Leskovcu 11K.br.664/2018 od 05.12.2018. godine i Višeg suda u Leskovcu 3Kž.br.44/19 od 08.02.2019. godine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da preinači navedene presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe za krivično delo za koje je oglašen krivim ili ga za isto blaže kazniti ili u smislu člana 422. ZKP prema okrivljenom odbiti optužbu, te da odredi da se prekine izvršenje pravnosnažne presude Osnovnog suda u Leskovcu 11K.br.664/2018 od 05.12.2018. godine, kao i da prizna troškove koje je okrivljeni imao za sastav zahteva za zaštitu zakonitosti po važećoj AT, a koji će pasti na teret budžeta Osnovnog suda u Leskovcu.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je neosnovan u delu koji se odnosi na povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 7) i člana 439. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.

Ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP u vezi člana 194. stav 1. KZ, branilac okrivljenog AA u podnetom zahtevu ističe da delo za koje je okrivljeni pravnosnažno oglašen krivim nije krivično delo, iz razloga jer radnje okrivljenog opisane u izreci pravnosnažne presude ne predstavljaju krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ, obzirom da su u izreci navedene samo reči uvrede koje je okrivljeni kritičnom prilikom uputio oštećenoj BB, pri čemu, imajući u vidu zakonski opis predmetnog krivičnog dela, reči uvrede ne predstavljaju pretnju.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:

Krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ čini onaj ko primenom nasilja, pretnjom da će napasti na život ili telo, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava spokojstvo, telesni integritet ili duševno stanje člana svoje porodice.

Imajući u vidu citirani zakonski opis bića krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ, to, po nalaženju ovoga suda, iz činjeničnog opisa krivičnog dela utvrđenog u izreci prvostepene presude i to da je okrivljeni AA „... pretnjom da će napasti na život ili telo i drskim i bezobzirnim ponašanjem ugrozio spokojstvo i duševno stanje svoje bivše supruge oštećene BB iz ..., pri čemu je mogao da shvati značaj svog dela i mogao da upravlja svojim postupcima, na taj način što je došao u kuću oštećene BB i uputio joj uvredljive reči da je kurva i da ima ljubavnika i pretnju da će je rasporiti nožem ukoliko se ne pomiri sa njim, iako je bio svestan svog dela, hteo njegovo izvršenje i bio svestan da je njegovo delo zabranjeno“, a u vreme i mestu kako je to bliže opisano u izreci presude, jasno i nedvosmisleno proizilazi da se u opisanim radnjama okrivljenog AA stiču sva bitna zakonska subjektivna i objektivna obeležja krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ, za koje je on pravnosnažno oglašen krivim.

Naime, iz činjeničnog opisa krivičnog dela jasno proizilazi da je okrivljeni AA kritičnom prilikom svojoj bivšoj supruzi oštećenoj BB, pored uvredljivih reči da je kurva i da ima ljubavnika, uputio i pretnju da će je rasporiti nožem ukoliko se ne pomiri sa njim, a koja pretnja predstavlja neposrednu, ozbiljnu, direktnu i konkretnu pretnju napadom na život i telo oštećene, koja je podobna da ugrozi spokojstvo oštećene i njeno duševno stanje, te koja je, s obzirom na način na koji je upućena, nesumnjivo kod oštećene stvorila osećaj straha i ugroženosti, a što je u konkretnom slučaju dovoljno za postojanje predmetnog krivičnog dela, pa su stoga suprotni navodi branioca okrivljenog kojima se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP od strane Vrhovnog kasacionog suda ocenjeni kao neosnovani.

Pored toga, po oceni ovoga suda, neosnovani su i navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u delu u kojem ističe da se predmetni krivični postupak vodio bez zahteva-odobrenja ovlašćenog tužioca za krivično gonjenje okrivljenog, obzirom da iz spisa predmeta proizilazi da Osnovni javni tužilac u Leskovcu nije doneo naredbu o sprovođenju istrage protiv okrivljenog, tako da je shodno odredbama članova 7. tačka 1), 296. i 297. ZKP javni tužilac u konkretnom slučaju faktički protiv okrivljenog vodio istragu bez pravnog osnova, a zbog čega se po stavu branioca protiv okrivljenog nije mogao voditi krivični postupak, pa je sud trebalo da u smislu člana 416. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 502. ZKP donese rešenje kojim će odbaciti optužni predlog OJT-a u Leskovcu Kt.br.1451/2018 od 13.09.2018. godine ili da u smislu člana 422. ZKP donese odbijajuću presudu. Iznetim navodima zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po nalaženju ovoga suda, suštinski ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP, jer se ukazuje da je sud povredio odredbe krivičnog postupka u pogledu postojanja optužbe ovlašćenog tužioca.

Isti navodi o bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP istaknuti u žalbi branioca okrivljenog AA - advokata Miloša Petrušića bili su predmet razmatranja Višeg suda u Leskovcu koji je postupao u drugom stepenu po žalbama izjavljenim protiv prvostepene presude Osnovnog suda u Leskovcu 11K.br.664/2018 od 05.12.2018. godine. Viši sud u Leskovcu kao drugostepeni je ove navode ocenio neosnovanim i o tome na strani 2 drugostepene presude 3Kž.br.44/19 od 08.02.2019. godine izneo jasne razloge, koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata kao pravilne, te u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP na ove razloge i upućuje.

I po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, kako se u konkretnom slučaju radi o skraćenom krivičnom postupku, koji se u bitnom razlikuje od redovnog krivičnog postupka, a u kome se ne sprovodi istraga, već se pre optuženja mogu samo preduzeti određene dokazne radnje, to se samim tim u skraćenom postupku ni ne donosi naredba o sprovođenju istrage, pa sud stoga nije ni mogao povrediti odredbe krivičnog postupka u pogledu postojanja optužbe ovlašćenog tužioca na način na koji to neosnovano ističe branilac okrivljenog i time učiniti bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u ostalom delu odbačen je kao nedozvoljen.

Naime, branilac okrivljenog u ostalom delu zahteva ističe da je izreka prvostepene presude u suprotnosti sa razlozima datim u obrazloženju presude, te da prvostepeni sud nije dao razloge zbog čega je izmenio činjenični opis krivičnog dela dat u izreci presude u odnosu na onaj dat u optužnom predlogu javnog tužioca izostavljanjem reči pretnje okrivljenog „da će oštećenu uništiti preko dece“ i radnje povlačenja oštećene od strane okrivljenog, kao i razloge zbog čega je odbio dokazni predlog odbrane da se izvrši neuropsihijatrijsko veštačenje intenziteta straha na strani oštećene BB, a i oni razlozi koji su dati su nejasni, dok drugostepeni sud nije dao ocenu žalbenih navoda odbrane. Izneti navodi branioca okrivljenog bi po nalaženju ovoga suda predstavljali bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

Imajući u vidu da ih iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog u ostalom delu zahteva nižestepene presude pobija zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, a koja povreda ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud u ovom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ocenio nedozvoljenim.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nisu učinjene povrede zakona na koje se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Miloša Petrušića, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP zahtev u odnosu na povrede zakona navedene u izreci odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP i člana 485. stav 4. ZKP zahtev odbacio kao nedozvoljen i odlučio kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                Predsednik veća-sudija

Snežana Lazin,s.r.                                                                                                                    Nevenka Važić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić