Kzz 512/2020 nepostojanje elemenata krivičnog dela

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 512/2020
23.06.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović, Dragomira Milojevića i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Stanka Fuštara, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K 533/19 od 08.11.2019. godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž1 396/19 od 16.01.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 23.06.2020. godine, jednoglasno je doneo

P R E S UD U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K 533/19 od 08.11.2019. godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž1 396/19 od 16.01.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu K 533/19 od 08.11.2019. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 2. Krivičnog zakonika i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 75.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od 90 dana od dana pravnosnažnosti presude, te je određeno da će sud novčanu kaznu ukoliko je okrivljeni ne plati u ostavljenom roku, zameniti kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora. Na osnovu člana 258. ZKP, privatni tužilac BB je upućena na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva. Na osnovu člana 261. i člana 264. ZKP, okrivljeni je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka i plati sudu na ime paušala iznos od 5.000,00 u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom izvršenja, dok će o visini troškova na ime zastupanja od strane punomoćnika sud odlučiti posebnim rešenjem.

Presudom Višeg suda u Kragujevcu Kž1 396/19 od 16.01.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, a prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Stanko Fuštar, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, pobijane presude ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili da iste preinači tako što će okrivljenog primenom člana 423. tačka 1) u vezi člana 170. stav 4. KZ osloboditi od optužbe za krivično delo uvreda iz člana 170. stav 2. KZ i obavezati privatnu tužilju da braniocu okrivljenog isplati iznos od 33.000,00 dinara na ime sastava zahteva za zaštitu zakonitosti u roku od 15 dana od dana dostavljanja odluke.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je na sednici veća koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti i nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijanim pravnosnažnim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, jer izreka pravnosnažne presude ne sadrži sve elemente krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 2. KZ. U vezi sa tim branilac u zahtevu navodi da izrekom prvostepene presude sud samo utvrđuje da je okrivljeni uvredio privatnu tužilju preko društvene mreže „Facebook“, tako što je na „zidu“ naloga privatne tužilje izneo citirani komentar i da je okrivljeni bio u uračunljivom stanju i postupao sa umišljajem, te da je bio svestan da je njegovo delo zabranjeno, čime je, prema stavu branioca, ostvaren samo objektivni uslov inkriminacije iz člana 170. stav 2. KZ, ali ne i to da su navedene činjenice iznete u nameri omalovažavanja, koja namera je morala biti obuhvaćena izrekom presude. Stoga, prema navodima zahteva, kod nedostatka navedenog bitnog subjektivnog elementa krivičnog dela, i to da se iz načina izražavanja ili drugih okolnosti vidi da je isto učinjeno u nameri omalovažavanja, nema ni krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 2. KZ.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.

Naime, navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog AA, već je isticao u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i o tome na strani 3. stav 3. i na strani 4. stav 1. obrazloženja svoje presude Kž1 396/19 od 16.01.2020. godine dao jasne i dovoljne razloge koje Vrhovni kasacioni sud prihvata i u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na te razloge upućuje.

Pored toga, Vrhovni kasacioni sud nalazi, nasuprot navodima zahteva, da namera omalovažavanja nije zakonsko obeležje krivičnog dela uvreda već je stavom 4. člana 170. KZ predviđen osnov isključenja postojanja krivičnog dela u situaciji kada je uvredljiva izjava data između ostalog, u odbrani nekog prava ili zaštiti opravdanih interesa, pod uslovom da se iz načina izražavanja ili drugih okolnosti vidi da to nije učinjeno u nameri omalovažavanja.

Kako je pravnosnažnom presudom utvrđeno da okrivljeni predmetnu izjavu nije dao u odbrani nekog prava ili zaštiti opravdanih interesa, to branilac okrivljenog navodima zahteva kojima ukazuje da kod okrivljenog nije postojala namera omalovažavanja, a da je predmetna izjava eventualno mogla izazvati samo osećanja uznemirenosti, ljutnje ili besa kod privatne tužilje, ali ne i osećanje omalovaženosti njene ličnosti, pravnosnažnu presudu osporava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što u smislu člana 485. stav 4. ZKP, nije razlog zbog kojeg okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  Predsednik veća-sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                       Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić