Kzz 70/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 70/2016
02.02.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Maje Kovačević-Tomić, Sonje Pavlović i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog R.G., zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 2. u vezi člana 289. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata P.T., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Sremskoj Mitrovici K 10/12 od 16.11.2012. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 614/13 od 29.10.2015. godine, u sednici veća održanoj 02.02.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog R.G., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Sremskoj Mitrovici K 10/12 od 16.11.2012. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 614/13 od 29.10.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici K 10/12 od 16.11.2012. godine okrivljeni R.G. oglašen je krivim zbog izvršenog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 2. u vezi člana 289. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, dok mu je na osnovu odredbe člana 297. stav 5. KZ izrečena mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od šest meseci, po pravnosnažnosti presude, s`tim da se vreme provedeno u zatvoru ne uračunava u vreme trajanja mere.

Istom presudom oštećeni G.Š. i oštećeni M.M. u smislu člana 206. stav 2. ZKP upućeni su na parnicu radi ostvarenja imovinskopravnog zahteva, dok je okrivljeni R.G. obavezan da sudu plati troškove krivičnog postupka i paušala, kao u izreci presude.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 614/13 od 29.10.2015. godine delimičnim usvajanjem žalbe branioca okrivljenog, u delu odluke o krivičnoj sankciji, preinačena je presuda Višeg suda u Sremskoj Mitrovici K 10/12 od 16.11.2012. godine tako što je taj sud okrivljenog R.G., zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 2. u vezi člana 289. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje je pobijanom presudom oglašen krivim, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 meseci, a primenom člana 45. stav 5. KZ određeno je da će se kazna izvršiti tako što će je okrivljeni izdržati u prostorijama u kojima stanuje uz primenu elektronskog nadzora, dok su žalbe branioca u preostalom delu i Višeg javnog tužioca u Sremskoj Mitrovici odbijene kao neosnovane a pobijana presuda u neprinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, branilac okrivljenog R.G., advokat P.T., na osnovu člana 483. stav 1. ZKP podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona, odredbe člana 438. stav 2. tačka 3) u vezi člana 16. stav 5. ZKP, sve u vezi sa članom 485. stav 1. tačka 1) i stav 4. ZKP, uz predlog da Vrhovni kasacioni sud utvrdi da je podneti zahtev osnovan, te da donese presudu kojom će pobijane presude preinačiti u oslobađajuće, jer nema dokaza da je okrivljeni izvršio krivično delo koje mu se stavlja na teret i za koje je osuđen.

Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, te je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. ZKP propisan je obavezan sadržaj zahteva tako da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog, iz člana 485. stav 1. ZKP, za njegovo podnošenje.

U vezi s`tim, odredba člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, koja je opšteg karaktera, načelno propisuje da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon. Međutim, što se tiče okrivljenog članom 485. stav 4. ZKP, propisano je zbog kojih povreda zakona u prvostepenom postupku i pred apelacionim sudom okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i te povrede su taksativno navedene: član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.

Vrhovni kasacioni sud je prilikom odlučivanja o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog vezan razlozima iz člana 485. stav 1. u vezi stava 4. ZKP-a, delom i pravcem pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti, kako je to izričito propisano članom 489. stav 1. ZKP.

U predmetnom zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog R.G., advokata P.T., nije izričito ukazano ni na jednu od taksativno navedenih povreda zakona iz člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP, koje predstavljaju zakonom propisane razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka - zahteva za zaštitu zakonitosti, od strane okrivljenog preko branioca.

Podnetim zahtevom se ukazuje na povredu odredbe člana 438. stav 2. tačka 3) u vezi člana 16. stav 5. ZKP, koje nisu odredbom člana 485. stav 4. predviđene kao razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca.

U podnetom zahtevu se navodi da u pobijanim presudama nije utvrđena osnovna činjenica, a to je da li postoji uzročna veza između propusta okrivljenog i nastanka saobraćajne nezgode, odnosno da li je do sletanja vozila sa kolovoza došlo zbog dejstva alkohola na okrivljenog, zbog kretanja vozila brzinom većom od dozvoljene ili zbog tehničke neispravnosti vozila. Takođe, po stavu odbrane sud nije pravilno cenio dopunski nalaz veštaka saobraćajne struke što je sveukpuno uzrokovalo donošenje osuđujuće presude, iako je, po stavu odbrane, sud u nedostatku valjanih dokaza vezano za krivicu okrivljenog morao postupiti po načelu „in dubio pro reo“, dakle morao je doneti odluku koja je blaža po okrivljenog.

Ovim navodima u zahtevu branioca okrivljenog se ukazuje na pogrešnu ocenu dokaza, odnosno pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odredbu člana 440. ZKP, koja, odredbom člana 485. stav 4. ZKP nije predviđena kao razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, te je podneti zahtev odbačen kao nedozvoljen.

Kod napred navedenog Vrhovni kasacioni sud je, postupajući u smislu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP-a, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik,                                                                          Predsednik veća-sudija,

Olgica Kozlov, s.r.                                                                               Dragiša Đorđević, s.r.