Kzz 79/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 79/2016
02.02.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Maje Kovačević-Tomić, Sonje Pavlović i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene V.V., zbog produženog krivičnog dela nedozvoljen promet akciznih proizvoda iz člana 176. stav 1. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene, advokata M.Đ.-P., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Požegi K 242/2015 od 01.10.2015. godine i Višeg suda u Užicu Kž 308/15 od 06.11.2015. godine, u sednici veća održanoj 02.02.2016. godine, jednoglasno je, doneo:

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene V.V., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Požegi K 242/2015 od 01.10.2015. godine i Višeg suda u Užicu Kž 308/15 od 06.11.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požegi K 242/2015 od 01.10.2015. godine, okrivljena V.V. oglašena je krivom zbog produženog krivičnog dela nedozvoljen promet akciznih proizvoda iz člana 176. stav 1. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji u vezi člana 61. KZ za koje joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca te joj je sud opozvao uslovnu osudu izrečenu presudom Osnovnog suda u Požegi K 409/2014 od 29.01.2015. godine i uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) meseca, te je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest meseci. Istom presudom okrivljenoj je izrečena u smislu člana 87. KZ u vezi sa članom 176. stav 5. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji mera bezbednosti oduzimanja predmeta, kao u izreci presude, te je obavezana da sudu plati troškove paušala, kao u izreci presude.

Presudom Višeg suda u Užicu Kž 308/15 od 06.11.2015. godine odbijena je, kao neosnovana, žalba branioca okrivljene V.V. i potvrđena presuda Osnovnog suda u Požegi K 242/2015 od 01.10.2015. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, branilac okrivljene V.V., advokat M.Đ.-P., podnela je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona, odredbe člana 439. tačka 3) ZKP, u vezi sa odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, uz predlog da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev te da preinači pobijane presude.

Vrhovni kasacioni sud je, u smislu člana 488. stav 1. ZKP-a, nakon dostavljanja primerka zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, održao sednicu veća, u smislu člana 490. ZKP-a, o kojoj nije obavestio Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljene, nalazeći da njihovo prisustvo sednici veća nije neophodno i da nije od značaja za donošenje odluke, na kojoj sednici je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev podnet, te je po oceni navoda i predloga u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

Podnetim zahtevom branioca okrivljene V.V. se ukazuje na povredu krivičnog zakona, odredbu člana 439. tačka 3) ZKP, navodima da je odlukom o krivičnoj sankciji i opozivanju uslovnog otpusta povređen zakon na štetu okrivljene. Naime, odbrana nalazi da je sud „protivno odredbama opozvao uslovnu osudu“, iako je mogao da, pored utvrđene jedinstvene kazne, ponovo izrekne uslovnu osudu s`obzirom da nije bio vezan zabranom izricanja uslovne osude. Takođe odbrana nalazi da je sud preoštro primenio zakon kada se uzmu u obzir sve olakšavajuće okolnosti na strani okrivljene koja je stara i bolesna žena. Po stavu odbrane ista svrha se mogla postići i izricanjem uslovne osude ili određivanjem da se kazna zatvora izvrši u prostorijama u kojima osuđena stanuje, što po stavu odbrane jasno proizlazi iz priznanja osuđene i pokajanja za učinjeno delo.

Vrhovni kasacioni sud ove navode u podnetom zahtevu ocenjuje kao neosnovane nalazeći da pobijanim pravnosnažnim presudama nije povređen krivični zakon na štetu okrivljene, odnosno učinjene povrede iz člana 439. tačka 3) ZKP. S`obzirom na to da je ova povreda krivičnog zakona isticana i u postupku po redovnom pravnom leku, Vrhovni kasacioni sud prihvatajući razloge žalbenog suda kao dovoljne, jasne i argumentovane, na iste upućuje u smislu člana 491. stav 2. ZKP.

Neosnovanovan je i navod branioca okrivljene iznet u zahtevu, da je povređen zakon na štetu okrivljene, odredba člana 439. tačka 3) ZKP, time što joj nije određeno izvršenje kazne zatvora u prostorijama u kojima stanuje.

Odredbom člana 45. stav 5. Krivičnog zakonika propisano je da sud može, ako učiniocu krivičnog dela izrekne kaznu zatvora do jedne godine, istovremeno odrediti da će se ona izvršiti tako što će je osuđeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje ukoliko se s`obzirom na ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo držanje posle učinjenog dela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je delo učinio može očekivati da će se i na taj način ostvariti svrha kažnjavanja.

Dakle, prvostepeni sud prilikom odlučivanja o takvom zahtevu, ukoliko je isti istaknut pre objavljivanja veća da je glavni pretres završen, može, a ne mora odrediti da će se kazna zatvora izvršiti u prostorijama u kojima stanuje okrivljeni, sve u smislu odredbe člana 45. stav 5. KZ. U konkretnom slučaju okrivljena V.V. takav zahtev nije iznela do završetka glavnog pretresa pred Osnovnim sudom u Požegi, te su suprotni navodi u zahtevu branioca okrivljene ocenjeni kao neosnovani.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredaba člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova, primenom člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                       Predsednik veća-sudija,

Olgica Kozlov, s.r.                                                                                            Dragiša Đorđević, s.r.