Kzz 87/2020 odbija se 438 st. 1 tač. 10 zkp

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 87/2020
03.03.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Radmile Dragičević Dičić, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Sonje Pavlović, Radoslava Petrovića i Biljane Sinanović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog krivičnog dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 2. u vezi stava 1. Zakona o javnom redu i miru i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Slobodana Nešića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K 493/17 od 06.02.2019. godine i Višeg suda u Vranju Kž1 278/19 od 24.09.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 03.03.2020. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Slobodana Nešića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K 493/17 od 06.02.2019. godine i Višeg suda u Vranju Kž1 278/19 od 24.09.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju K 493/17 od 06.02.2019. godine, u stavu prvom tačka 1., okrivljeni AA i BB, oglašeni su krivim zbog izvršenja po jednog krivičnog dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 2. u vezi stava 1. Zakona o javnom redu i miru, za koje im je utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 6 meseci, dok su u stavu drugom tačka 2., pored ostalih, isti oglašeni krivim zbog krivičnog dela nasilničko ponašanje u saizvršilaštvu iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, za koje im je takođe utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 6 meseci, pa su okrivljeni AA i BB osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od po 10 meseci, u koju im se uračunava vreme provedeno u pritvoru i koja se ima izvršiti na taj način što okrivljeni ne smeju napuštati prostorije u kojima stanuju, u ..., i to okrivljeni AA u ulici ... broj .., a okrivljeni BB u ulici ... broj .., u vremenu izvršenja kazne koje se ima računati od početka izvršenja po pravnosnažnosti presude, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija i određeno je da će sud, ukoliko okrivljeni u vreme izdržavanja kazne jednom u trajanju preko 6 časova ili dva puta u trajanju do 6 časova, samovoljno napuste prostorije u kojima stanuju, odrediti da ostatak kazne zatvora izdržavaju u Zavodu za izvršenje kazne zatvora.

Istom presudom, pored ostalog, okrivljeni AA i BB, obavezani su da na ime sudskog paušala plate iznos od po 5.000,00 dinara, kao i da solidarno sudu plate troškove krivičnog postupka na ime veštačenja u iznosu od 23.000,00 dinara, a oštećenom VV na ime angažovanja punomoćnika, troškove u iznosu od 153.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok su oštećeni GG, DD, ĐĐ i VV, radi ostvarivanja imovinsko- pravnog zahteva upućeni na parnicu.

Presudom Višeg suda u Vranju Kž1 278/19 od 24.09.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenih AA i BB, advokata Slobodana Nešića i prvostepena presuda, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenih AA i BB, advokat Slobodan Nešić, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude preinači i okrivljene oslobodi od optužbe za predmetna krivična dela i optužbu prema okrivljenima odbije ili da pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, kao i da okrivljenima odloži izvršenje kazne izrečene pravnosnažnom presudom do donošenja odluke po podnetom zahtevu.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti i nakon ocene navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, je neosnovan.

Branilac okrivljenih u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP, jer smatra da je donošenjem prvostepene presude u stavu drugom tačka 2., učinjena povreda procesnog načela reformatio in peius (zabrana preinačenja na gore) iz člana 453. ZKP, iz razloga jer su u ponovljenom postupku, nakon ukidanja ranije prvostepene presude po žalbi izjavljenoj samo u korist okrivljenih, u izreku pravnosnažne presude uneti subjektivni elementi krivičnog dela, po preciziranom optužnom aktu javnog tužioca. Istu povredu, prema navodima zahteva, učinio je i drugostepeni sud potvrđujući prvostepenu presudu.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih se ne mogu prihvatiti kao osnovani, a iz sledećih razloga:

Odredbom člana 453. ZKP, koja predviđa zabranu preinačenja na štetu okrivljenog, propisano je da ako je izjavljena žalba samo u korist okrivljenog, presuda se ne sme izmeniti na njegovu štetu u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela i krivične sankcije.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, nižestepeni sudovi u ponovljenom postupku, nakon ukidanja ranije prvostepene presude, nisu prekršili zabranu preinačenja na gore (reformatio in peius) propisanu odredbom člana 453. ZKP, obzirom da nisu izmenili presudu na štetu okrivljenog ni u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela za koje je oglašen krivim u stavu drugom tačka 2. izreke pravnosnažne presude, niti u pogledu krivične sankcije.

Naime, ranije ukinutom prvostepenom presudom Osnovnog suda u Vranju K 3172/10 od 14.02.2017.godine, okrivljeni AA i BB, u stavu prvom tačka 1., bili su oglašeni krivima zbog izvršenja po jednog krivičnog dela napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 3. u vezi stava 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, za koje im je utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 6 meseci, a u stavu drugom tačka 2., zbog izvršenja krivičnog dela nasilničko ponašanje u saizvršilaštvu iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, za koje im je takođe bila utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 6 meseci pa su osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od po 10 meseci, koja se ima izvršiti tako što okrivljeni ne smeju napuštati prostorije u kojima stanuju. U ponovljenom krivičnom postupku su isti u stavu prvom tačka 1. oglašeni krivim zbog izvršenja po jednog krivičnog dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 2. u vezi stava 1. Zakona o javnom redu i miru, za koje im je utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 6 meseci, dok su u stavu drugom tačka 2., isti ogašeni krivim zbog krivičnog dela nasilničko ponašanje u saizvršilaštvu iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, za koje im je takođe utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 6 meseci, pa su okrivljeni AA i BB osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od po 10 meseci, u koju im se uračunava vreme provedeno u pritvoru i koja se ima izvršiti na taj način što okrivljeni ne smeju napuštati prostorije u kojima stanuju.

Dakle, upoređivanjem najpre pravne kvalifikacije krivičnog dela, u odnosu na koje je istaknuta bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP, po ranijoj i pobijanoj prvostepenoj presudi, očigledno je da su okrivljeni pobijanom prvostepenom presudom oglašeni krivim za isto krivično delo za koje su oglašeni krivim i ranijom prvostepenom presudom u ovom krivičnom postupku - zbog krivičnog dela nasilničko ponašanje u saizvršilaštvu iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, a u pogledu krivičnog dela iz člana 23. stav 2. u vezi stava 1. Zakona o javnom redu i miru, primenjen je zakon povoljniji za okrivljenog u odnosu na raniju presudu.

Kada su u pitanju krivične sankcije, kazne koje su okrivljenima utvrđene pobijanom prvostepenom presudom za krivično delo nasilničko ponašanje u saizvršilaštvu iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika u vezi člana 33. Krivičnog zakonika – kazne zatvora u trajanju od po šest meseci, kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od po 10 meseci koje se imaju izvršiti tako što okrivljeni ne smeju napuštati prostorije u kojima stanuju, iste su kao i kazna koja je okrivljenima utvrđena i jedinstvena kazna zatvora na koje su osuđeni, prethodnom prvostepenom presudom za navedeno krivično delo u ovom krivičnom postupku.

U vezi sa tim, a kako iz zakonske odredbe člana 453. ZKP, jasno proizilazi da je ovom zabranom vezan isključivo sud, te da javni tužilac zabranom preinačenja na gore iz člana 453. ZKP nije vezan, i da je isti ovlašćen da tokom trajanja krivičnog postupka, do pravnosnažnog okončanja istog raspolaže optužnim aktom, shodno ovlašćenjima iz člana 43. stav 2. tač. 5) i 6) ZKP u vezi člana 409. stav 1. ZKP, te imajući u vidu da je branilac shodno odredbi člana 409. stav 5. ZKP, na glavnom pretresu imao mogućnost da se brani u odnosu na izmene optužnog akta, to po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, u ponovljenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP, a kako se to neosnovano ističe u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog. Kod ovakve ocene Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da prvobitna doneta prvostepena presuda nije ukinuta zbog nedostatka subjektivnih elemenata krivičnog dela, već iz drugih razloga.

Osim toga, za napomenuti je da se presuda Vrhovnog kasacionog suda Kzz 1083/2018 od 03.10.2018. godine, na koju u podnetom zahtevu ukazuje branilac okrivljenih, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, ne može primeniti na konkretan slučaj.

Zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih, nadalje se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP učinjenu u stavu prvom tačka 1. pravnosnažne presude, isticanjem da činjenični opis dela dat u izreci prvostepene presude, ne sadrži sve elemente bića krivičnog dela iz člana 23. stav 2. u vezi stava 1. Zakona o javnom redu i miru, te da samim tim dela za koja su okrivljeni oglašeni krivima i osuđeni pobijanim presudama, ne predstavljaju krivična dela, koja povreda nije otklonjena ni donošenjem drugostepene presude. Prema stavu odbrane, u konkretnom slučaju nije postojala službena radnja koja se vrši, te sledstveno tome ovlašćena službena lica nisu ni mogla da se ometaju u vršenju službene radnje, koja nije ni otpočela, niti su okrivljeni mogli biti svesni postojanja službene radnje koja se vrši i imati voljni elemant koji se ogleda u sprečavanju vršenja te radnje.

Suprotno iznetim navodima, Vrhovni kasacioni sud nalazi da pravnosnažnim presudama nije učinjena povreda krivičnog zakona iz 439. tačka 1) ZKP, obzirom da se u radnjama okrivljenih, opisanim u stavu prvom (tačka 1.), izreke prvostepene presude stiču sva zakonska obeležja po jednog krivičnog dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 2. u vezi stava 1. Zakona o javnom redu i miru, zbog kojih su, pored ostalog, pravnosnažnom presudom oglašen krivima i osuđeni.

Članom 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru, propisano je da će se onaj ko preti da će napasti, pokuša da napadne ili napadne ili na drugi način ometa službeno lice nadležnih organa iz člana 2. ovog zakona u vršenju službene dužnosti, kazniti zatvorom od šest meseci do dve godine, dok je stavom 2. istog člana propisano da će se učinilac, ako prilikom izvršenja dela iz stava 1. ovog člana, službenom licu preti upotrebom oružja ili se maši za oružje ili mu nanese laku telesnu povredu, kazniti zatvorom od jedne do pet godina.

Izrekom prvostepene presude, u stavu prvom tačka 1., okrivljeni AA i BB oglašen su krivim da su svaki ponaosob kritičnom prilikom, u mestu označenom u izreci presude, u uračunljivom stanju, sa umišljajem, napadom ometali službena lica u vršenju službene dužnosti, oštećene policijske službenike ĐĐ, DD i GG, koji su preduzimali policijske poslove iz člana 30. stav 2. tačka 4. i člana 64. stav 1. tačka 6. Zakona o policiji - prikupljanje obaveštenja i otkrivanje izvršioca krivičnog dela, rečima i konkretnim radnjama i fizički napadajući oštećene, kako je opisano u izreci, kojom prilikom je okrivljeni BB, oštećenom policijskom službeniku ĐĐ, a okrivljeni AA, oštećenim policijskim službenicima DD i GG, naneli svakom ponaosob laku telesnu povredu, koje su opisane u izreci presude, pri čemu su bili svesni zabranjenosti svoga dela i hteli njegovo izvršenje.

Iz opisa radnji izvršenja krivičnih dela u stavu prvom (tačka 1.) izreke prvostepene presude, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, proizilaze sva kako subjektivna tako i objektivna obeležja bića po jednog krivičnog dela ometanje ovlašćenog službenog lica u obavljanju poslova bezbednosti ili održavanja javnog reda i mira iz člana 23. stav 2. u vezi stava 1. Zakona o javnom redu, pa se navodi zahteva za zaštitu zakonitosti kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 1.) ZKP, ocenjuju kao neosnovani.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.

 

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                            Predsednik veća sudija

Andrea Jakovljević,s.r.                                                                                                                   Radmila Dragičević Dičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić