Kzz 91/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 91/2014
19.02.2014. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Predraga Gligorijevića, Veska Krstajića, Biljane Sinanović i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog V.P., zbog krivičnog dela razbojništva iz člana 206. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata V.G., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kraljevu K br.81/13 od 05.11.2013. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.5576/13 od 19.12.2013. godine, u sednici veća održanoj dana 19. februara 2014. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog V.P. – advokata V.G., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kraljevu K br.81/13 od 05.11.2013. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.5576/13 od 19.12.2013. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Kraljevu K br.81/13 od 05.11.2013. godine, okrivljeni V.P. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela razbojništva iz člana 206. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 20.04.2012. godine do upućivanja okrivljenog u Ustanovu za izdržavanje kazne, ali najduže dok ne istekne vreme trajanja kazne izrečene u prvostepenoj presudi.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.5576/13 od 19.12.2013. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Kraljevu i branioca okrivljenog V.P., a presuda Višeg suda u Kraljevu K br.81/13 od 05.11.2013. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, branilac okrivljenog V.P. – advokat V.G., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća, održanoj u smislu odredbe člana 487. stav 1. ZKP, nakon razmatranja spisa predmeta i navoda zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, našao:

Zahtev je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda zakona koje su taksativno nabrojane ovim članom (član 74, član 438. stav 1. tač. 1. i 4. i tačka 7. do 10. i stav 2. tačka 1, član 439. tačka 1. do 3. i član 441. st. 3. i 4.), učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.

Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona, podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog V.P., zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP, koja povreda postoji ako je krivični zakon povređen u pitanju da li je delo za koje se okrivljeni goni krivično delo.

Navedena povreda krivičnog zakona svodi se na pogrešnu ocenu suda o postojanju ili nepostojanju elemenata opšteg pojma krivičnog dela opisanog u izreci presude.

Međutim, iako branilac okrivljenog V.P. u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe ovu povredu zakona, zbog koje je na osnovu odredbe člana 485. stav 4. ZKP okrivljenom preko branioca dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, u zahtevu se ne navodi zbog čega branilac smatra da krivično delo opisano u izreci pravnosnažne presude kojom je okrivljeni oglašen krivim ne predstavlja krivično delo, odnosno koji od elemenata opšteg pojma krivičnog dela u izreci presude nedostaje.

Suprotno istaknutoj povredi zakona, branilac u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je izreka prvostepene presude nerazumljiva i nejasna, što bi predstavljalo povredu iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP, osporava činjenično stanje utvrđeno pravnosnažnom presudom i polemiše se ocenom dokaza datom od strane suda, nalazeći da iz izvedenih dokaza proizilazi da je okrivljeni izvršio drugo krivično delo i to krivično delo prevare, a ne krivično delo razbojništva iz člana 206. stav 2. tačka 1. Krivičnog zakonika, za koje je oglašen krivim, što sve ne predstavlja razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom, odnosno braniocu okrivljenog.

Naime, branilac okrivljenog V.P., kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, nakon iscrpnog citiranja izreke prvostepene presude, ističe da je ovom presudom povređen zakon na štetu okrivljenog, u ponovnom postupku, nakon ukidanja ranije presude, i pored jasnih uputstava i naloga drugostepenog suda. S tim u vezi, u zahtevu se ističe da prvostepeni sud u pobijanoj presudi nije izneo jasne i razumljive razloge u pogledu psihičkog odnosa okrivljenog prema učinjenim radnjama, da je izreka presude nerazumljiva i nejasna, činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te da iz svih izvedenih dokaza proizilazi da su navodi odbrane potvrđeni i da u radnjama okrivljenog nema elemenata krivičnog dela razbojništva iz člana 206. stav 2. u vezi stava 1. KZ, već krivičnog dela prevare.

Kako je, dakle, u podnetom zahtevu samo formalno označena povreda zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno (član 439. tačka 1. ZKP), dok se suštinski ukazuje na nedozvoljene razloge za podnošenje zahteva (na povredu iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP, te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza), to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog V.P., na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, odbacio kao nedozvoljen.

Sa svega izloženog, doneta je odluka kao u izreci.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                       Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                                  Nevenka Važić, s.r.