Kzz 9/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 9/2014
22.01.2014. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Nate Mesarović, Gorana Čavline i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog M.J., zbog krivičnog dela ubistvo iz člana 113. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz 962/13 od 31.12.2013. godine, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Šapcu: K 39/12 od 24.04.2013. godine i K 39/12 od 14.05.2013. godine, u sednici veća održanoj 22.01.2014. godine, jednoglasno je doneo:

P R E S U D U

USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz 962/13 od 31.12.2013. godine, kao osnovan, pa se UKIDAJU rešenja Višeg suda u Šapcu K 39/12 od 24.04.2013. godine i K 39/12 od 14.05.2013. godine, a predmet vraća Višem sudu u Šapcu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Šapcu K 39/12 od 24.04.2013. godine postavljenom braniocu okrivljenog M.J., advokatu V.G., određen je iznos nagrade za postupanje u predmetnom krivičnom postupku, u visini od 689.250,00 dinara.

Rešenjem Višeg suda u Šapcu K 39/12 od 14.05.2013. godine utvrđena je visina troškova krivičnog postupka koje je, na osnovu pravnosnažne presude Višeg suda u Šapcu K 39/12 od 14.11.2012. godine dužan da nadoknadi okrivljeni M.J., Višem sudu u Šapcu, u ukupnom iznosu od 920.525,77 dinara, sve u roku od dva meseca od dana pravnosnažnosti rešenja, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Republički javni tužilac je, protiv navedenih pravnosnažnih rešenja podneo zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz. 962/13 od 31.12.2013. godine, u smislu odredaba člana 482. i 483. ZKP-a, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 368. stav 2. u vezi člana 193. stav 2. tačka 7. ZKP-a i odredaba člana 371. stav 3. ZKP-a u vezi člana 23. Zakona o advokaturi i Tarifnog broja 2 i 7. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, sa obrazloženjem da je u predmetnom krivičnom postupku visina iznosa na ime nagrade postavljenom braniocu okrivljenog pogrešno utvrđena tako što je postavljenom braniocu dodeljen znatno viši novčani iznos od zakonom propisanog, a zatim je taj, pogrešno utvrđeni, iznos uračunat u ukupnu visinu troškova krivičnog postupka koje je okrivljeni dužan da nadoknadi sudu koji je vodio krivični postupak odnosno Višem sudu u Šapcu. Republički javni tužilac je predložio da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i ukine pobijana rešenja, te da predmet vrati Višem sudu u Šapcu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je, u smislu člana 488. stav 1. ZKP-a, nakon dostavljanja primerka zahteva za zaštitu zakonitosti podnetog od strane Republičkog javnog tužioca braniocu okrivljenog M.J., advokatu V.G., održao sednicu veća u smislu člana 490. ZKP-a, o kojoj nije obavestio Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, nalazeći da nije neophodno njihovo prisustvo sednici veća i da nije od značaja za donošenje odluke, na kojoj sednici je razmotrio spise predmeta sa rešenjima protiv kojih je zahtev podnet, te je po oceni navoda i predloga u zahtevu Republičkog javnog tužioca, uz primenu člana 604. ZKP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 od 28. 09. 2011. godine) našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je osnovan. Rešenjem Višeg suda u Šapcu 1K 39/12 od 24. arila 2013. godine braniocu postavljenom po službenoj dužnosti okrivljenom M.J. advokatu V.G. obračunata je nagrada u naznačenoj visini, sa obrazloženjem da je branilac, između ostalih procesnih radnji, u istrazi prisustvovao ispitivanju većeg broja svedoka u toku dva dana, pa je po stanovištu suda više procesnih radnji preduzeto sukcesivno, a advokatu pripada nagrada za svako pojedinačno ispitivanje svedoka o kom je sačinjen poseban zapisnik, ili drugim rečima pun iznos nagrade propisane Tarifnim brojem 1 za svakog ispitanog svedoka.

Istovetan način obračuna visine troškova na ime nagrade advokatu prihvatio je isti sud u rešenju 1K 39/12 od 14. maja 2013. godine.

Pobijana rešenja zasnivaju se na pogrešno zauzetom stanovištu suda u pogledu definisanja procesnih radnji i prisustva branioca okrivljenog u krivičnom postupku, pa je stoga pogrešno protumačena i odredba Tarifnog broja 2 u stavu 1. i 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata.

Opisanim pogrešnim pravnim stanovištem doveden je u neravnopravan položaj glavni pretres kao središna faza krivičnog postupka u odnosu prema istrazi i radnjama koje se preduzimaju u predistražnom postupku.

Jedinstvenost i unutrašnja povezanost jedne procesne radnje sa stanovišta prisustva advokata, u svojstvu branioca okrivljenog ogleda se u kontinuitetu – neprekinutom nizu preduzimanja određenih procesnih aktivnosti, u toku jednog dana, što bi u konkretnom slučaju značilo prisustvo ispitivanju jednog ili više svedoka, bez obzira da li su te procesne radnje konstatovane u jednom ili više zapisnika.

Sa stanovišta pravilne primene odredaba ZKP i posebno Tarifnog broja 2 stava 1. i 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata, ispitivanje više svedoka preduzeto u toku jednog radnog dana u kontinuitetu predstavlja jednu procesnu radnju, nezavisno od broja ispitanih lica ili od broja sačinjenih i posebno potpisanih zapisnika u kojima su zabeleženi njihovi iskazi.

Sačinjavanje zasebnih ili zbirnih – jedinstvenih zapisnika pitanje je tehničke, a ne suštinske prirode.

Iz spisa predmeta proizlazi da je, u krivičnom predmetu protiv okrivljenog M.J. zbog krivičnog dela ubistvo iz člana 113. KZ, advokat V.G. rešenjem Višeg suda u Šapcu Su VIII 49/2012-1 od 04.01.2012. godine postavljen za branioca po službenoj dužnosti. U tom svojstvu advokat V.G. je tokom 16.01.2012. godine prisustvovao ispitivanju pet svedoka, a tokom 09.03.2012. godine je prisustvovao ispitivanju šest svedoka.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da prisustvo postavljenog branioca saslušanju niza svedoka tokom istog radnog dana u kontinuitetu (16.01.2012. godine branilac je prisustvovao saslušanju pet svedoka u ukupnom vremenskom intervalu od 12.00 do 12.55 sati, a 09.03.2012. godine branilac je prisustvovao saslušanju šest svedoka u ukupnom vremenskom intervalu od 08.00 do 09.10 časova) predstavlja jednu jedinstvenu procesnu radnju, bez obzira da li je o saslušanju svakog svedoka sačinjen pojedinačni zapisnik ili su iskazi svedoka uneti u zbirni jedinstveni zapisnik.

Kod navedenog, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtevom za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca osnovano ukazano da su prilikom donošenja pobijanih rešenja povređene odredbe člana 368. stav 2. u vezi člana 193. stav 2. tačka 7. ZKP-a i člana 371. stav 3. ZKP-a u vezi člana 23. Zakona o advokaturi i u vezi sa Tarifnim brojem 2. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, iz kog razloga su pobijana rešenja morala biti ukinuta, a predmet vraćen Višem sudu u Šapcu na ponovno odlučivanje, kao u izreci ove odluke.

Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio navod zahteva javnog tužioca u kom ističe povredu Tarifnog broja 7, jer se ova povreda Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata odnosi na odbranu više okrivljenih, što ovde nije slučaj.

U ponovnom postupku Viši sud u Šapcu će prilikom odlučivanja o troškovima krivičnog postupka imati za polazište iznete stavove Vrhovnog kasacionog suda u ovoj odluci.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova i člana 492. stav 1. tačka 1. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                           Predsednik veća-sudija,

Olgica Kozlov, s.r.                                                                Janko Lazarević, s.r.