Kzz 940/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 940/2015
03.11.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog G.V., zbog krivičnog dela pronevera iz člana 364. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata V.I., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Aranđelovcu K 1715/12 od 20.04.2015. godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž1 390/15 od 18.08.2015. godine, u sednici veća održanoj 03.11.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog G.V., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Aranđelovcu K 1715/12 od 20.04.2015. godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž1 390/15 od 18.08.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Aranđelovcu K 1715/12 od 20.04.2015. godine, okrivljeni G.V. oglašen je krivim zbog izvršenog krivičnog dela pronevera iz člana 364. stav 1. KZ za koje mu je sud izrekao uslovnu osudu tako što mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest meseci koja se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine, po pravnosnažanosti presude, ne učini novo krivično delo.

Istom presudom, oštećenom „C. L.“ DOO iz s. B. SO A. dosuđen je imovinskopravni zahtev kao u izreci presude, te je okrivljeni obavezan da sudu naknadi troškove paušala i krivičnog postupka, kao u izreci presude.

Presudom Višeg suda u Kragujevcu Kž1 390/15 od 18.08.2015. godine odbijena je, kao neosnovana, žalba branioca okrivljenog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Aranđelovcu K 1715/12 od 20.04.2015. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, branilac okrivljenog G.V., advokat V.I., podnela je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, uz predlog da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev i pobijane presude ukine te predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje ili da donese presudu kojom će pobijane presude preinačiti i okrivljenog osloboditi krivice da je izvršio krivično delo pronevera iz člana 364. stav 1. KZ.

Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP-a, održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, te je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. ZKP-a propisan je obavezan sadržaj zahteva tako da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog, iz člana 485. stav 1. ZKP-a, za njegovo podnošenje.

U vezi s`tim, odredba člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP-a, koja je opšteg karaktera, načelno propisuje da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon. Međutim, što se tiče okrivljenog članom 485. stav 4. ZKP-a, propisano je zbog kojih povreda zakona u prvostepenom postupku i pred apelacionim sudom okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i te povrede su taksativno navedene: član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP-a.

Vrhovni kasacioni sud je prilikom odlučivanja o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog vezan razlozima iz člana 485. stav 1. u vezi stava 4. ZKP-a, delom i pravcem pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti, kako je to izričito propisano članom 489. stav 1. ZKP-a.

U predmetnom zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog G.V., advokata V.I., nije izričito ukazano ni na jednu od taksativno navedenih povreda zakona iz člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP-a koje predstavljaju zakonom propisane razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka - zahteva za zaštitu zakonitosti. Podnetim zahtevom je ukazano da po stavu odbrane, sud nije pravilno cenio dokaze i činjenice na osnovu kojih je doneo presudu što je dovelo do pogrešnog zaključka suda o krivičnoj odgovornosti okrivljenog i osuđujuće umesto oslobađajuće presude. Ovim navodima u zahtevu se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje odnosno povredu odredbe člana 440. ZKP, koja povreda odredbom člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP nije predviđena kao razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca, to je zahtev odbačen kao nedozvoljen.

Kod napred navedenog Vrhovni kasacioni sud je, postupajući u smislu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP-a, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik,                                                                                    Predsednik veća-sudija,

Olgica Kozlov, s.r.                                                                                         Dragiša Đorđević, s.r.