Kzz OK 1/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz OK 1/2014
12.02.2014. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Predraga Gligorijevića, Veska Krstajića, Biljane Sinanović i Maje Kovačević-Tomić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Milom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenih Gorana Čolakovića i dr, zbog produženog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 33. i 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Gorana Čolakovića, adv. B.A., podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje K.Po1 85/2013 Kv.Po1 741/2013 od 14.10.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž2Po1 458/2013 od 13.11.2013. godine, u sednici veća održanoj dana 12.02.2014. godine, jednoglasno doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Gorana Čolakovića, adv. B.A., podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje K.Po1 85/2013 Kv.Po1 741/2013 od 14.10.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž2Po1 458/2013 od 13.11.2013. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje K.Po1 85/2013 Kv.Po1 741/2013 od 14.10.2013. godine potvrđena je optužnica Tužilaštva za organizovani kriminal u Beogradu Kto 7/13 od 05.09.2013. godine.

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž2Po1 458/2013 od 13.11.2013. godine odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog Radosava Vujačića i njegovog branioca advokata S.S., branioca okrivljene Vere Isaković, advokata N.M., branilaca okrivljenog Radivoja Božovića, advokata D.I. i advokata D.P., branioca okrivljene Danojle Matijašević, advokata D.G., branioca okrivljenog Drage Papina, advokata D.M., branioca okrivljenog Saše Ostojića, advokata B.K., zajedničkih branilaca okrivljenog Radoslava Stojanovića, advokata M.Z. i N.Z., branioca okrivljenog Gorana Čolakovića, advokata B.A. i N.M., branioca okrivljenog Branka Jelića, advokata M.G., branioca okrivljenog Dragana Šuke, advokata A.L., branioca okrivljenog Srete Miletića, advokata M.K. i branioca okrivljenog Bojana Joksimovića, advokata R.M., izjavljene protiv rešenja Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje K.Po1 85/2013 KvPo1 741/2013. od 14.10.2013. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja branilac okrivljenog Gorana Čolakovića, advokat B.A., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8. ZKP, i povrede krivičnog zakona iz člana 439. stav 1. tačka 1. i 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i u odnosu na okrivljenog Gorana Čolakovića pobijana rešenja ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili pak u odnosu na okrivljenog Gorana Čolakovića obustavi postupak.

Zahtev za zaštitu zakonitosti je, u smislu člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku dostavljen javnom tužiocu, nakon čega je Vrhovni kasacioni sud održao sednicu veća u smislu člana 488. stav 2. Zakonika o krivičnom postupku, o kojoj nije obavestio javnog tužioca i branioca okrivljenog, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke.

Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa rešenjima protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Neosnovano branilac okrivljenog Gorana Čolakovića u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da su pobijane odluke donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8. ZKP, koja se, po navodima zahteva, ogleda u tome da je prvostepeni sud, prilikom ispitivanja optužnice samo delimično odlučio o odgovoru na optužnicu, a da je drugostepeni sud, odlučujući o žalbi branioca okrivljenog, prevideo navode žalbe, ne dajući obrazloženje u pogledu svih elemenata krivičnog dela stavljenog na teret okrivljenom Goranu Čolakoviću.

Odredba člana 438. stav 1. tačka 8. ZKP, međutim, odnosi se na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka koja postoji ako presudom nije rešen predmet optužbe. Povreda te odredbe podrazumeva fazu krivičnog postupka kada je doneta presuda, pa je moguće razmatranje pitanja njenog identiteta sa optužbom.

U konkretnom slučaju, zahtevom se pobija rešenje koje je doneto na osnovu člana 337. ZKP - u postupku ispitivanja optužnice, odnosno rešenje koje je doneto povodom žalbe izjavljene na rešenje o potvrđivanju optužnice, pa nema povrede iz člana 438. stav 1. tačka 8. ZKP, jer se u ovoj fazi postupka ne rešava pitanje identiteta optužbe i presude, zbog čega su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti neosnovani.

Branilac okrivljenog Gorana Čolakovića u zahtevu navodi da je donošenjem pobijanih rešenja sud učinio povredu zakona na štetu okrivljenog i to odredbe člana 439. stav 1. tačka 1. i 2. ZKP, u pogledu odlučivanja da li je delo za koje se optuženi goni krivično delo.

Osnov za ovu tvrdnju branilac okrivljenog nalazi u opisu radnje krivičnog dela koja u optužnici vezuje postupanje okrivljenog Gorana Čolakovića za postojanje Uredbe o uslovima i načinu korišćenja sredstava za regresiranje mineralnih đubriva za 2010. godinu („Službeni glasnik RS“ br. 53/2010 od 29.07.2010. godine), koja se odnosila na kupovinu mineralnih đubriva samo za 2010. godinu, dok po navodima zahteva, ta Uredba u vreme kada je okrivljeni Goran Čolaković, zaključujući ugovor - ušao u poslovni odnos opisan u optužnici – 21.01.2011. godine, više nije bila na snazi, zbog čega, po stavu branioca okrivljenog, njegovo poslovanje nije bilo protivzakonito.

Suprotno navodima branioca okrivljenog, kao vreme izvršenja krivičnog dela u optužnici je opisan period od 17.12.2009. godine do kraja 2011. godine što obuhvata vremenski raspon pre i posle donošenja Uredbe, a opis radnji za koje postoji opravdana sumnja da ih je preduzimao okrivljeni Čolaković nije ograničen samo na trenutak zaključenja ugovora, već se odnosi i na druge radnje izvršene pre i posle donošenja Uredbe i posledice postupanja suprotno njenim odredbama.

Stoga su neosnovani navodi zahteva u kojima se ukazuje da se delovanje okrivljenog ne može povezati sa Uredbom, jer ona nije ni važila u vreme zaključenja ugovora pa radnja koja mu je stavljena na teret optužnicom nije krivično delo.

Činjenični opis u optužnici sadrži, a kako to proizilazi iz razloga pravnosnažnih rešenja, opis radnji i posledica iz kojih se mogu odrediti zakonska obeležja krivičnog dela koje je okrivljenom Goranu Čolakoviću stavljeno na teret, kao i dovoljno dokaza za opravdanu sumnju da je okrivljeni učinio krivično delo koje je predmet optužbe, pa u tom smislu Vrhovni kasacioni sud na osnovu člana 491. stav 2. ZKP na njih i upućuje.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda rešenjem kojim je optužnica potvrđena, ne utvrđuje se krivica okrivljenog, pa samim tim ne smeju se prejudicirati pitanja o kojima će konačni sud biti donet tek nakon održanog glavnog pretresa. U tom smislu sud samo utvrđuje postojanje dokaza koji potkrepljuju opravdanu sumnju da je okrivljeni izvršio krivično delo koje je predmet optužbe, odnosno ne izvodi zaključak o nesumnjivom postojanju ili nepostojanju činjenica, već samo zaključuje da ima dovoljno dokaza koji dovode do stepena sumnje dovoljnog intenziteta da bi određena krivična stvar bila izneta pred sud, a ocena svakog dokaza, kako pojedinačno tako i u vezi sa ostalim dokazima biće izvršena, nakon što svi dokazi budu izvedeni na glavnom pretresu.

Imajući u vidu da su prvostepeni sud - prilikom donošenja rešenja o potvrđivanju optužnice, a drugostepeni sud - prilikom odlučivanja o žalbi, postupili na napred navedeni način, i time utvrdili da postoji opravdana sumnja da je okrivljeni Goran Čolaković učinio krivično delo koje je predmet optužbe, to su neosnovani navodi zahteva da je pobijanim rešenjima povređen zakon iz člana 439. stav 1. tačka 1. i 2. ZKP.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim rešenjima nisu učinjene povrede zakona, na koje se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Gorana Čolakovića, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku zahtev odbio kao neosnovan i odlučio kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                    Predsednik veća-sudija

Mila Ristić,s.r.                                                                                              Nevenka Važić,s.r.