Kzz OK 35/2019 nepostojanje elemenata krivičnog dela

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz OK 35/2019
19.12.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Radmile Dragičević-Dičić, Radoslava Petrovića i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Miloja Ćurčić i dr, zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Miloja Ćurčića, advokata Slobodana Božića i branioca okrivljenog Duška Ovuke, advokata Zdravka Petrovića, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal K- Po1.145/17 od 21.12.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 11/19 od 21.06.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 19.12.2019. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

I ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Miloja Ćurčića, advokata Slobodana Božića podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal K-Po1.145/17 od 21.12.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 11/19 od 21.06.2019. godine u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Miloja Ćurčića, advokata Slobodana Božića odbacuje kao nedozvoljen.

II ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Duška Ovuke, advokata Zdravka Petrovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal K- Po1.145/17 od 21.12.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 11/19 od 21.06.2019. godine, kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal K-Po1.145/17 od 21.12.2018. godine, u stavu prvom izreke, okrivljeni Miloje Ćurčić oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine u koju mu je uračunato i vreme provedeno u pritvoru od 16.09.2014. godine do 17.10.2014. godine, a okrivljeni Duško Ovuka, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 3. u vezi stava 1. KZ. i izrečena mu je uslovna osuda i to tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 meseci i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 godine ne učini novo krivično delo. U stavu prvom izreke prvostepene presude odlučeno je i o troškovima krivičnog postupka u odnosu na okrivljenog Miloja Ćurčića i okrivljenog Duška Ovuke, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.

U stavu četiri izreke navedene presude Ministarstvo rada i socijalne politike, Sektor za boračku i invalidsku zaštitu Republike Srbije i Ministarstvo odbrane Republike Srbije su upućeni na parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 11/19 od 21.06.2019. godine, pored ostalih odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog Miloja Ćurčića, advokata Slobodana Božića i presuda Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal K-Po1.145/17 od 21.12.2018. godine potvrđena u odnosu na okrivljenog Miloja Ćurčića. Usvajanjem žalbe TOK preinačena je presuda Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal K-Po1.145/17 od 21.12.2018. godine u delu odluke o krivičnoj sankciji u odnosu na okrivljenog Duška Ovuku i to tako što je Apelacioni sud u Beogradu, okrivljenog Duška Ovuku zbog izvršenja krivičnog dela za koje je oglašen krivim prvostepenom presudom osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 meseci, a žalbu branioca okrivljenog Duška Ovuke, advokata Dragana Mrakovića odbio kao neosnovanu i u nepreinačenom, osuđujućem delu prvostepenu presudu potvrdio.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahteve za zaštitu zakonitosti su podneli:

- branilac okrivljenog Miloja Ćurčića, advokat Slobodan Božović u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i donese odluku u skladu sa odredbama člana 492. ZKP;

- branilac okrivljenog Duška Ovuke, advokat Zdravko Petrović u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP u vezi člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači presudu Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 11/19 od 21.06.2019. godine tako što će okrivljenog Duška Ovuku osloboditi optužbe za navedeno krivično delo za koje je oglašen krivim pravnosnažnim presudama.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerke zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih su zahtevi za zaštitu zakonitosti podneti, pa je po oceni navoda iznetih u zahtevima, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Miloja Ćurčića, advokata Slobodana Božića u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP je neosnovan, dok je u preostalom delu navedeni zahtev nedozvoljen, a zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Duška Ovuke, advokata Zdravka Petrovića, u celosti je nedozvoljen.

Branilac okrivljenog Miloja Ćurčića, advokat Slobodan Božić u zahtevu za zaštitu zakonitosti iako ne neumeriše, ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, navodima da je kvalifikacija krivičnog dela u konkretnom slučaju nemoguća, jer sama za sebe po konstrukciji i radnji ne predstavlja krivično delo, te je nebitno što se u izreci presude „vešto ubacuje“ navodno podstrekavanje okrivljenog Gorana Mojovića u odnosu na okrivljenog Milivoja Ćurčića, kada je u potpunosti dokazano da je Mojović oslobođen i da nema krivičnog dela u odnosu na njega. Dalje se navodi da je Mojović optužnim aktom odgovarao za prevaru u podstrekavanju, da je isti oslobođen, njegovog dela nema i nije utvrđeno da je on podstrekao okrivljenog Miloja Ćurčića, a u izreci presude i dalje stoji podstrekavanje Mojovića, ali sada samo za osuđenog Ćurčića, obzirom da nema posebnog dela za okrivljenog Mojovića.

Po stavu Vrhovnog kasacionog suda, napred navedeni navodi zahteva za zaštitu zakonitosti su neosnovani, a ovo iz sledećih razloga:

Odredbom člana 208. stav 1. KZ propisano je da ko u nameri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist, dovede koga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini kazniće se, a odredbom člana 208. stav 4. KZ propisan je kvalifikovan oblik - pribavljanje imovinska korist ili nanošenje šteta u iznosu koji prelazi 1.500.000,00 dinara.

Iz činjeničnog opisa radnje izvršenja dela datog u stavu prvom izreke prvostepene presude, u odnosu na okrivljenog Miloja Ćurčića, proizlaze svi bitni elementi krivičnog dela prevare iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. KZ, obzirom da je okrivljeni, a koga je sa umišljajem podstrekao okrivljeni Goran Mojović da lažnim prikazivanjem činjenica da ispunjava uslove za dobijanje stana dovede u zabludu nadležne organe Ministarstva odbrane, da sa njim zaključe ugovor o otkupu stana iako su znali da okrivljeni Ćurčić poseduje nepokretnost na teritoriji Republike Srbije, gde je okrivljeni Mojović postigao dogovor sa okrivljenim Ćurčićem da uz naknadu od najmanje 10% od vrednosti stana i uz korišćenje pisane izjave da ne poseduje nepokretnosti na teritoriji RS omogući okrivljenom Ćurčiću da zaključi ugovor o otkupu stana, a što je i učinjeno, te je nadležni organ Ministarstva odbrane postupajući u zabludi, sa okrivljenim Ćurčićem zaključio ugovor o otkupu stana, na koji način je okrivljeni za sebe pribavio protivpravnu imovinsku korist preko 1.500.000,00 dinara, a okrivljeni Mojović protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 10% od vrednosti stana, pri čemu je okrivljeni Ćurčić bio uračunljiv, svestan svog dela, hteo njegovo izvršenje i znao da je delo zabranjeno. Iz ovakvog činjeničnog opisa radnji okrivljenog Miloja Ćurčića proizilaze svi, kako objektivni elementi krivičnog dela prevara - okrivljeni Miloje Ćurčić je lažnim prikazivanjem činjenica da ispunjava uslove za dobijanje stana doveo u zabludu nadležne organe Ministarstva odbrane da sa njim zaključe ugovor o otkupu stana, tako i subjektivni elementi navedenog krivičnog dela – okrivljeni je bio uračunljiv, svestan svog dela i hteo njegovo izvršenje, pri čemu je znao da je njegovo delo zabranjeno, a kako je okrivljeni za sebe pribavio protivpravnu imovinsku korist, koja prelazi iznos od 1.500.000,00 dinara, to se u radnjama okrivljenog Miloje Ćurčić stiču sva zakonska obeležja krivičnog dela iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. KZ za koje je upravo i oglašen krivim.

Pri tome, po stavu Vrhovnog kasacionog suda neosnovani su navodi branioca okrivljenog u kojem ukazuje da se u izreci presude „vešto ubacuje navodno podstrekavanje Mojovića“ u odnosu na osuđenog Ćurčića kada je u postupku dokazano da je „Mojović oslobođen i da nema krivičnog dela prema njemu“, a ovo iz sledećih razloga:

Podstrekavanje spada u oblike saučesništva kojim se sa umišljajem navodi drugo lice da izvrši krivično delo. Odredbama člana 36. KZ propisana su posebna pravila o granicama odgovornosti i kažnjivosti saučesnika, shodno kojima saučesnici odgovaraju u granicama svog umišljaja.

Imajući u vidu napred navedeno, u konkretnom slučaju, da je okrivljeni Miloje Ćurčić, potupno samostalnim radnjama, lažnim prikazivanjem činjenica da ispunjava uslove za dobijanje stana doveo je u zabludu nadležne organe Ministarstva odbrane da sa njim zaključe ugovor o otkupu stana čime je pribavio protivpravnu imovinsku korist preko 1.500.000,00 dinara pri čemu je okrivljeni Ćurčić bio uračunljiv, svestan svog dela, hteo njegovo izvršenje i znao da je delo zabranjeno, to je pogrešan stav branioca u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti da je krivična odgovornost okrivljenog Miloja Ćurčića u direktnoj i uzajamnoj vezi sa krivicom okrivljenog Gorana Mojovića, kao podstrekača, odnosno da ta činjenica isključuje krivičnu odgovornost okrivljenog.

Takođe, netačni su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti kojima se ukazuje da je okrivljeni Mojović kao podstrekač oslobođen optužbe, obzirom da je iz pravnosnažnih presuda koje se pobijaju ovim zahtevom za zaštitu zakonitosti utvrđeno da je u odnosu na okrivljenog Gorana Mojovića optužba odbijena, na osnovu člana 422 tačka 2 ZKP, jer je okrivljeni Goran Mojović već pravnosnažno osuđen za isto krivično delo (pravnosnažene presude koje se zahtevom za zaštitu zakonitosti pobijaju donete su nakon prvobitnog ukidanja prvostepene presude u konkretnom krivičnom postupku).

Iz napred navedenih razloga, neosnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Miloja Ćurčića ukazuje da je donošenjem pravnosnažnih presuda učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Branilac okrivljenog Miloja Ćurčića u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje i da je u toku celog postupka okrivljeni tvrdio da je sporna nekretnina- stan u Čačku, samo formalno njegovo vlasništvo, a da je faktički u vlasništvu roditelja njegove supruge, i s tim u vezi ceni iskaze svedoka AA, BB i VV, a iz čije ocene iznosi svoje činjenične zaključke drugačije od onih utvrđenih prvostepenom i potvrđeni drugostepenom presudom. Takođe, iznosi svoju analizu potvrde Uprave prihoda Opštine Čačak vezano za postojanje nekretnine na imenu okrivljenog, odnosno u njegovom vlasništvu. U zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog Miloja Ćurčića osporava i visinu protivpravne imovinske koristi koju je okrivljeni Miloje Ćurčić pribavio i polemiše i sa načinom utvrđivanja vrednosti spornog stana, te isto dovodi u vezi sa obračunom otkupne i ugovorene cene stana iz čega izvlači zaključak da je vrednost eventualne štete ili koristi daleko ispod 1.500.000,00 dinara. Pored iznetog, polemiše sa postojanjem, odnosno nepostojanjem namere okrivljenog da izvrši krivično delo koje mu je stavljeno na teret, ali isto obrazlaže navodima da u ponašanju okrivljenog nema namere već da je rezultat njegovog ponašanja i delovanja neznanje i neukost, a što se ne može podvesti pod nehat ili eventualni umišljaj. Takođe, branilac okrivljenog Miloja Ćurčića navodi da nije tačno da su pisana izjava okrivljenog Miloja Ćurčića i potvrda poreske uprave falsifikovane.

Na napred navedeni način, po stavu Vrhovnog kasacionog suda, branilac okrivljenog Miloja Ćurčića osporava pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Pored pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, branilac okrivljenog ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP navodima da u konstrukciji krivičnog dela nedostaje status oštećenog, obzirom da je u izreci presude to opredeljeno kao državni organ. Takođe, na nerazumljivost izreke i navedenu povredu ZKP ukazuje i navodima da u izreci nedostaje pouzdano vreme izvršenja krivičnog dela, da se ne zna kada je zaključen ugovor o otkupu stana, kao i da nedostaje broj ugovora o otkupu stana,da u izreci presude nedostaje datum pisanja izjave oštećenog da nema odgovarajući stan i dr.

Branilac okrivljenog Miloja Ćurčića u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi i da drugostepeni sud u svojoj odluci ne odgovara ni na jedan žalbeni razlog, iako je to dužan da uradi, čime ukazuje na povredu zakona iz člana 460. ZKP.

Kako odredbom člana 485. stav 4. ZKP koji i propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac shodno pravima koje u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosažne presude ili postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, člana 460. ZKP, kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničog stanja u pravnosnažnim presudama, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog Miloja Ćurčića u napred navedenom delu odbacio kao nedozvoljen.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je i branilac okrivljenog Duška Ovuke, advokat Zdravko Petrović zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

Po stavu branioca okrivljenog Duška Ovuke odlukom je povređen zakon iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, jer je izreka presude protivrečna sama sebi i razlozima presude u vezi okolnosti oko prebivališta okrivljenog, kao bitne činjenice za postojanje krivičnog dela.

Međutim, bitna odredba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP ne predstavlja zakonom dozvoljen razlog zbog kojeg okrivljeni, pa ni njegov branilac mogu podneti ovaj vanredni pravni lek-zahtev za zaštitu zakonitosti, u smislu člana 485. stav 4. ZKP, zbog čega je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Duška Ovuke u celosti ocenio kao nedozvoljen.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP u odbijajućem delu, te na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u delu u kojem su zahtevi odbačeni kao nedozvoljeni, doneta je odluka kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                            Predsednik veća-sudija

Irina Ristić,s.r.                                                                                                                    Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić