Kzz OK 5/2020 pogrešna primena zakona

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz OK 5/2020
28.05.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Fejza Đevdeta i dr., zbog produženog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi u saizvršilaštvu iz člana 350. stav 4. u vezi stava 2. Krivičnog zakonika u vezi člana 33. i člana 61. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog Fejza Đevdeta, advokata Bore Nikolića i Seada Spahovića, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal K-Po1 73/18 od 27.05.2019. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 21/19 od 15.01.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 28.05.2020. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJAJU SE kao neosnovani zahtevi za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog Fejze Đevdeta, podneti protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal K-Po1 73/18 od 27.05.2019. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 21/19 od 15.01.2020. godine zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtevi za zaštitu zakonitosti ODBACUJU.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal K-Po1 73/18 od 27.05.2019. godine okrivljeni Fejza Đevdet je između ostalih oglašen krivim da je izvršio produženo krivično delo nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi u saizvršilaštvu iz člana 350. stav 4. u vezi stava 2. Krivičnog zakonika u vezi člana 33. i 61. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 meseci, kao glavnu kaznu i novčanu kaznu kao sporednu u određenom iznosu od 500.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od 3 meseca po pravnosnažnosti presude, a u koliko u datom roku novčanu kaznu ne plati, sud će novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora, s tim da kazna zatvora ne može biti duža od 6 meseci. U izrečenu kaznu zatvora okrivljenom se uračunava vreme koje je proveo u pritvoru po rešenju sudije za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu,

Posebno odeljenje za organizovani kriminal KPP Po1 1/18 od 20.02.2018. godine od 18.02.2018. godine pa na dalje. Na osnovu člana 350. stav 5. Krivičnog zakonika od okrivljenog Fejza Đevdeta trajno su oduzeti predmeti upotrebljeni za izvršenje krivičnog dela bliže navedeni na strani 15, stav 2. izreke prvostepene presude. Istom presudom od okrivljenog je oduzeta imovinska korist stečena izvršenjem krivičnog dela u iznosu od 54.600 evra koje je okrivljeni dužan da uplati u korist budžeta Republike Srbije u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Republike Srbije na dan uplate pod pretnjom prinudnog izvršenja. Okrivljeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka čija će visina biti određena naknadno posebnim rešenjem.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 21/19 od 15.01.2020. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Tužioca za organizovani kriminal, okrivljenog Fejze Đevdeta i njegovih branilaca advokata Bore Nikolića i Seada Spahovića a presuda Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal K-Po1 73/18 od 27.05.2019. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branioci okrivljenog Fejze Đevdeta blagovremeno su podneli zahteve za zaštitu zakonitosti:

- advokat Bora Nikolić, zbog povrede odredbe člana 438. stav 2. tačka 1) u vezi člana 16. stav 1. ZKP i člana 485. stav 1. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine, i

- advokat Sead Spahović zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, član 485. stav 2. ZKP i člana 485. stav 4. u vezi člana 439. stav 1. tačka 1) i 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i ukine pobijane presude, a predmet vrati drugostepenom organu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerke zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, pa je na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (člana 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih su zahtevi podneti, te je po oceni navoda iznetih u zahtevima našao:

Zahtevi za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog Fejze Đevdeta u odnosu na povrede zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP su neosnovani, dok su zahtevi za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog u preostalom delu nedozvoljeni u delu u kome ističu povrede zakona koje prema odredbi člana 485. stav 4. ZKP ne predstavljaju razloge zbog kojih okrivljeni preko branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, odnosno nemaju propisan sadržaj u delu gde istaknute povrede zakona nisu obrazložene.

Branioci okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističu da je pobijanim pravnosnažnim presudama povređen zakon na štetu okrivljenog i to na taj način jer je krivično delo pogrešno kvalifikovano kao krivično delo iz člana 350. stav 4. Krivičnog zakonika, odnosno osporavaju da je krivično delo učinjeno od strane organizovane kriminalne grupe i ukazuju na povredu Krivičnog zakonika iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku.

U prilog svoje tvrdnje branioci ukazuju da uprkos tome što su ova dela izvršena od strane više lica, iz opisa krivičnog dela proizilazi da okrivljeni Fejza Đevdet ni u jednom slučaju nije angažovao sva lica kao grupu, pa između svih lica koja su osuđena i okrivljenog Fejza Đevdeta ne postoji posebna organizacija. Branilac okrivljenog, advokat Bora Nikolić ukazao je na činjenicu da bez obzira što su ova dela izvršila više lica neprihvatljivo je da je u pitanju organizovana kriminalna grupa, jer se ni u jednom slučaju ne može utvrditi da između svih lica koja su osuđena i okrivljenog Fejze Đevdeta postoji posebna organizacija. Osim toga advokat Sead Spahović iznosi da iz utvrđenog činjeničnog stanja i opisa dela proizilazi osnovni oblik krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenja ljudi iz člana 350. stav 2. Krivičnog zakonika u saizvršilaštvu te da se nikako ne može kvalifikovati po članu 350. stav 4. Krivičnog zakonika, jer je za učinjeno krivično delo od strane organizovane kriminalne grupe potrebno dokazati postojanje zločinačkog plana, podelu posla, postojanje metoda, hijerarhije i postojanje konkretnih radnji, a što po navodima branioca, nije učinjeno.

Izložene navode iz zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog kojima se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439 tačka 2) ZKP, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda neosnovano je isticanje da se u konkretnom slučaju ne radi o organizovanoj kriminalnoj grupi, o čemu je i prvostepeni sud na strani 169. obrazloženja presude, kao i drugostepeni sud na strani 7. dao jasne razloge. Organizovana kriminalna grupa, nasuprot navodima u podnetim zahtevima za zaštitu zakonitosti, ne podrazumeva istovremeno vršenje krivičnog dela svih članova te grupe već kumulaciju kriminalnih volja članova kriminalne organizacije da učine neko krivično delo, gde svaki član kriminalne organizacije ima unapred određen kriminalni zadatak i ulogu. Samim tim, ukazivanje u zahtevu branioca okrivljenog, advokata Seada Spahovića da iz izreke prvostepene presude proizilazi krivično delo nedozvoljeni prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 2. Krivičnog zakonika u saizvršilaštvu takođe su neosnovane, jer imajući u vidu da je delo učinjeno od strane organizovane kriminalne grupe to je pravilan zaključak da je reč o krivičnom delu iz člana 350. stav 4. Krivičnog zakonika.

Pored nevedenog, neosnovana su i ukazivanja da je u konkretnom slučaju reč o krivičnom delu udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346. stav 2. Krivičnog zakonika shodno kom, ko organizuje organizovanu kriminalnu grupu, ako zakonom za takvo organizovanje nije predviđena teža kazna, kazniće se kaznom od 1 do 8 godina. Ovo stoga što je članom 350. stav 4. Krivičnog zakonika propisana kazna zatvora od 3 do 15 godina (teža kazna u odnosu na krivično delo iz člana 346. stav 2. KZ) i da je utvrđeno postojanje organizovane kriminalne grupe, koja je u ovom slučaju kvalifikatorna okolnost, to se u konkretnom slučaju može raditi samo o krivičnom delu iz člana 350. stav 4. Krivičnog zakonika.

Branioci okrivljenog dalje u zahtevima navode da je izreka presude protivrečna sama sebi i razlozima presude, da presuda nema valjanih razloga o odlučnim činjenicama, a da su dati razlozi u presudi potpuno nejasni i u znatnoj meri protivrečni, kao i da je sud, bez obzira što se okrivljenom stavlja na teret krivično delo iz člana 346. Krivičnog zakonika, bio dužan da obrazloži sve elemente dela koji su konzumirani pravnom kvalifikacijom iz člana 350. stav 4. Krivičnog zakonika, a čime se ukazuje na povredu iz odredbe člana 438. stav 2. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku.

Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i žalbenim sudom-član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1) ZKP, član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.

U smislu napred navednog člana 485. stav 4. ZKP, Vrhovni kasacioni sud nalazi da povreda odredbe člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP ne predstavlja zakonski razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenog preko branioca, stoga je zahtev u navedenom delu nedozvoljen.

Podnetim zahtevima ukazuje se, da iako je sud bio dužan da odgovori na argumente iznete u žalbi, u drugostepenoj presudi je izostalo detaljno navođenje žalbenih navoda, čime se ukazuje na povredu odredbe člana 460. ZKP, a koja povreda takođe u smislu napred navedene odredbe zakona 485. stav 4. ZKP ne predstavlja zakonski razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti.

Branilac okrivljenog, advokat Bora Nikolić je u podnetom zahtevu naveo da je okrivljenom suđeno za deset krivičnih dela, da je za svako krivično delo naveden poseban period u kome je delo izvršeno, da se vremenski periodi krivičnih dela koja mu se stavljaju na teret poklapaju, te da proizilazi da je okrivljeni u isto vreme bio na dva mesta i da mu je dva puta suđeno za isto delo. Osim toga, pod tačkom 1 prvostepene presude navedeno je da je krivično delo izvršio sa AA, BB i VV, u kom delu izreke nema opisanog krivičnog dela koje je izvršio, što sve po navodima branioca čini izreku prvostepene presude nerazumljivom. Na nerazumljivost izreke u zahtevu se ukazuje i navodima da se iz izreke presude ne može utvrditi u čemu se sastoji uloga okrivljenog Đevdet Fejze i na osnovu čega je sud utvrdio da je isti bio organizator grupe, jer se na osnovu telefonskih razgovora utvrđuje da je radio od slučaja do slučaja, a pored toga činjenica da ne postoji ograničenje kretanja nijednom licu na teritoriji Republike Srbije, pa ni stanovnicima Kosova i Metohije koje je prema Ustavu Republike Srbije sastavni deo Republike Srbije, nerazumljivo je kako „transport do blizine državne granice Republike Srbije“ može biti krivično delo jer je zakonom predviđena kazna za lica koja na mestu gde nije dozvoljen prolaz prelaze državnu granicu. Takođe, u podnetom zahtevu se navodi da presudu čini nerazumljivom i poistovećivanje migracije sa emigracijom i da je prilikom izricanja mere oduzimanje imovinske koristi učinjena povreda zakona jer se navodi da se od okrivljenog oduzima imovinska korist stečena izvršenjem krivičnog dela u iznosu od 54.600 evra i istovremeno se okrivljeni obavezuje da isti taj iznos uplati u korist budžeta Republike Srbije, čime se sve ukazuje na povredu iz odredbe člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, a koja povreda ZKP ne predstavlja zakonski razlog zbog koga je, u smislu čl. 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, stoga je Vrhovni kasacioni sud u ovom delu zahtev za zaštitu zakonitosti odbacio kao nedozvoljen.

U zahtevu branioca okrivljenog advokata Bore Nikolića ukazuje se i na povredu odredbe člana 6. Krivičnog zakonika, pojašnjavajući da je okrivljenom stavljeno na teret krivično delo izvršeno van teritorije Republike Srbije, odnosno da je radnja izvršenja krivičnog dela na teritoriji Bosne i Hercegovine, zbog čega je po navodima branioca pogrešno primenjeno materijalno pravo. Međutim, ova povreda u smislu napred navedenog člana 485. stav 4. ZKP, takođe ne predstavlja zakonski razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, pa je i u tom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ocenjen kao nedozvoljen.

Branilac okrivljenog, advokat Bora Nikolić u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pobijanim pravnosnažnim presudama učinjena povreda iz odredbe člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, jer se pobijane presude zasnivaju na nezakonitim dokazima u vezi kojih je odbrana na glavnom pretresu predložila izdvajanje, što je prvostepeni sud odbio, a u vezi istog Apelacioni sud nije ni odlučivao i nije naveo da li je prvostepeni sud pravilno postupio.

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje. Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

Iako se u konkretnom slučaju u zahtevu branioca okrivljenog Fejze Đevdeta, advokata Bore Nikolića navodi povreda iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, zbog koje je podnošenje ovog vanrednog pravnog leka dozvoljeno okrivljenom preko branioca, u obrazloženju zahteva se ne navodi o kom nezakonitom dokazu se radi i u čemu se ova povreda sastoji. S obzirom da Vrhovni kasacioni sud pravnosnažnu odluku, odnosno postupak koji je prethodio njenom donošenju ispituje samo u okviru razloga, dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u zahtevu u smislu člana 489. stav 1. ZKP, nije ovlašćen da po službenoj dužnosti ispituje u čemu se konkretno ogledaju povrede zakona na koje se zahtevima ukazuje, a iste se ne opredeljuju i ne obrazlažnju, to je ocenjeno da zahtev u ovom delu nema zakonom propisan sadržaj u smislu člana 484. ZKP.

Iz iznetih razloga Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, 487 stav 1. tačka 2) i 3) ZKP u vezi člana 485. stav 4. i 484. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                               Predsednik veća – sudija

Marija Ribarić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                           Bata Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić