Kzz OK 7/2020 presuđena stvar

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz OK 7/2020
17.11.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Jasmine Vasović, Veska Krstajića i Radmile Dragičević Dičić, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Aleksandra Mijatovića i dr., zbog produženg krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 4. u vezi stava 2. u vezi člana 33. i člana 61. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Aleksandra Mijatovića, advokata Ljubisava Batana Radosavljevića i branioca okrivljenog Petra Kneževića, advokata Dušana Bulatovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu, Posebnog odeljenja K-Po1 32/2016 od 15.01.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebnog odeljenja Kž1 Po1 14/19 od 15.10.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 17.11.2020. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Aleksandra Mijatovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu, Posebnog odeljenja K-Po1 32/2016 od 15.01.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebnog odeljenja Kž1 Po1 14/19 od 15.10.2019. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se ovaj zahtev za zaštitu zakonitosti, u preostalom delu i zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Petra Kneževića, u celosti, odbacuju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu, Posebnog odeljenja K-Po1 32/2016 od 15.01.2018. godine, okrivljeni Aleksandar Mijatović i okrivljeni Petar Knežević, su, pored ostalih, oglašeni krivim zbog produženog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 4. u vezi stava 2. u vezi člana 33. i člana 61. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđeni i to: okrivljeni Aleksandar Mijatović na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i dva meseca u koju se uračunava vreme provedeno u zadržavanju dana 17.09.2015. godine i okrivljeni Petar Knežević na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i pet meseci, u koju se uračunava vreme provedeno u zadržavanju od 16.09.2015. godine do 17.09.2015. godine. Na osnovu člana 261. i člana 264. ZKP, okrivljeni Aleksandar Mijatović i Petar Knežević, obavezani su da naknade troškove krivičnog postupka o čijoj visini će naknadno biti odlučeno posebnim rešenjem kao i da sudu na ime paušala plate iznos od po 20.000,00 dinara, a sve u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Na osnovu člana 350. stav 5. KZ, u vezi člana 87. KZ, okrivljenima Aleksandru Mijatoviću i Petru Kneževiću izrečena je mera bezbednosti oduzimanja predmeta tako što su od okrivljenih oduzeti mobilni telefoni sa pripadajućim SIM karticama bliže opisanim na strani 28. izreke prvostepene presude. Na osnovu člana 91. i člana 92. KZ u vezi člana 538. i člana 541. ZKP od okrivljenih Aleksandra Mijatovića i Petra Kneževića je oduzeta imovinska korist pribavljena izvršenjem krivičnog dela i to: od okrivljenog Aleksandra Mijatovića, novac u iznosu od 1200 evra i od okrivljenog Petra Kneževića, novac u iznosu od 1250 evra, sve u dinarskoj protivvrednost, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan uplate, koje iznose su okrivljeni dužni da plate u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu, Posebnog odeljenja Kž1 Po1 14/19 od 15.10.2019. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Tužioca za organizovani kriminal i branilaca okrivljenih AA, BB, Aleksandra Mijatovića i Petra Kneževića, a prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno su podneli:

-branilac okrivljenog Aleksandra Mijatovića, advokat Ljubiša Batan Radosavljević, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, kao i da u skladu sa članom 488. stav 3. ZKP, izvršenje pravnosnažne presude odloži ili prekine;

-branilac okrivljenog Petra Kneževića, advokat Dušan Bulatović, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud dostavio je po primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i na sednici veća koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo ne bi bilo od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio je spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih su podneti zahtevi za zaštitu zakonitosti, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevima, našao:

Branilac okrivljenog Aleksandra Mijatovića, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je ovaj okrivljeni pobijanom pravnosnažnom presudom osuđen, između ostalog, i po tački 8. izmenjene optužnice za radnju izvršenja produženog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 4. u vezi stava 2. u vezi člana 33. i člana 61. stav 1. KZ, preduzetu 05.05.2015. godine, iako je za istu krivičnopravnu radnju već osuđen pravnosnažnom presudom Sreskog suda u Segedinu, na koji način je na štetu okrivljenog povređeno načelo ne bis in idem. Pored navedenog, branilac u zahtevu ukazuje i to da su netačni navodi prvostepenog suda da se „nijedna od tri pojedinačne radnje izvršenja predmetnog krivičnog dela koje se okrivljenom stavlja na teret optužnicom Tužioca za organizovani kriminal Kto 21/16 od 14.03.2016. godine, izmenjenom 27.10.2016. godine, ne odnosi na događaj za koji je Aleksandar Mijatović osuđen u Republici Mađarskoj, sa obrazloženjem da je imenovanom radnjama bliže opisanim pod tačkom 7. i 8. izreke presude stavljeno na teret da je primio u svoje vozilo migrante i iste prevezao do Beča u Republici Austriji bez zaustavljanja i zadržavanja od strane mađarske policije...“, jer je okrivljeni, prema navodima zahteva, dana 05.05.2015. godine (kada je prema tački 8. dispozitiva izmenjene optužnice, izvršena jedna od radnji predmetnog produženog krivičnog dela), uhapšen u Morolhomu, banji pored Segedina, gde je bio u pritvoru do 19 sati i 20 minuta, pri čemu iz izreke optužnog akta Okružnog javnog tužilaštva u Segedinu od 17.07.2015. godine proizlazi da je reč o istoj radnji izvršenja sa istim činjeničnim opisom dela koji je okrivljenom stavljen na teret tačkom 8. izmenjene optužnice Tužioca za organizovan kriminal u ovom krivičnom predmetu.

Iznete navode zahteva branioca okrivljenog kojima se ukazuje da je u konkretnom slučaju u odnosu na navedeni događaj koji ulazi u konstrukciju produženog krivičnog dela, stvar već pravnosnažno presuđena i da je time na štetu okrivljenog povređen zakon iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.

Navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog Aleksandra Mitrovića isticao je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i u obrazloženju svoje presude Kž1 broj 14/19 od 15.10.2019. godine (strana 12, četvrti stav), dao jasne i dovoljne razloge da se krivičnopravna radnja izvršenja produženog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 4. u vezi stava 2. u vezi člana 33. član 61. KZ, opisana pod tačkom 8, dispozitiva izmenjene optužnice, odnosno pod tačkom 8. izreke prvostepene presude, ne odnosi na događaj za koji je okrivljeni već osuđen u Republici Mađarskoj presudom Sreskog suda u Segedinu 7.B.1534/2015/23 od 31.08.2016. godine i da se stoga ne radi o pravnosnažno presuđenoj stvari, koje razloge Vrhovni kasacioni sud prihvata i u smislu člana 491. stav 2. ZKP na njih upućuje.

Prema stavu branioca okrivljenog Aleksandra Mijatovića, odluka o meri bezbednosti oduzimanja mobilnog telefona marke „Nokia“ sa pripadajućim pretplatničkim karticama od ovog okrivljenog je nezakonita, s obzirom na to da, prema stavu odbrane, to nisu predmeti namenjeni ili upotrebljeni za izvršenje krivičnog dela, niti su nastali izvršenjem dela, a da se brojevi telefona sa oduzetih pretplatničkih kartica ne nalaze u šematskom prikazu presretnutih razgovora okrivljenog Aleksandra Mijatovića, kojim navodima, po oceni ovog suda, branilac okrivljenog, iako formalno ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, osporava činjenična utvrđenja suda da je predmetni mobilni telefon sa pretplatničkim karticama bio upotrebljen za izvršenje krivičnog dela i da u vezi sa tim nisu ispunjeni zakonski uslovi za izricanje navedene mere bezbednosti iz člana 350. stav 5. u vezi člana 77. stav 1. KZ, i time pravnosnažnu presudu osporava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog Aleksandra Mijatovića, ukazuje i to da je i odluka o oduzimanju imovinske koristi od okrivljenog nezakonita iz razloga što kod okrivljenog nije pronađen nikakav novac, niti je okrivljeni isti dobio, ističući da je zaključak nižestepenih sudova da je okrivljenom plaćen prevoz po migrantu, a ne po turi, neosnovan i u suprotnosti sa iskazom okrivljenog VV, kao i sa presudom mađarskog suda gde se navodi da bi okrivljeni u slučaju uspešnog prevoza dobio 200 do 300 evra. Iznetim navodima, branilac okrivljenog osporava činjenični zaključak nižestepenih sudova da je okrivljeni izvršenjem predmetnog krivičnog dela pribavio imovinsku korist kao i visinu novčanog iznosa oduzetog od okrivljenog na ime ostvarene imovinske koristi, kojim navodima branilac, iako formalno ističe da je donošenjem odluke o oduzimanju imovinske koristi povređen zakon iz člana 439. tačka 3) ZKP, suštinski pravnosnažnu presudu osporava u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vezano za konkretnu korist postignutu izvršenjem krivičnog dela.

Ostalim navodima zahteva da u toku postupka nije dokazano da je okrivljeni Aleksandar Mijatović, bilo kada i bilo gde na teritoriji Republike Srbije dobio zadatak, neposredno ili posredno, od bilo koga, da ide u Mađarsku radi prevoza migranata, da je okrivljeni na nedozvoljen način ili na nedozvoljenom mestu prešao državnu granicu, da je ikada preko teritorije Republike Srbije ili preko graničnog prelaza Republike Srbije, prevozio migrante, niti da je bio pripadnik bilo kakve organizovane kriminalne grupe, odnosno da je znao za njeno postojanje ili imao svest o tome da deluje u okviru neke grupe, po oceni ovoga suda, branilac okrivljenog Aleksandra Mijatovića, osporava ocenu izvedenih dokaza i takvom ocenom utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku, u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog Aleksandra Mijatovića u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Petra Kneževića, Vrhovni kasacioni sud je našao da isti nema propisan sadržaj u smislu člana 484. ZKP.

Naime, branilac okrivljenog Petra Kneževića, u uvodu zahteva za zaštitu zakonitosti kao razlog podnošenja ovog vanrednog pravnog leka ističe povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Odredbom člana 484. ZKP, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP), a u slučaju iz člana 485. stav 1. tačka 2) i 3) tog zakonika mora se dostaviti i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.

Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona, podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

S obzirom na to da se u obrazloženju zahteva ne navodi u čemu se sastoji istaknuta povreda zakona, odnosno nije opredeljeno koji dokaz na kome se zasniva pravnosnažna presuda branilac smatra nezakonitim, a kako Vrhovni kasacioni sud pravnosnažnu odluku i postupak koji je prethodio njenom donošenju ispituje samo u okviru razloga, dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti u smislu člana 489. stav 1. ZKP, i nije ovlašćen da po službenoj dužnosti ispituje u čemu se konkretno ogleda povreda zakona na koju se zahtevom ukazuje, to je ocenjeno da zahtev branioca okrivljenog Petra Kneževića nema propisan sadržaj u smislu člana 484. ZKP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 2) i tačka 3) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar - savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                           Predsednik veća – sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                      Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić