Kzz RZ 1/2020 prekoračenje optužbe; nepostojanje elemenata krivičnog dela

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz RZ 1/2020
23.06.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović, Biljane Sinanović i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Rajka Kozline, zbog krivičnog dela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi člana 22. Krivičnog zakona Savezne Republike Jugoslavije, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog: advokata Nikole Hanžeka i advokata Milete Mitrovića, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine K-Po2 10/2013 od 01.04.2019. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine Kž1Po2 5/19 od 12.12.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 23.06.2020. godine, većinom glasova, je doneo

P R E S U D U

ODBIJAJU SE, kao neosnovani, zahtevi za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog Rajka Kozline, podneti protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine K-Po2 10/2013 od 01.04.2019. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine Kž1Po2 5/19 od 12.12.2019. godine, u odnosu na povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) i člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u odnosu na preostale povrede zakona odbacuju, kao nedozvoljeni.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine K-Po2 10/2013 od 01.04.2019. godine, između ostalih, okrivljeni Rajko Kozlina oglašen je krivim zbog izvršenog krivičnog dela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi člana 22. KZ SRJ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Okrivljeni je obavezan da sudu naknadi paušal, kao i troškove krivičnog postupka čija će visina biti određena posebnim rešenjem, dok su oštećeni upućeni na parnicu radi ostvarenja imovinskopravnog zahteva.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine Kž1Po2 5/19 od 12.12.2019. godine odbijene su, kao neosnovane, žalbe Tužioca za ratne zločine i branilaca okrivljenog Rajka Kozline i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine K-Po2 10/2013 od 01.04.2019. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahteve za zaštitu zakonitosti su podneli:

- branilac okrivljenog Rajka Kozline, advokat Nikola Hanžek, na osnovu člana 482. i člana 483. ZKP, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP; člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 1) ZKP, uz predlog Vrhovnom kasacionom sudu da ukine pobijane presude i predmet vrati Višem sudu u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine kao prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili da ukine drugostepenu presudu i predmet vrati Apelacionom sudu u Beogradu na ponovno odlučivanje, te da odredi da se izvršenje pravnosnažne presude odloži do donošenja odluke po predmetnom zahtevu za zaštitu zakonitosti, kao i da branilac okrivljenog bude obavešten o sednici Vrhovnog kasacionog suda;

- branilac okrivljenog Rajka Kozline, advokat Mileta Mitrović, zbog „povreda zakona iz člana 16; člana 438. stav 1. tačka 11); člana 438. stav 2. tačka 1) i tačka 2) i člana 439. Zakonika o krivičnom postupku, uz predlog Vrhovnom kasacionom sudu da usvoji podneti zahtev, te da pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe ili da iste ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ali pred potpuno izmenjenim većem, da odloži izvršenje pravnosnažne presude, te da okrivljenog i branioca pozove na sednicu veća“.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerke zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je na sednici veća koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenog Rajka Kozline, advokata Nikole Hanžeka i advokata Milete Mitrovića, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtevi za zaštitu zakonitosti su neosnovani.

Branilac okrivljenog, advokat Nikola Hanžek podnetim zahtevom najpre ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP uz obrazloženje da je prvostepeni sud donošenjem pobijane presude prekoračio optužbu jer je preformulisao dispozitiv optužnice tužioca za ratne zločine KTO 7/13 od 04.11.2013. godine izmenjenu 23.04.2018. godine i 05.11.2018. godine, tako što je preuzeo samo jedan „deo dispozitiva, te na bazi toga sačinio dispozitiv prvostepene presude“. Naime, prema iznetim navodima u predmetnom zahtevu za zaštitu zakonitosti, advokata Nikole Hanžeka se navodi da 15 lica čija se navodna smrt pripisuje osuđenom Rajku Kozlini nisu bila označena u inicijalnom aktu - optužnici tužioca za ratne zločine iz 2013. godine, već su naknadno dopisani u izmenama optužnice.

Vrhovni kasacioni sud iznete navode ocenjuje kao neosnovane.

Iz spisa predmeta proizlazi da je optužnicom tužioca za ratne zločine KTO 7/2013 od 04.11.2013. godine okrivljenom Rajku Kozlini stavljeno na teret da je „... naredio trojici vojnika iz svoje grupe da u postrojene civile pucaju i izvrše ubistvo tih civila, a zatim zajedno sa tim vojnicima koji su takođe imali automatske puške u pravcu oštećenih ispalili više rafala usled čega je od dobijenih povreda 16 civila smrtno stradalo, a 2 je zadobilo teške telesne povrede“ uz navođenje njihovih imena, prezimena i godine rođenja. Iz izreke prvostepene presude, Višeg suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine K-Po2 10/2013 od 01.04.2019. godine proizlazi da je okrivljeni Rajko Kozlina oglašen krivim jer je „... ušao u selo sa njemu tada potčinjenim vojnicima, kojima je naređivao i sa njima zajedno vršio ubistva i telesno povređivanje lica albanske nacionalnosti koji nisu pripadali ni jednoj od oružanih formacija u sukobu i nisu učestvovali u vojnim operacijama na taj način što je po ulasku u selo ... sa grupom potčinjenih vojnika telesno povredio oštećenog AA, civila albanske nacionalnosti pucajući u njega iz automatske puške, a zatim u dvorištu BB naredio trojici prisutnih vojnika iz svoje grupe da pucaju u civile kojima je prethodno naređeno da sednu u dvorište, po kojoj naredbi su oni postupili i pucali u civile iz neposredne blizine iz automatskog oružja iz kog oružja je zajedno sa njima pucao i okrivljeni Rajko Kozlina te su lišili života 15 lica, a 2 lica su zadobila telesne povrede, sa označenim ličnim podacima svih navedenih lica (koji odgovaraju ličnim podacima lica koja su označena u optužnici).

Odredbom člana 420. ZKP koja uređuje odnos presude i optužbe propisano je da se presuda može odnositi samo na lice koje je optuženo i samo na delo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj ili na glavnom pretresu izmenjenoj ili proširenoj optužnici, te da sud nije vezan za predlog tužioca u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela.

Imajući u vidu napred navedeno, Vrhovni kasacioni sud iznete navode u zahtevu branioca okrivljenog, advokata Nikole Hanžeka ocenjuje kao neosnovane, s obzirom na to da je prvostepeni sud u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u zakonito sprovedenom postupku na glavnom pretresu okrivljenog oglasio krivim da je predmetno krivično delo izvršio u odnosu na 15 lica koja su kritičnom prilikom lišena života, kao i 2 lica koja su kritičnom prilikom zadobila telesne povrede umanjujući broj stradalih lica, u odnosu na broj lica navedenih u optužnici tužioca za ratne zločine KTO 7/13 od 04.11.2013. godine stavljeno na teret: u odnosu na 16 smrtno stradalih civila i 2 civila sa telesnim povredama, dok je u preostalom delu izreka prvostepene presude identična sa dispozitivom optužnog akta javnog tužioca, dakle izreka prvostepene presude ne sadrži nikakve nove činjenice i okolnosti koje nisu sadržane u optužnom aktu.

Stoga, pobijane pravnosnažne presude nisu donete uz bitnu povredu odredaba krvičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, a suprotni navodi u zahtevu branioca okrivljenog, advokata Nikole Hanžeka su ocenjeni kao neosnovani.

Podnetim zahtevom branioca okrivljenog, advokat Nikole Hanžeka se ukazuje da su pobijane pravnosnažne presude donete uz povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, jer je okrivljeni Rajko Kozlina osuđen za delo koje nije krivično delo, pošto izreka ne sadrži sva bitna obeležja krivičnog dela, koja su propisana odredbama člana 14. i 22. KZ, odnosno nije opisan subjektivni odnos učinioca krivičnog dela, te da li je okrivljeni u stanju uračunljivosti izvršio krivično delo. Odbrana pri tome citira odredbu člana 14. Krivičnog zakonika koja propisuje pojam krivičnog dela, kao i odredbu člana 22. Krivičnog zakonika koja propisuje pojam krivice, a koje elemente ne sadrži radnja krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim.

Kako je ova povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP isticana i u postupku po redovnom pravnom leku, Vrhovni kasacioni sud prihvatajući razloge žalbenog suda, date na strani 3 drugostepene presude, kao dovoljne, argumentovane i jasne, na iste upućuje u smislu člana 491. stav 2. ZKP.

Ukazivanje odbrane da je prilikom donošenja pobijanih pravnosnažnih presuda trebalo „kombinovati“ odredbe člana 14. i člana 22. - opšteg dela, Krivičnog zakonika sa odredbom člana 142. - posebnog dela, Krivičnog zakona Savezne Republike Jugoslavije, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovano, jer se kod primene krivičnog zakona, pa time i odredaba o blažem zakonu, odredbe opšteg i posebnog dela primenjuju u okviru istog vremenskog važenja zakona, bez obzira na to da li su te odredbe propisane u jedinstvenom krivičnom zakoniku, a ne kombinovanjem zakonskih odredbi iz više različitih zakona, koji su važili u različitim periodima.

Podnetim zahtevom branioca okrivljenog, advokata Milete Mitrovića se takođe ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, uz obrazloženje da se predmetno krivično delo za koje je okrivljeni oglašen krivim može izvršiti samo sa umišljajem i to direktnim, a da izreka prvostepene presude ne sadrži opis psihičkog odnosa okrivljenog Rajka Kozline prema izvršenom delu, pa odbrana nalazi da je ostala uskraćena za stav suda da li je okrivljeni krivično delo izvršio sa direktnim ili eventualnim umišljajem ili iz nehata.

Vrhovni kasacioni sud i ove navode, iznete u zahtevu branioca okrivljenog, advokata Mileta Mitrovića ocenjuje kao neosnovane.

Iz zakonske definicije umišljaja proizlaze dva elementa i to: svest (intelektualni element) i volja (voluntaristički element).

Iz izreke prvostepene presude proizlazi da je postojanje svesti na strani okrivljenog Rajka Kozline obuhvaćeno činjeničnim opisom radnji izvršenja krivičnog dela, pa je postojanje svesti kao elementa umišljaja obuhvaćeno radnjom izvršenja krivičnog dela kroz formulaciju „svestan da postupa suprotno pravilima humanitarnog prava“. Činjenica je da u opisu radnje izvršenja krivičnog dela voljni deo direktnog umišljaja nije označen zakonskom formulacijom „što je i hteo“, međutim voljni element u okviru umišljaja okrivljenog Rajka Kozline proizlazi iz opisa postupanja i navedenih radnji okrivljenog u izreci prvostepene presude, kada je okrivljeni nakon što je naredio trojici vojnika da pucaju u civile i sam zajedno sa njima pucao, te lišio života i telesno povredio navedena lica.

Stoga, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda proizlazi da je okrivljeni svojim postupanjem ostvario sva bitna subjektivna obeležja krivičnog dela za koje je oglašen krivim, a postojanje direktnog umišljaja prvostepeni sud je obrazložio na strani 91 stav pet i strani 92 stav jedan obrazloženja svoje presude.

Iz navedenih razloga, suprotni navodi u zahtevu branioca okrivljenog, advokata Milete Mitrovića, da su pobijane pravnosnažne presude donete uz povredu krivičnog zakona odredbe člana 439. tačka 1) ZKP su ocenjeni kao neosnovani.

Podnetim zahtevima branilaca okrivljenog, advokata Nikole Hanžeka i advokata Mileta Mitrovića se izričito numerički ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, koja predstavlja zakonski razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenog preko branioca, u smislu člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP.

Međutim, na navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka se ukazuje navodima da je prvostepeni sud zaključke o povređivanju oštećenog AA doneo na osnovu pogrešne analize izvedenih dokaza i to iskaza samog oštećenog AA, te iskaza svedoka VV, GG i DD, pri čemu sud nije imao relevantnu medicinsku dokumentaciju o povredama oštećenog AA, niti je izvršio medicinsko veštačenje primenom odredaba člana 113. i člana 127. ZKP. Takođe na povredu odredbe člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP se istim zahtevima ukazuje i navodima da je prvostepeni sud okrivljenog Rajka Kozlinu osudio za ubistvo 15 civila bez materijalnih dokaza za takvu tvrdnju, već na osnovu izveštaja Komisije za nestala lica Vlade Republike Srbije od 20.03.2018. godine i 09.10.2018. godine, te na osnovu iskaza svedoka koji su spornog kredibiliteta i međusobno kontradiktorni, uz povredu odredaba člana 129. i člana 130. ZKP, odnosno bez izvršene obdukcije leševa.

Vrhovni kasacioni sud napred iznete navode, kojima se vrši analiza iskaza saslušanih svedoka i pisanih dokaza, na osnovu kojih branilac i konstruiše svoju verziju događaja, te kojima se ukazuje koje dokaze sud nije, a morao je da izvede, ocenjuje kao ukazivanje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP.

Podnetim zahtevom branioca okrivljenog Milete Mitrovića se, takođe, numerički ukazuje na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) i tačka 3) ZKP, uz iznošenje razloga vezanih za navedene povrede.

Kako ukazivanja na povrede odredaba člana 438. stav 2. tačka 2) i tačka 3) ZKP, te člana 440. ZKP ne predstavljaju zakonske razloge za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane branioca okrivljenog, uz smislu člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP, to su podneti zahtevi u navedenim delovima ocenjeni kao nedozvoljeni.

Iz napred iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredaba člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova, primenom člana 491. stav 1. ZKP, te člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,

Olgica Kozlov, s.r.

Predsednik veća-sudija,

Bata Cvetković, s,r,

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić