Prev 92/2015 građansko procesno pravo; građansko materijalno pravo; ništavost ugovora o javnim nabavkama

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 92/2015
05.11.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Branislave Apostolović i Gordane Ajnšpiler-Popović, članova veća, u parnici po tužbi tužioca Opština Novi Kneževac, koga zastupa Opštinski javni pravobranilac, protiv tuženih Javno preduzeće „Putevi Srbije“ iz Beograda i Kompanija V. a.d. iz S., koga zastupa punomoćnik M.D., advokat iz B., radi utvrđenja, vrednost predmeta spora 830.000.000,00 dinara, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž br. 2168/14 od 28.01.2015.godine, u sednici veća održanoj dana 05.11.2015.godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca Opština Novi Kneževac izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž br. 2168/14 od 28.01.2015.godine.

ODBIJA SE zahtev drugotuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Privrednog suda u Beogradu P br. 9205/13 od 19.02.2014.godine, u stavu prvom izreke odbijen je tužbeni zahtev za utvrđenje da je nepostojeći i da ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o izvođenju radova na izgradnji glavnog projekta i izgradnji puta Novi Kneževac-Crna Bara u dužini od 14,86 km po sistemu „ključ u ruke“ broj 1-344-33 od 21.10.2006.godine, kao i Aneks broj 1 tog ugovora od 09.11.2007.godine, koji su zaključili Opština Novi Kneževac, kao investitor, Javno preduzeće „Putevi Srbije“, kao suinvestitor i Kompanija V. a.d. iz S., kao izvođač radova. Stavom drugim izreke obavezan je tužilac da prvotuženom naknadi troškova parničnog postupka u iznosu od 195.000,00 dinara, a drugotuženom u iznosu od 156.600,00 dinara.

Privredni apelacioni sud je pobijanom presudom Pž br. 2168/14 od 28.01.2015.godine, odbio kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrdio prvostepenu presudu Privrednog suda u Beogradu.

Protiv drugostepene presude tužilac je preko punomoćnika iz reda advokata izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, i pogrešne primene materijalnog prava.

Drugotuženi je podneo odgovor na reviziju, predložio je odbijanje iste kao neosnovane, a troškove za sastav odgovora na reviziju po AT je tražio i opredelio.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 55/14) koji se u konkretnom slučaju primenjuje na osnovu člana 506. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11) i člana 23. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Službeni glasnik RS“ 55/14) i odlučio da revizija tužioca nije osnovana.

Pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje na postojanje drugih apsolutno bitnih povreda koje mogu biti revizijski razlog, obzirom da bitna povreda iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP na koju se revident poziva nije revizijski razlog u smislu člana 407. ZPP.

Prema utvrđenim činjenicama, predmet spora saglasno postavljenom tužbneom zahtevu je utvrđenje da je nepostojeći i da ne proizvodi pravno dejstvo ugovor od 31.10.2006.godine kao i aneks istog od 09.11.2007.godine, koji su zaključeni između tužioca kao investitora, prvotuženog kao suinvestora i drugotuženog kao izvođača radova, a čiji je predmet izrada glavnog projekta i izgradnja puta Novi Kneževac-Crna Bara. Zaključenju ugovora i aneksa prethodilo je sprovođenje postupka javne nabavke po Odluci koju je donela Skupština opštine Novi Kneževac 31.05.2006.godine koja je objavljena u „Službenom listu Opštine“ od 01.06.2006.godine, a koja je izmenjena Odlukom od 15.09.2006.godine. Konkursnu dokumentaciju za predmetnu javnu nabavku izradio je Saobraćajni institut CIP angažovan od strane tužioca, koja je sadržala uputstvo za ponuđače, uslove za ugovaranje, tehničke specifikacije i dodatak 1. konkrusne dokumentacije kao i kopiju uputstva za ocenjivanje i rangiranje ponuda radi izbora ekonomski najpovoljnije ponude za ustupanje izvođenja predmetnih radova. Po spornom ugovoru utvrđena je cena radova na izradnji glavnog projekta i izgradnji puta u dužini od 14,86 km po sistemu „ključ u ruke“ u iznosu od 830.212.634,00 dinara saglasno ponudi. Prvotuženi je preuzeo obavezu da finansira 100% vrednosti ugovorenih radova, osim za koje je obavezu finansiranja preuzeo tužilac, a to je da obezbedi investicionotehničku dokumentaciju, rešenje o odobrenju gradnje, stručnotehnički nadzor, zemljište i da po potrebi izvrši dodatnu eksproprijaciju, sva potrebna izmeštanja komunalne infrastrukture i eventualne probleme vezane za pristup stambenim objektima, te da obezbedi izvršenje tehničkog pregleda izvedenih radova. Aneksom ugovora izmenjen je način finansiranja, tako što je tužilac kao investitor pored već navedenih radova preuzeo i obavezu da obezbedi sredstva u iznosu od 30% vrednosti radova koje je obezbedio preko Fonda za kapitalna ulaganja AP Vojvodine, koji Fond je odlukom od 05.12.2007.godine dodelio sredstva tužiocu u iznosu od 249.063.780,00 dinara za finansiranje izgradnje dela puta Novi Kneževac-Crna Bara. Drugotuženi je po ugovoru izveo deo ugovorenih radova i prvotuženom ispostavio prvu privremenu situaciju, dok je drugu privremenu overenu situaciju na iznos od 248.037.031,00 dinar ispostavio tužiocu i ista je predmet drugog spora u kome je nepravnosnažnom presudom prvostepenog suda utvrđeno da je ugovor između parničnih stranaka raskinut po sili zakona.

Kod ovako utvrđenih činjenica, odlučujući da li su ispunjeni uslovi za utvrđenje ništavosti predmetnog ugovora u smislu odredbe člana 145. tada važećeg Zakona o javnim nabavkama, odnosno da li je isti nepostojeći prema odredbi člana 63. zakona o obligacionim odnosima, pravilno su nižestepeni sudovi odbili tužbeni zahtev kao neosnovan, dajući pri tome razloge koje u svemu prihvata revizijski sud, te ih u smislu člana 414. stav 2. ZPP neće ponavljati, obzirom da se revizijskim navodima ponavljaju žalbeni navodi, te se posebnim obrazlaganjem revizijske presude ne bi postiglo novo tumačenje prava niti doprinelo ujednačenom tumačenju prava.

Kao i za sve obligacione ugovore, tako i za ugovore o javnim nabavkama, koji su zaključeni protivno Zakonu o javnim nabavkama, predviđena je sankcija ništavosti takvih ugovora, međutim svako postupanje naručioca koje nije u skladu sa odredbama Zakona o javnim nabavkama ne vodi apsolutnoj ništavosti ugovora, već samo oni razlozi koji su posledica grubog kršenja odredbi tog zakona vode ništavosti ugovora u smislu člana 103. ZOO, u vezi sa članom 145. tada važećeg Zakona o javnim nabavkama. Razlozi na koje tužilac ukazuje kao na razloge ništavosti ugovora dodeljenog u postupku javnih nabavki odnose se isključivo na postupanje, odnosno nepostupanje samog tužioca pre sprovođenja postupka javnih nabavki i zaključenja ugovora koji kao takvi ne mogu uticati na validnost ugovora shodnom primenom člana 103. stav 2. ZOO, jer se razlozima tužioca ukazuje da je tužilac započeo postupak javne nabavke pre nego što su bili ispunjeni zakonom predviđeni uslovi, kao što su godišnje raspisivanje planiranih nabavki za određenu budžetsku godinu, planiranje sredstava u budžetu tužioca, donošenje odluke o pokretanju postupka javnih nabavki.

Na osnovu izloženog i člana 414. ZPP Vrhovni kasacioni sud je odbio reviziju tužioca kao neosnovanu.

Na osnovu ovlašćenja iz člana 165. stav 1. ZPP odbijen je zahtev drugotuženog za naknadu troškova revizijskog postupka jer se ne radi o troškovima potrebnim radi vođenja parnice u smislu člana 154. ZPP.

Predsednik veća-sudija

Branko Stanić,s.r.