Przz 32/2013 odluke po zahtevu za zaštitu zakonitosti; saobraćajni prekršaji

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Przz 32/2013
14.11.2013. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vere Pešić, predsednika veća, Olge Đuričić i Nadežde Radević, članova veća, sa savetnikom Rajkom Milijaš, kao zapisničarem, rešavajući po zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca PTZ.br.268/13 od 18.09.2013. godine, protiv pravnosnažnog rešenja Ministarstva unutrašnjih poslova RS, Policijske uprave u Požarevcu, Odeljenje saobraćajne policije, Odsek za vođenje prekršajnog postupka Up.br. 4/13 od 18.04.2013. godine i presude Prekršajnog suda u Požarevcu, Odeljenje u Velikom Gradištu I-7 Pru.br.49/13 od 16.07.2013. godine, u predmetu prekršaja, u javnoj sednici veća održanoj dana 14.11.2013. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se UVAŽAVA, UKIDAJU SE rešenje Ministarstva unutrašnjih poslova RS, Policijske uprave u Požarevcu, Odeljenje saobraćajne policije, Odsek za vođenje prekršajnog postupka Up.br.4/13 od 18.04.2013. godine i presuda Prekršajnog suda u Požarevcu, Odeljenje u Velikom Gradištu I-7 Pru.br. 49/13 od 16.07.2013. godine, i predmet vraća prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prekršajnog suda u Požarevcu, Odeljenje u Velikom Gradištu I-7 Pru.br. 49/13 od 16.07.2013. godine, u stavu 1. izreke odbija se žalba pravnog predstavnika okrivljenog pravnog lica P.z.p. ad P., kao neosnovana i potvrđuje rešenje Policijske uprave Požarevac, Odeljenje saobraćajne policije Požarevac Up.br.4/13 od 18.04.2013. godine u delu izreke i to u stavu 2. tačka 3, 4. i 5. rešenja kojim se P.z.p. ad P. sa sedištem u P., kao pravno lice oglašava krivim zbog prekršaja iz člana 327. stav 1. tačka 54. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima. Stavom 2. izreke navedene presude, po žalbi pravnog predstavnika okrivljenog pravnog lica P.z.p. ad P., a po službenoj dužnosti preinačuje se rešenje Policijske uprave Požarevac, Odeljenje saobraćajne policije Požarevac Up.br.4/13 od 18.04.2013. godine u delu izreke i to u stavu 1.1 i 2 kojom se P.z.p. ad P. sa sedištem u P., kao pravno lice oglašava krivim zbog prekršaja iz člana 326. stav 1. tačka 56. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, kao i u stavu 2.1, 2 i 6 rešenja kojim se P.z.p. ad P. sa sedištem u P., kao pravno lice oglašava krivim zbog prekršaja iz člana 327. stav 1. tačka 54. Zakona o bezbednosti saobraćaja na

Przz 32/2013

- 2 -

putevima. Rešenjem prvostepenog prekršajnog organa od 18.04.2013. godine okrivljeno pravno lice P.z.p. ad P. je oglašeno krivim zbog prekršaja iz člana 326. stav 1. tačka 56. i člana 327. stav 1. tačka 54. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, učinjenog na način u vreme i na mestu bliže označenom u izreci navedenog rešenja, i osuđeno na jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 160.000,00 dinara i određeni su mu troškovi prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 900,00 dinara. Istim rešenjem prvostepenog prekršajnog organa B.M., kao odgovorno lice u pravnom licu, oslobođen je krivice u vezi prekršaja iz člana 326. stav 2. u vezi stava 1. tačka 56. i člana 327. stav 2. u vezi stava 1. tačka 54. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, a na osnovu člana 218. stav 1. tačka 3. Zakona o prekršajima. Protiv navedenog rešenja prvostepenog prekršajnog organa i pobijane presude Prekršajnog suda u Požarevcu, Republički javni tužilac je podigao zahtev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka u smislu člana 234. stav 1. tač. 14. i 15. Zakona o prekršajima. U zahtevu navodi da navedene presude ne sadrže razloge o obliku vinosti okrivljenog i ukazuje da prema članu 2. stav 2. Zakona o prekršajima nema prekršaja ukoliko je isključena protivpravnost ili krivica iako postoje bitna obeležja prekršaja i da je krivica prema članu 19. istog zakona bitno obeležje svih prekršaja. Odredbama člana 17. stav 4. Zakona o prekršajima je propisano, da je pravno lice odgovorno za prekršaj učinjen skrivljenom preduzetom radnjom ili propuštanjem dužnog nadzora od strane organa upravljanja ili odgovornog lica ili skrivljenom radnjom drugog lica koje je u vreme izvršenja prekršaja bilo ovlašćeno da postupa u ime pravnog lica. Dalje navodi da je izreka presude Prekršanog suda u Požarevcu protivurečna razlozima i nejasna, obzirom da je istom potvrđeno prvostepeno rešenje samo u delu izreke i to u stavu 2. tačka 3, 4. i 5. (tri radnje od ukupno šest), kojim je pravno lice oglašeno krivim za prekršaj iz člana 327. stav 1. tačka 54. Zakona o prekršajima, a na snazi je ostavljena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 160.000,00 dinara izrečena za dva prekršaja u sticaju, iako je potvrđeno rešenje prvostepenog organa samo u delu rešenja za jedan prekršaj, za koji je prvostepeni organ utvrdio novčanu kaznu od 60.000,00 dinara i to za šest radnji prekršaja. Na ovakav način, sud povređuje odredbu člana 88. Zakona o prekršajima. Predlaže da sud zahtev uvaži, ukine pravnosnažno rešenje prvostepenog prekršajnog organa i presudu Prekršajnog suda u Požarevcu i predmet vrati prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. Vrhovni kasacioni sud je, obavestio o sednici veća Republičkog javnog tužioca, koji, iako uredno obavešten, nije pristupio. Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijano rešenje i presudu u smislu člana 266. stav 1. Zakona o prekršajima, Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je osnovan. Republički javni tužilac osnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti ukazuje da su rešenje Ministarstva unutrašnjih poslova RS, Policijske uprave u Požarevcu, Odeljenje saobraćajne policije, Odsek za vođenje prekršajnog postupka Up.br.4/13 od 18.04.2013. godine i presuda Prekršajnog suda u Požarevcu, Odeljenje u Velikom Gradištu I-7 Pru.br.49/13 od 16.07.2013. godine, doneti uz bitne povrede odredaba prekršajnog postupka u

Przz 32/2013

- 3 -

smislu člana 234. stav 1. tač. 14. i 15. Zakona o prekršajima. Ovo stoga, jer ni u izreci ni u obrazloženju prvostepenog prekršajnog rešenja nisu dati razlozi o obliku vinosti, a s obzirom da je krivica bitno obeležje prekršaja saglasno članu 19. u vezi člana 17. i člana 2. Zakona o prekršajima, što ukazuje na obavezu označavanja oblika vinosti u izreci ili obrazloženju prvostepene odluke. Prvostepeni prekršajni organ propuštajući da navede razloge o obliku vinosti je učinio bitnu povredu prekršajnog postupka u smislu člana 234. stav 1. tačka 15. Zakona o prekršajima, a drugostepeni prekršajni sud odlučujući o žalbi okrivljenog nije ovu bitnu povredu otklonio čime je postupio suprotno odredbi člana 241. Zakona o prekršajima i time i sam učinio istu bitnu povredu Zakona o prekršajima. Osim toga, izreka presude Prekršajnog suda u Požarevcu, Odeljenje u Velikom Gradištu I-7 Pru.br.49/13 od 16.07.2013. godine je protivurečna razlozima odluke i ti razlozi su nejasni i u znatnoj meri protivurečni. Ovo stoga, jer je prvim stavom navedene presude odbijena žalba pravnog lica u delu izreke i to u stavu 2. tač. 3, 4. i 5. prvostepenog prekršajnog rešenja od 18.04.2013. godine, kojim je pravno lice oglašeno krivim zbog prekršaja iz člana 327. stav 1. tačka 54. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima. Drugim stavom izreke pobijane presude od 16.07.2013. godine preinačeno je prvostepeno prekršajno rešenje od 18.04.2013. godine u delu izreke i to u stavu 1. tač. 1. i 2. kojim je pravno lice oglašeno krivim zbog prekršaja iz člana 326. stav 1. tačka 56. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, kao i u stavu 2. tač. 1, 2. i 6. rešenja kojim se pravno lice oglašava krivim zbog prekršaja iz člana 327. stav 1. tačka 54. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima. U obrazloženju pobijane presude se navodi da je veće Prekršajnog suda u Požarevcu zbog nastupanja apsolutne zastarelosti obustavilo prekršajni postupak vođen protiv okrivljenog, što izreku čini protivurečnom razlozima presude obzirom da izrekom nije obustavljen postupak kako se to navodi u obrazloženju pobijane presude. Takođe, razlozi navedeni u pobijanoj presudi su protivurečni njenoj izreci, jer je stavom drugim pobijane presude preinačeno prvostepeno prekršajno rešenje a u obrazloženju je navedeno da je prvostepeni organ na nesumnjiv i decidan način utvrdio da je pravno lice odgovorno za prekršaj učinjen skrivenom radnjom drugog lica koje je u vreme izvršenja prekršaja bilo ovlašćeno da postupa u ime pravnog lica, da je prvostepeni organ na pravilan način utvrdio činjenično stanje, proveo ceo postupak u skladu sa zakonom, izveo sve dokaze iste cenio po slobodnom sudijskom uverenju i na osnovu savesne i brižljive ocene svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno i na osnovu rezultata celokupnog postupka doneo odluku koju u svemu prihvata i ovaj sud.

Sa iznetih razloga Vrhovni kasacioni sud je našao da je podneti zahtev osnovan, pa je na osnovu člana 266. stav 3. Zakona o prekršajima, odlučio kao u izreci presude, s tim što je u ponovnom postupku prvostepeni prekršajni organ dužan da postupi po članu 269. ovog Zakona.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU dana 14.11.2013. godine, Przz 32/2013

Zapisničar, Predsednik veća - sudija Rajka Milijaš,s.r. Vera Pešić,s.r.