Rž1 u 102/2019 1.6.6.7. Pravni lekovi za ubrzanje postupka; 1.6.6.8. Kompenzatorni pravni lekovi

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 102/2019
18.10.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, sudija Katarina Manojlović Andrić, u predmetu predlagača AA iz ..., ul. ..., koga zastupa kao punomoćnik Mila M. Trifunović, advokat iz ..., ul. ..., odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Upravnog suda R4 u 156/19 od 08.07.2019. godine, u predmetu zaštite prava na suđenje u razumnom roku, doneo je 18.10.2019. godine

R E Š E NJ E

ODBIJA SE žalba predlagača i potvrđuje rešenje Upravnog suda R4 u 156/19 od 08.07.2019. godine.

ODBIJA SE zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač je 24.07.2019. godine podneo Vrhovnom kasacionom sudu, preko Upravnog suda, žalbu protiv rešenja Upravnog suda R4 u 156/19 od 08.07.2019. godine, kojim je odbijen njegov prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Upravnog suda 2U 2597/17. Predlagač smatra da iz navoda obrazloženja osporenog rešenja proizlazi da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Upravnog suda 2U 2597/17, jer u periodu od 29 meseci nije odlučeno o njegovoj tužbi, a sud je preduzeo samo jednu radnju u postupku. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud preinači ožalbeno rešenje tako što će utvrditi da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i obavezati Republiku Srbiju da predlagaču nadoknadi troškove na ime sastava prigovora i žalbe od strane advokata u opredeljenim novčanim iznosima.

Odlučujući o žalbi predlagača na osnovu odredaba čl. 16, 18. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ 25/82, „Službeni glasnik RS“ 6/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje primenom odredbe člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11 i 55/14) i zaključio da je žalba neosnovana.

O žalbi je odlučivao sudija određen Godišnjim rasporedom poslova u sudu u smislu odredbe člana 16. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kojom odredbom je predviđeno da predsednik neposredno višeg suda može Godišnjim rasporedom poslova da odredi jednog sudiju ili više sudija da, pored njega, vode postupak i odlučuju po žalbama.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe člana 374. stav 2. tač. 1, 2, 3, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz spisa predmeta Upravnog suda 2U 2597/17 i R4 u 156/19 utvrđene su sledeće činjenice: da je predlagač, u svojstvu tužioca, podneo dana 22.02.2017. godine Upravnom sudu tužbu protiv tuženog Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Direkcija fonda, radi poništaja rešenja od 06.01.2017. godine, kojim je odbijena, kao neosnovana, žalba tužioca, ovde predlagača, izjavljena protiv prvostepenog rešenja od 17.10.2016. godine; da je navedeno prvostepeno privremeno rešenje doneto po zahtevu predlagača od 02.08.2016. godine, a njime je predlagaču utvrđeno pravo na starosnu penziju počev od 01.08.2016. godine u mesečnom iznosu od 90.964,40 dinara; da je 06.03.2017. godine sud naložio tuženom organu da dostavi spise predmeta i odgovor na tužbu, što je tuženi organ učinio 27.03.2017. godine; da je presudom Upravnog suda od 06.09.2019. godine tužba predlagača odbijena.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojim se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmetnog suđenja, pre svega, složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaja predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

Imajući u vidu sve činjenice i okolnosti ovog slučaja koje su od značaja za donošenje odluke, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilno postupio sudija Upravnog suda kada je odbio prigovor predlagača radi ubrzanja postupka u predmetu tog suda 2U 597/17. Naime, o zahtevu predlagača za ostvarivanje prava na starosnu penziju odlučeno je u roku od dva meseca, a u upravnom sporu je trebalo oceniti zakonitost drugostepenog privremenog rešenja o utvrđivanju prava na penziju samo u pogledu njene visine od 90.964,40 dinara, pa se ne radi o predmetu koji zahteva naročitu hitnost u postupanju. Prema pravnom stavu izraženom u presudi Evropskog suda za ljudska prava Preto i dr. protiv Italije (stav 36. presude od 08.12.1983. godine, broj predstavke 7984/87), kašnjenje u toku određene faze postupka može biti dopustivo pod uslovom da ukupno trajanje postupka nije prekoračeno. U ovom konkretnom slučaju, postupak odlučivanja o zahtevu predlagača za ostvarivanje prava na starosnu penziju trajao je manje od tri godine i za to vreme je predlagaču isplaćivana starosna penzija, a kašnjenje se odnosi na trajanje upravnog spora u kome je predlagač osporavao način na koji je utvrđena visina penzije.

Vrhovni kasacioni sud ističe da prigovor radi ubrzanja postupka, kao jedno od sredstava kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku, ima prvenstveno preventivno dejstvo jer služi ubrzanju postupka, a zatim i kompezatorno dejstvo. Međutim, predlagač ni u prigovoru niti u žalbi nije zahtevao preduzimanje procesnih radnji kojima bi bio delotvorno ubrzan postupak u upravnom sporu, već je tražio samo utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku i naknadu troškova postupka čime se isključivo ostvaruje kompezatorno dejstvo prigovora i žalbe, a što nije njihov jedini i osnovni cilj. U međuvremenu, Upravni sud je u predmetu 2U 2597/17 doneo odluku o tužbi iz čega proizlazi da je prigovor ostvario svoju osnovnu svrhu – ubrzanja sudskog postupka i njegovog pravnosnažnog okončanja.

Zbog sveg izloženog, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 17. st. 1. i 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, odlučio kao u stavu prvom dispozitiva rešenja.

Vrhovni kasacioni sud je odbio zahtev predlagača za naknadu troškova postupka na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku shodnom primenom člana 153. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer predlagač nije uspeo u postupku zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Sudija

Katarina Manojlović Andrić,s.r.

 

Pouka o pravnom leku:

Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba

u smislu člana 21. Zakona o zaštiti prava

na suđenje u razumnom roku.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić