Rž g 625/2016 ponašanje suda

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž g 625/2016
08.04.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari predlagača G.K. iz N.S., čiji je punomoćnik Z.I., advokat iz N.S., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Beogradu R4 i 253/15 od 26.02.2016. godine, u sednici održanoj 08.04.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PREINAČUJE SE rešenje Višeg suda u Beogradu R4 i 253/15 od 26.02.2016. godine, u stavu četvrtom i petom izreke, tako što se predlagaču G.K. iz N.S., pored iznosa dosuđenog stavom trećim izreke ODREĐUJE naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku od još 10.000,00 dinara i troškovi postupka od još 12.000,00 dinara, koji će se isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije, opredeljenih za rad sudova u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva predlagača za isplatu.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Beogradu R4 i 253/15 od 26.02.2016. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je predlagaču u postupku pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu Iv 9105/13 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. Stavom drugim izreke, naloženo je Prvom osnovnom sudu u Beogradu da u najkraćem mogućem roku, hitno, okonča izvršni postupak u predmetu Iv 9105/13. Stavom trećim izreke, predlagaču je određena primerena naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku od 10.000,00 dinara, koji iznos će mu se isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredeljenih za rad sudova u roku od tri meseca računajući od dana podnošenja zahteva Prvom osnovnom sudu u Beogradu za isplatu. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev predlagača preko 10.000,00 dinara do traženih 20.000,00 dinara. Stavom petim izreke, predlagaču su dosuđeni troškovi postupka od 780,00 dinara, a koji iznos će mu se isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredeljenih za rad Prvog osnovnog suda u Beogradu, u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva predlagača za isplatu.

Protiv navedenog rešenja predlagač je blagovremeno izjavio žalbu, pobijajući ga u stavu četvrtom i petom izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o žalbi predlagača, na osnovu člana 8b stav 3. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 116/08, ... 101/13), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje, primenom člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, a koji se primenjuje na osnovu člana 8v Zakona o uređenju sudova, pa je našao da je žalba predlagača delimično osnovana.

U postupku donošenja pobijanog rešenja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 1, 2, 3, 5, 7. i 9. ZPP, na koje sud u postupku po žalbi pazi po službenoj dužnosti, a u žalbi se određeno ne ukazuje na ostale bitne povrede zbog kojih se žalba može izjaviti.

Prema stanju u spisima, predlagač je Višem sudu u Beogradu podneo 13.05.2015.godine, zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu Iv 9105/13. Viši sud u Beogradu pribavio je navedene spise i utvrdio da je predlagač, kao izvršni poverilac, podneo 25.11.2013. godine predlog za izvršenje protiv izvršnog dužnika Republike Srbije, MUP, PU Novi Sad, na osnovu verodostojne isprave računa broj 8/13, radi naplate novčanog potraživanja. Dopisom od 05.12.2013.godine, Prvi osnovni sud u Beogradu naložio je izvršnom poveriocu da u smislu člana 35. stav 4. ZIO dostavi sudu originalnu verodostojnu ispravu ili overenu kopiju ili prepis iste, a što je ponovio dopisom od 08.05.2015. godine i koji je uručen predlagaču 14.05.2015. godine, a podneskom od 20.05.2015.godine izvršni poverilac, ovde predlagač, postupio je po nalogu suda i dostavio orginalni račun. Nakon toga sud nije preduzimao nikakve radnje u ovom postupku.

Analizirajući dužinu trajanja postupka, Viši sud u Beogradu je utvrdio da je od podnošenja predloga 25.11.2013.godine sud preduzeo samo jednu radnju kojom je naloženo izvršnom poveriocu, ovde predlagaču, da dostavi originalnu verodostojnu ispravu ili overenu kopiju ili prepis iste, ali nakon toga sud nije preduzimao nikakve radnje po podnetom predlogu, zbog čega je zaključio da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i odredio mu primerenu naknadu od 10.000,00 dinara, dok je odbio zahtev predlagača do traženih 20.000,00 dinara.

Međutim, Vrhovni kasacioni sud je našao da nije pravilan zaključak prvostepenog suda kojim je utvrdio pravo predlagača na isplatu primerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku od ukupno 10.000,00 dinara.

U konkretnom slučaju izvršni postupak traje od 25.11.2013, kada je podnet predlog za izvršenje, a koji postupak je po svojoj prirodi hitan. Naime, po oceni Vrhovnog kasacionog suda u postupku sprovođenja prinudnog izvršenja sud je preduzeo samo jednu radnju i to nalaganje izvršnom poveriocu, ovde predlagaču, da dostavi sudu orginalnu verodostojnu ispravu ili overenu fotokopiju ili prepis iste, a što je izvršni poverilac, ovde predlagač i postupio, zbog čega to ne opravdava dužinu trajanja izvršnog postupka duže od dve godine, jer je reč o hitnom postupku, u smislu člana 6. Zakona o izvršenju i obezbeđenju.

Odredbom člana 8b stav 1. Zakona o uređenju sudova, propisano je da ako neposredno viši sud utvrdi da je zahtev podnosioca osnovan, može odrediti primerenu naknadu za povredu prava na suđenje u razumnom roku i odrediti rok u kome će niži sud okončati postupak u kome je učinjena povreda prava na suđenje u razumnom roku. Iz sadržine navedene odredbe proizlazi da ovaj postupak ima za cilj ubrzanje okončanja postupka u kome je utvrđeno da je došlo do prekoračenja razumnog roka, zbog čega primerena naknada ne predstavlja naknadu štete, već uz izrečenu meru za ubrzanje postupka predstavlja satisfakciju za utvrđenu povredu prava. Visina primerene naknade određuje se u zavisnosti od okolnosti svakog konkretnog slučaja, pri čemu se posebno ceni priroda zahteva, odnosno značaj predmeta spora za podnosioca zahteva, ali i ponašanje podnosioca zahteva, kao stranke u postupku u kome je povređeno ovo pravo.

Prilikom odlučivanja o visini naknade, Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju, da su prekoračenjem razumnog roka povređena, ali ne i ugrožena imovinska prava ovde predlagača, to nalazi da iznos od još 10.000,00 dinara, predstavlja primerenu naknadu predlagaču kojom će se uz izrečenu meru za ubrzanje postupka ostvariti i svrha koja njima treba da se postigne, a koja predstavlja i cilj ovog postupka, u smislu člana 8a i 8b Zakona o uređenju sudova, zbog čega je odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Predlagač je uspeo u postupku, pa ima pravo na naknadu troškova postupka od ukupno 12.780,00 dinara, primenom odredbe člana 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, a koji su mu priznati na ime sastava žalbe od 12.000,00 dinara, primenom Tarifnog broja 25. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata („Službeni glasnik RS“ broj 121/12), imajući pri tom u vidu uspeh predlagača u ovom postupku, kao i sudskih taksi za zahtev i prvostepenu odluku u visini od po 390,00 dinara, a u skladu sa odredbom Tarifnog broja 4. Tarife o sudskim taksama, s obzirom da je predlog za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku akt pritužbenog karaktera, koji nije strogo formalan, zbog čega mu ne pripadaju troškovi u većem iznosu.

Na osnovu iznetog, primenom člana 401. tačke 3. i člana 165. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Vesna Popović,s.r.