Rž1 g 29/2020 1.6.6.5

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 29/2020
30.09.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, sudija Marina Milanović, u predmetu predlagača AA iz ..., čiji je punomoćnik Jelena Drecun, advokat iz ..., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu R4 g 36/20 od 13.08.2020. godine, dana 30.09.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PREINAČUJE SE rešenje Apelacionog suda u Beogradu R4 g 36/20 od 13.08.2020. godine, tako što se usvaja prigovor predlagača AA iz ... i utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Apelacionim sudom u Beogradu u predmetu Gž 6508/18.

Nalaže se sudiji izvestiocu u predmetu Apelacionog suda u Beogradu Gž 6508/18 da, u roku od 30 dana, okonča žalbeni postupak u tom predmetu, kao i da u roku od 15 dana po isteku roka za odlučivanje o žalbi, obavesti predsednika Apelacionog suda u Beogradu o preduzetim merama.

OBAVEZUJE SE Republika Srbija da iz budžetskih sredstava opredeljenih za rad sudova predlagaču na ime troškova postupka isplati iznos od 18.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana podnošenja zahteva predlagača za isplatu.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač je Apelacionom sudu u Beogradu, dana 15.06.2020. godine, podneo prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Apelacionog suda u Beogradu Gž 6508/18.

Apelacioni sud u Beogradu je rešenjem R4 g 36/20 od 13.08.2020. godine odbio kao neosnovan prigovor predlagača.

Protiv navedenog rešenja, predlagač je izjavio žalbu iz svih zakonskih razloga.

Odlučujući o žalbi predlagača, na osnovu odredaba čl. 16, 18. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ 25/82... „Službeni glasnik RS“ 106/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje primenom člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11 … 18/20) i zaključio da je žalba osnovana.

U postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 1, 2,3,5,7 i 9. Zakona o parničnom postupku, na koje Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Apelacioni sud u Beogradu je sproveo ispitni postupak, pa je, odlučujući o podnetom prigovoru radi ubrzanja postupka od 15.06.2020. godine, utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju, da je postupak otpočeo podnošenjem tužbe dana 06.12.2011. godine, da je odgovor na tužbu dat 22.02.2012. godine, da se u periodu do zaključenja rasprave u prvostepenom postupku 08.10.2013. godine postupak odvijao ažurno i da su sve radnje preduzimane u razumnim rokovima, da je prvostepena presuda doneta 08.10.2013. godine, da je žalba protiv prvostepene presude izjavljena 29.11.2013. godine, da su spisi predmeta dostavljeni 30.06.2014. godine Apelacionom sudu u Beogradu koji je svojim rešenjem Gž 3238/14 od 09.03.2016. godine ukinuo prvostepenu presudu i spise predmeta vratio Trećem osnovnom sudu u Beogradu na ponovno suđenje; da je prva rasprava pred prvostepenim sudom nakon ukidanja presude održana 06.07.2016. godine, da je ista zaključena 14.09.2017. godine, da je žalba protiv prvostepene presude od strane tuženog izjavljena 03.05.2018. godine i da je predmet dostavljen Apelacionom sudu u Beogradu 31.08.2018. godine na postupak po žalbi na odlučivanje i da nije okončan, jer je postupano po starijim predmetima.

Apelacioni sud u Beogradu je odbio prigovor predlagača, iz razloga što parnični postupak pred drugostepenim sudom traje od 31.08.2018. godine i još nije okončan, jer je postupano po starijim predmetima, a prigovor radi ubrzanja postupka je podnet 15.06.2020. godine, što sve, po zaključku istog suda, ukazuje da je prigovor za ubrzanje postupka neosnovan.

Međutim, iz spisa proizilazi i da je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut 06.12.2011. godine, i da još nije okončan.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, br. 98/2006) propisano je da svako ima pravo da mu nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.

Odredbom člana 18. stav 3. Ustava Republike Srbije propisano je da se odredbe o ljudskim i manjinskim pravima tumače u korist unapređenja vrednosti demokratskog društva, saglasno međunarodnim standardima ljudskih i manjinskih prava, kao i praksi međunarodnih institucija koje nadziru njihovo sprovođenje.

Odredbom člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda („Službeni list SCG“- Međunarodni ugovori, br. 9/2003, 5/2005 i 7/2005, „Službeni glasnik RS“ - Međunarodni ugovori, br.12/2010 i 10/2015), između ostalog, propisano je da svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, propisano je da se pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojim se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju sve okolnosti predmetnog suđenja, pre svega složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaj predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

Pogrešan je zaključak Apelacionog suda u Beogradu da je prigovor predlagača neosnovan. Naime, radi se o parničnom postupku koji je pokrenut podnošenjem tužbe dana 06.12.2011. godine, pre nepunih devet godina i koji izuzetno dugo traje, zbog čega prvostepeno rešenje nije zakonito.

Propust prvostepenog suda otklonio je Vrhovni kasacioni sud, tako što je na utvrđeno činjenično stanje primenio citirane odredbe Ustava RS, Evropske konvencije i zakona i odlučio kao u prvom i drugom stavu izreke. Polazeći od činjenice: da postupak u ovoj pravnoj stvari od značaja za predlagača, koji je tužilac, traje od 06.12.2011. godine, a da još nije okončan, Vrhovni kasacioni sud je primenom propisanih merila zaključio da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. Naime, u konkretnom slučaju su znatna dužina trajanja postupka i značaj pravne stvari za predlagača dovoljne činjenice za izvođenje zaključka da postupak nerazumno dugo traje. Povređeno je pravo predlagača, jer sudovi ni nakon nepunih devet godina od početka suđenja nisu uspeli da u celini pravnosnažno okončaju spor, a kako se radi o starom predmetu, žalbeni sud je morao brže da postupa. Pošto je postupak nerazumno dugo trajao i još nije okončan, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Otklanjajući posledice utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u cilju što bržeg okončanja postupka u predmetu Gž 6508/18, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 11. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, naložio okončanje žalbenog postupka u roku od 30 dana od prijema ovog rešenja.

Imajući u vidu navedeno, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u prvom i drugom stavu izreke na osnovu člana 401. tačka 3. ZPP.

Odluka o naknadi troškova predlagaču, kao u stavu trećem izreke doneta je primenom članova 153, 154. i 165. stav 2. ZPP, u vezi sa članom 30. stav 2. ZVP. Predlagaču su dosuđeni traženi troškovi prvostepenog i žalbenog postupka, i to na ime sastava prigovora od strane punomoćnika – advokata u visini od 6.000,00 dinara i žalbe u visini od 12.000,00 dinara.
 

S u d i j a

Marina Milanović, s.r.

POUKA O PRAVNOM LEKU:

Protiv ovog rešenja žalba nije dozvoljena.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić