Rž1 gp 1/2020 1.6.6.4; pravni lekovi za ubrzanje postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 1/2020
18.02.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, vršilac funkcije predsednika suda Dragomir Milojević, u predmetu predlagača „AA“ AD ... iz ..., ul. ..., koga zastupaju Miroslav Tešić i Ivan Tešić, advokati iz ..., ul. ..., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Privrednog apelacionog suda 2 R4 P 63/17 od 17.01.2018. godine, doneo je 18.02.2020. godine

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana žalba predlagača i potvrđuje rešenje Privrednog apelacionog suda 2 R4 P 63/17 od 17.01.2018. godine.

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Privrednog apelacionog suda 2 R4 P 63/17 od 17.01.2018. godine odbijen je prigovor predlagača za ubrzanje postupka koji se vodi pred Privrednim apelacionim sudom pod brojem Pž 3450/16, kao neosnovan.

Protiv navedenog rešenja predlagač je, preko punomoćnika, blagovremeno izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Naveo je da postupak po žalbi pred Privrednim apelacionim sudom dugo traje (18 meseci), zbog čega je predložio da Vrhovni kasacioni sud usvoji njegovu žalbu, utvrdi da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku od strane Privrednog apelacionog suda u predmetu Pž 3450/16, naloži postupajućem sudiji ubrzanje postupka, te da obaveže Republiku Srbiju da mu nadoknadi troškove postupka.

Odlučujući o žalbi predlagača, na osnovu odredaba čl. 16, 18. i 20. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ br. 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ br. 25/82... „Službeni glasnik RS“ br. 106/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje primenom člana 387. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, sa izmenama) i zaključio da žalba nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tač. 1, 2, 3, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti, a ni bitna povreda iz tačke 12. istog člana, budući da je odluka jasna, obrazložena i neprotivrečna.

Prema stanju u spisima, Republički fond za zdravstveno osiguranje – Filijala za Zlatiborski okrug Užice, podneo je Privrednom sudu u Užicu 27.11.2015. godine tužbu protiv tuženog „AA“ AD ... (ovde predlagača), radi naknade štete u iznosu od 3.391.482,00 dinara. Podneskom od 22.12.2015. godine Kompanija „BB“ prihvatila je da stupi u parnicu u svojstvu umešača na strani tuženog. Do zaključenja glavne rasprave (14.03.2016. godine) održano je pet ročišta i doneta je presuda P 507/15, protiv koje je tuženi 19.04.2016. godine izjavio žalbu, a spisi predmeta dostavljeni su Privrednom apelacionom sudu 11.05.2016. godine. Proverom u pisarnici Privrednog apelacionog suda utvrđeno je da je odluka u predmetu Pž 3450/16 doneta 23.03.2018. godine (nakon izjavljivanja žalbe) i da je ekspedovana iz suda.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, propisano je da svako ima pravo da mu nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojim se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmetnog suđenja, pre svega složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaja predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

Razumna dužina sudskog postupka predstavlja optimalno vreme da se odluči o pravu stranke koje je sporno, da bi se neizvesnost otklonila, a stranka dobila saznanje da li joj sporno pravo pripada ili ne, čime se obezbeđuje i pravna sigurnost stranaka. Međutim, optimalno potrebno vreme za okončanje postupka je relativna kategorija, koja se procenjuje u svakom konkretnom slučaju na osnovu okolnosti koje se tiču složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u sudskom postupku, ponašanja podnosioca prigovora za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, postupanja suda, prirode zahteva, odnosno značaja predmeta spora za podnosioca prigovora.

Ocenjujući činjenice i okolnosti od značaja za donošenje odluke, specifičnosti činjeničnih i pravnih pitanja u predmetu Privrednog apelacionog suda Pž 3450/16, ponašanje stranaka u postupku, postupanje suda koji vodi postupak, kao i prirodu zahteva, odnosno značaj predmeta spora za podnosioca, kao i ostale činioce koji utiču na ocenu dužine trajanja postupka, u smislu člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilno odbijen prigovor predlagača radi ubrzanja postupka u predmetu tog suda Pž 3450/16. Naime, od iniciranja postupka (27.11.2015. godine) do donošenja odluke u predmetu Privrednog apelacionog suda Pž 3450/16 (23.03.2018. godine) protekao je period od dve godine i četiri meseca, pri čemu je postupak pred prvostepenim sudom okončan u roku od pet meseci, a postupak pred drugostepenim sudom za nešto manje od dve godine. Drugostepeni sud odluku po žalbi nije doneo u zakonom propisanom roku, međutim, to po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda nije dovelo do automatske povrede prava na suđenje u razumnom roku. Pravilna primena pravnog standarda suđenja u razumnom roku, između ostalog, podrazumeva analizu blagovremenosti suđenja u svim fazama postupka, kao i ocenu ukupne dužine trajanja suđenja. Eventualna kašnjenja u pojedinim fazama postupka ne dovodi do automatske povrede prava na suđenje u razumnom roku ako postupak u vrlini ne traje nerazumno dugo.

Sud je cenio i navode žalbe da Privredni apelacioni sud nije rešio predmet u roku predviđenom odredbom članom 383. stav 2. Zakona o parničnom postupku, ali je našao da ta činjenica ne dovodi do povrede prava na suđenje u razumnom roku, s obzirom da je navedeni rok po svojoj prirodi instruktivne prirode, zbog čega je pravilan zaključak drugostepenog suda da nepoštovanje navedenog roka ne dovodi do posledica koje bi uslovile drugačiju ocenu osnovanosti prigovora radi ubrzanja postupka u konkretnom predmetu.

Sa izloženog, primenom odredbe člana 18. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je odbio i zahtev predlagača za naknadu troškova postupka primenom odredbe člana 153. stav 1. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 30. Zakona o vanparničnom postupku, imajući u vidu da predlagač nije uspeo u postupku po žalbi, zbog čega je odlučeno kao u stavu drugom dispozitiva.

V.f. predsednika suda

Dragomir Milojević, s.r.

POUKA O PRAVNOM LEKU:

Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba

u smislu člana 21. Zakona o zaštiti prava

na suđenje u razumnom roku.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić