Rž1 gp 1/2022 1.6.6.7; pravni lekovi za ubrzanje postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 1/2022
09.06.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, predsednik suda sudija Jasmina Vasović, u predmetu predlagača AA iz ..., ul. ... br. .., BB iz ..., ul. ... br. .., VV iz ..., ul. ... i GG iz ..., ul. ... br. .., čiji je zajednički punomoćnik Ivica Kostić, advokat iz ..., ul. ... br. .., radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Privrednog apelacionog suda R4 P 5/22 od 20.04.2022. godine, doneo je 09.06.2022. godine, nakon sprovedenog ispitnog postupka

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana žalba predlagača i potvrđuje rešenje Privrednog apelacionog suda R4 P 5/22 od 20.04.2022. godine.

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Privrednog apelacionog suda R4 P 5/22 od 20.04.2022. godine odbijen je prigovor predlagača radi ubrzavanja postupka koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Pž 1325/20, kao neosnovan.

Protiv navedenog rešenja predlagači su, preko punomoćnika, blagovremeno izjavili žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava. Naveli su da predmetni postupak traje duže od 5 godina, kao i da je u postupku po žalbi pred Privrednim apelacionim sudom povređen instrukcioni rok određen članom 383. ZPP, zbog čega su predložili da Vrhovni kasacioni sud usvoji njihovu žalbu, preinači ožalbeno rešenje i utvrdi da je predlagačima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, kao i da im prizna troškove postupka.

Odlučujući o žalbi predlagača, na osnovu odredaba čl. 16, 18. i 20. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ br. 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ br. 25/82... „Službeni glasnik RS“ br. 106/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje primenom člana 387. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, sa izmenama) i zaključio da žalba nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tač. 1, 2, 3, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, propisano je da svako ima pravo da mu nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojim se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmetnog suđenja, pre svega složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaja predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

Razumna dužina sudskog postupka predstavlja optimalno vreme da se odluči o pravu stranke koje je sporno, da bi se neizvesnost otklonila, a stranka dobila saznanje da li joj sporno pravo pripada ili ne, čime se obezbeđuje i pravna sigurnost stranaka. Međutim, optimalno potrebno vreme za okončanje postupka je relativna kategorija, koja se procenjuje u svakom konkretnom slučaju na osnovu okolnosti koje se tiču složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u sudskom postupku, ponašanja podnosioca prigovora za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, postupanja suda, prirode zahteva, odnosno značaja predmeta spora za podnosioca prigovora.

Ocenjujući činjenice i okolnosti od značaja za donošenje odluke, specifičnosti činjeničnih i pravnih pitanja u predmetu Privrednog apelacionog suda Pž 1325/20, ponašanje stranaka u postupku, postupanje suda koji vodi postupak, kao i prirodu zahteva, odnosno značaj predmeta spora za podnosioca, kao i ostale činioce koji utiču na ocenu dužine trajanja postupka, u smislu člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilno odbijen prigovor predlagača radi ubrzanja postupka u predmetu tog suda Pž 1325/20.

Vrhovni kasacioni sud je cenio navode žalbe kojima se ukazuje da je inicijalni akt u ovoj pravnoj stvari podnet 12.12.2016. godine i da postupak traje duže od 5 godina, pri čemu još uvek nije okončan, ali je našao da su bez uticaja na drugačiju odluku suda. Naime, u trenutku kada je predmet stigao po žalbi u Privredni apelacioni sud (04.03.2020. godine) nije spadao u kategoriju starih predmeta u kome je inicijalni akt bio stariji od 5 godina, pa kako se ne radi o hitnom predmetu po kome se prekoredno postupa, obaveza suda je da rešava predmete prema redosledu prijema (član 177. Sudskog poslovnika). Prema navodima sudije izvestioca do donošenja odluke u predmetu Pž 1325/20 do sada nije došlo jer je rešavao predmete koji su bili hitni, kao i predmete koji su obuhvaćeni Programom rešavanja starih predmeta - starijih od 5 i 10 godina u odnosu na datum inicijalnog akta. Takođe je naveo da će predmet Pž 1325/20 biti rešen do kraja juna meseca 2022. godine, iz čega se može zaključiti da je ovaj predmet dobio status prioritetnog predmeta koji će biti okončan u optimalnom roku, čime je prigovor ostvario svoju svrhu.

Činjenica da Privredni apelacioni sud nije rešio predmet u roku predviđenom odredbom članom 383. stav 2. ZPP ne dovodi do povrede prava na suđenje u razumnom roku, s obzirom da je navedeni rok po svojoj prirodi instruktivne prirode, zbog čega je pravilan zaključak Privrednog apelacionog suda da nepoštovanje navedenog roka ne dovodi do posledica koje bi uslovile drugačiju ocenu osnovanosti prigovora radi ubrzanja postupka u konkretnom predmetu.

Sa izloženog, primenom odredbe člana 18. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je odbio i zahtev predlagača za naknadu troškova postupka primenom odredbe člana 153. stav 1. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 30. Zakona o vanparničnom postupku, imajući u vidu da predlagači nisu uspeli u postupku po žalbi, zbog čega je odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik

Vrhovnog kasacionog suda

Jasmina Vasović, s.r.

POUKA O PRAVNOM LEKU:

Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba

u smislu člana 21. Zakona o zaštiti prava

na suđenje u razumnom roku.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić