Rž1 r 164/2022, Rž1 r 171/2022 1.6.6.7

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 164/2022
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 171/2022
15.06.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, sudija Dragana Marinković, u postupku zaštite prava na suđenje u razumnom roku, predlagača AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Petar Bojović, advokat iz ..., odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj zbog neodlučivanja o prigovoru radi ubrzanja postupka u predmetu Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3888/21 i žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu R4 r 49/22 od 12.05.2022. godine, dana 15.06.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana žalba predlagača, izjavljena zbog neodlučivanja o prigovoru radi ubrzanja postupka u predmetu Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3888/21.

ODBIJA SE kao neosnovana žalba predlagača i potvrđuje rešenje Apelacionog suda u Beogradu R4 r 49/22 od 12.05.2022. godine.

ODBIJA SE zahtev predlagača za naknadu troškova žalbenog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač je Apelacionom sudu u Beogradu dana 24.03.2022. godine podneo prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3888/21.

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu R4 r 49/22 od 12.05.2022. godine, stavom prvim izreke odbijen je prigovor predlagača kojim je traženo da se utvrdi da je u predmetu Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3888/21, podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i naloži postupajućem sudiji preduzimanje procesnih radnji koje delotvorno ubrzavaju postupak. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

Zbog neodlučivanja o prigovoru radi ubrzanja postupka, predlagač je dana 27.05.2022. godine izjavio žalbu, a 03.06.2022. godine izjavio je blagovremenu žalbu protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu R4 r 49/22 od 12.05.2022. godine iz svih zakonskih razloga.

Na osnovu člana 16. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku o žalbama je odlučivao sudija određen godišnjim rasporedom poslova.

Odlučujući o žalbama predlagača na osnovu članova 16, 17, 18. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ broj 40/15) u vezi člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ broj 25/82... „Službeni glasnik RS“ broj 46/95...106/15) i člana 386. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da žalbe predlagača nisu osnovane.

Prema stanju u predmetu o prigovoru radi ubrzanja postupka koji je predlagač podneo Apelacionom sudu u Beogradu dana 24.03.2022. godine, taj sud je odlučio navedenim rešenjem od 12.05.2022. godine. To znači da je o prigovoru predlagača odlučeno u zakonom propisanom roku od dva meseca u smislu člana 7. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, pa je žalba predlagača zbog neodlučivanja o njegovom prigovoru podneta na osnovu člana 14. stav 1. tog zakona, neosnovana.

Iz tog razloga Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke primenom člana 17. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.

Odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu R4 r 49/22 od 12.05.2022. godine, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostepeni pazi po službenoj dužnosti.

Prema razlozima pobijanog rešenja u predmetu Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3888/21 postupak je pokrenut tužbom 200 tužilaca koja je podneta 09.08.2010. godine, protiv tuženog JP Elektroprivreda Srbije, radi naknade uvećane zarade za smenski rad. Prvostepeni, Osnovni sud u Obrenovcu doneo je presudu P1 25/2014 od 21.02.2017. godine i u žalbenom postupku predmet je primljen u Apelacionom sudu u Beogradu 12.07.2017. godine (sa dve velike kutije). Predmet je zatim vraćen prvostepenom sudu radi dopune postupka 14.07.2017. godine. Prvostepeni sud je predmet vratio drugostepenom sudu 19.11.2019. godine, a zatim je ponovo vraćen prvostepenom sudu 22.01.2020. godine na uređenje u skladu sa članom 228. Sudskog poslovnika. Nakon dopune postupka predmet je primljen u Apelacionom sudu u Beogradu 05.02.2020. godine i rešenjem o dopuni postupka ponovo je vraćen prvostepenom sudu, a nakon postupanja vraćen je u Apelacioni sud u Beogradu 30.09.2021. godine. Predmet je iznet na sednicu veća 07.10.2021. godine, kada je odlučeno da se glavna rasprava otvori, zakazano je ročište za 16.12.2021. godine, a potom i sledeće za 25.02.2022. godine i naredno za 19.04.2022. godine. U postupku je dalje utvrđeno, da je predlagač podnosio prigovor radi ubrzavanja postupka u istom predmetu, koji je usvojen rešenjem Apelacionog suda u Beogradu R4 r 135/21 od 04.10.2021. godine, uz utvrđenje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i nalog postupajućem sudiji da preduzme procesne radnje, radi delotvornog ubrzanja postupka. Na osnovu izveštaja sudije izvestioca utvrđeno je da je navedeni predmet „stradao“ u poplavi 2014. godine, te da je imajući u vidu navode žalbe prvenstveno potrebno utvrditi ko su tužioci u ovom postupku, kao i šta je tužbeni zahtev svakoga od njih (200 tužilaca), kao i ko je punomoćnik svakog od ovih tužilaca.

Imajući u vidu utvrđeno, pobijanim rešenjem je odbijen novi prigovor predlagača radi ubrzavanja postupka, sa zaključkom da je u drugostepenom postupku zakazivanjem rasprave u predmetu na koji se prigovor odnosi, nakon dopune postupka od strane prvostepenog suda, ostvarena svrha postupka za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, kao i da s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja nema propusta Apelacionog suda u Beogradu koji bi za posledicu imali povredu prava predlagača na suđenje u razumnom roku.

Ocenjujući navode žalbe, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenice koje su od značaja za odluku u ovom predmetu, kao i da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primenio materijalno pravo odbijajući prigovor predlagača iz razloga koje u svemu prihvata i ovaj sud.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije („Službeni glasnik RS“ broj 98/2006), propisano je da svako ima pravo da mu nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.

Odredbom člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda („Službeni list SCG“ – Međunarodni ugovori, br. 9/2003, 5/2005 i 7/2007), („Službeni glasnik RS“ – Međunarodni ugovori, br. 12/2010 i 10/2015), između ostalog, propisano je da svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega ima pravo na pravičnu javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom obrazovanim na osnovu zakona.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku, uvažavaju se sve okolnosti predmetnog suđenja, pre svega složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaja predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski razlozi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

Razumna dužina trajanja sudskog postupka predstavlja optimalno potrebno vreme da se odluči o pravu stranke koje je sporno, da bi se otklonila neizvesnost, a stranka dobila saznanje da li joj sporno pravo pripada ili ne, čime se obezbeđuje i pravna sigurnost stranaka. Optimalno potrebno vreme za okončanje postupka je relativna kategorija, koja se procenjuje u svakom konkretnom slučaju na osnovu okolnosti koje se tiču složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u sudskom postupku, ponašanja podnosioca zahteva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, postupanje suda, priroda zahteva, odnosno značaja predmeta spora za podnosioca zahteva.

Polazeći od navedenih materijalno pravnih odredbi u kontekstu utvrđenog činjeničnog stanja, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je prvostepeni sud odlučujući o prigovoru predlagača pravilno ocenio sve utvrđene činjenice i prilikom donošenja pobijanog rešenja uzeo u obzir sve navedene okolnosti. Činjenica je da se radi o postupku u parnici iz radnog odnosa, u kome je sud dužan da posebno vodi računa o potrebi hitnog rešavanja. Međutim, postupak u parnici u kojoj ima 200 tužilaca, dakle veliki broj stranaka, čini ovaj predmet izuzetno složenim, pre svega iz procesnih razloga, pri čemu se takođe mora imati u vidu činjenica da je predmet fizički oštećen u poplavama iz 2014. godine, što je znatno otežalo rad Apelacionog suda u Beogradu, koji mora iznova započeti postupak u ovom predmetu u situaciji kada se, kako je to naveo sudija izvestilac, ne može utvrditi ko se sve pojavljuje kao tužilac u toj parnici i koji su njihovi punomoćnici, kao i kakvi su njihovi tužbeni zahtevi. Neosnovano se žalbom predlagača ukazuje da Apelacioni sud u Beogradu u proteklom periodu nije imao nikakvih aktivnosti u ovom predmetu, jer iz napred navedenih činjenica, proizilazi suprotan zaključak, odnosno da je taj sud postupao u tom predmetu, pokušavajući kroz dopunu postupku pred prvostepenim sudom, da obezbedi procesne uslove za odlučivanje o žalbi na presudu u tom predmetu, da bi na kraju i zakazao raspravu radi odlučivanja o toj žalbi. Upravo iz ovih razloga, postupanje Apelacionog suda u Beogradu se za sada ne može oceniti kao neažurno ili van razumnog roka. Pri svemu tome, ocenjujući trajanje postupka u celini, mora se imati u vidu i činjenica da je prvostepeni sud u relativno kratkom roku odlučio o zahtevima tužilaca u ovoj parnici, kao i da je dužnost i stranaka u postupku, posebno u napred izloženoj procesnoj situaciji, da svojim postupanjem otkloni smetnje koje onemogućavaju sud da postupa u razumnom roku.

Iz iznetih razloga, primenom člana 17. stav 1. i člana 18. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, odlučeno je kao u stavu drugom izreke ovog rešenja.

Predlagač nije uspeo sa žalbama, pa je njegov zahtev za naknadu troškova postupka odbijen, primenom člana 153. stav 1. ZPP, u vezi člana 30. Zakona o vanparničnom postupku.

S U D I J A

Dragana Marinković, s.r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić