Rž1 u 141/2019 1.6.6.7 pravni lekovi za ubrzanje postupka; 1.6.6.3 prioritetni predmeti

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 141/2019
10.02.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, sudija Katarina Manojlović Andrić, u predmetu predlagača AA iz ... – ..., koga zastupa kao punomoćnik Marina Mijatović, advokat iz ..., ul. ... .../..., odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Upravnog suda R4 u 265/19 od 22.10.2019. godine, u predmetu zaštite prava na suđenje u razumnom roku, doneo je 10.02.2020. godine

R E Š E NJ E

ODBIJA SE žalba predlagača i potvrđuje rešenje Upravnog suda R4 u 265/19 od 22.10.2019. godine.

ODBIJA SE zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač je 06.11.2019. godine podneo Vrhovnom kasacionom sudu, preko Upravnog suda, žalbu protiv rešenja Upravnog suda R4 u 265/19 od 22.10.2019. godine, kojim je odbijen njegov prigovor radi ubrzavanja postupka u predmetu Upravnog suda II- 4U 16716/18, kao neosnovan.

Predlagač navodi da je 30.03.2018. godine Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje podeno predlog za poništavanje konačnog rešenja tog fonda, da je 23.07.2018. godine doneto rešenje o predlogu, koje predlagač, kao tužilac pobija tužbom u upravnom sporu od 10.09.2018. godine u predmetu Upravnog suda II-4U 16716/18. Predlagač ističe da postupak odlučivanja o njegovom zahtevu ukupno traje 20 meseci jer upravni postupak i upravni spor treba posmatrati kao jedinstvenu celinu, kao i da je postupanje suda u ovom predmetu hitno. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud preinači ožalbeno rešenje tako što će utvrditi da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i obavezati Republiku Srbiju da predlagaču nadoknadi troškove na ime sastava prigovora i žalbe od strane advokata u opredljenim novčanim iznosima.

Odlučujući o žalbi predlagača na osnovu odredaba čl. 16, 18. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ 25/82, „Službeni glasnik RS“ 6/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje primenom odredbe člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11 i 55/14) i zaključio da je žalba neosnovana.

O žalbi je odlučivao sudija određen Godišnjim rasporedom poslova u sudu u smislu odredbe člana 16. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kojom odredbom je predviđeno da predsednik neposredno višeg suda može Godišnjim rasporedom poslova da odredi jednog sudiju ili više sudija da, pored njega, vode postupak i odlučuju po žalbama.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe člana 374. stav 2. tač. 1, 2, 3, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojim se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmetnog suđenja, pre svega, složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaja predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

Ožalbenim rešenjem je odbijen prigovor predlagača radi ubrzavanja postupka u predmetu Upravnog suda II-4U 16716/18, kao neosnovan, sa obrazloženjem da je sud preduzimao radnje u prethodnom postupku kako bi obezbedio preduslove za odlučivanje u tužbi, pa se nepostupanje suda u fazi postupka od dostavljanja odgovora na tužbu sa spisima predmeta tuženog organa 09.11.2018. godine do podnošenja prigovora ne može smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku. U vezi sa tim, Upravni sud je ukazao na to da, i prema stavu Evropskog suda za ljudska prava, kašnjenje u toku određene faze postupka može biti dopustivo pod uslovom da ukupno trajanje postupka nije prekoračeno (stav 36. presude Evropksog suda za ljudska prava od 08.12.1983. godine u predmetu Preto i dr. protiv Italije, broj predstavke 7984/87).

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, pravilno je postupio Upravni sud kada je odbio prigovor predlagača radi ubrzavanja postupka u predmetu tog suda II-4U 16716/18, jer ukupno trajanje upravnog postupka i upravnog spora nije nerazumno dugo, imajući u vidu postojeće standarde. Nema sumnje da predlagač u ovom slučaju ima interes da o njegovoj tužbi bude odlučeno za što kraće vreme, ali se ne radi o predmetu koji zahteva naročitu hitnost u postupanju s obzirom na to da je o pravu predlagača na uživanje invalidske penzije već odlučeno konačnim i pravnosnažnim rešenjem 2016. godine, a da se osporeni postupak vodi po zahtevu predlagača da se to rešenje poništi po vanrednom pravnom sredstvu.

Vrhovni kasacioni sud ističe da prigovor radi ubrzavanja postupka, kao jedno od sredstava kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku, ima prvenstveno preventivno dejstvo jer služi ubrzanju postupka, a zatim i kompezatorno dejstvo. Međutim, predlagač ni u prigovoru niti u žalbi nije zahtevao preduzimanje procesnih radnji kojima bi bio delotvorno ubrzan postupak u upravnom sporu, već je tražio samo utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku i naknadu troškova postupka čime se isključivo ostvaruje kompezatorno dejstvo prigovora i žalbe, a što nije njihov jedini i osnovni cilj.

Zbog svega izloženog, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredaba člana 18. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, odlučio kao u stavu prvom dispozitiva rešenja.

Vrhovni kasacioni sud je odbio zahtev predlagača za naknadu troškova postupka na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku shodnom primenom člana 153. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer predlagač nije uspeo u postupku zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Sudija

Katarina Manojlović Andrić, s.r.

Pouka o pravnom leku:

Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba

u smislu člana 21. Zakona o zaštiti prava

na suđenje u razumnom roku.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić