Rž1 u 19/2020 1 6 6 7 pravni lekovi za ubrzanje postupka 1 6 6 4 dužina trajanja postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 19/2020
24.02.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, sudija Katarina Manojlović Andrić, u predmetu predlagača Stečajna masa ZZ „AA“ u stečaju, ... – ..., ul. ... broj .., koju zastupa kao punomoćnik Ninoslav Komluški, advokat iz ..., ul. ... broj .., odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Upravnog suda R4 u 368/19 od 23.01.2020. godine, u predmetu zaštite prava na suđenje u razumnom roku, doneo je 24.02.2020. godine, nakon ispitnog postupka

R E Š E NJ E

ODBIJA SE žalba predlagača i potvrđuje rešenje Upravnog suda R4 u 368/19 od 23.01.2020 godine.

ODBIJA SE zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač je 10.02.2020. godine podneo Vrhovnom kasacionom sudu, preko Upravnog suda, žalbu protiv rešenja Upravnog suda R4 u 368/19 od 23.01.2020. godine, kojim je odbijen njegov prigovor radi ubrzavanja postupka u predmetu Upravnog suda II-5 U 316/18, kao neosnovan. Predlagač ističe da je od podnošenja tužbe prošlo 25 meseci, pa se ovakvo (ne) postupanje Upravnog suda ne može opravdati, a posebno kada se ima u vidu da je postupak započet još 2013. godine. Stoga predlaže da Vrhovni kasacioni sud usvoji podnetu žalbu, utvrdi da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i dosudi mu opredeljene troškove postupka.

Odlučujući o žalbi predlagača na osnovu odredaba čl. 16, 18. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ 25/82, „Službeni glasnik RS“ 6/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje primenom odredbe člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11 i 55/14) i zaključio da je žalba neosnovana.

O žalbi je odlučivao sudija određen Godišnjim rasporedom poslova u sudu u smislu odredbe člana 16. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kojom odredbom je predviđeno da predsednik neposredno višeg suda može Godišnjim rasporedom poslova da odredi jednog sudiju ili više sudija da, pored njega, vode postupak i odlučuju po žalbama.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe člana 374. stav 2. tač. 1, 2, 3, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz spisa predmeta Upravnog suda II-5 U 316/18 i R4 u 368/19 utvrđene su sledeće činjenice i okolnosti: da je predlagač 04.01.2018. godine podneo Upravnom sudu tužbu radi poništaja zaključka Ministarstva finansija Republike Srbije – Poreske uprave od 01.03.2017. godine kojim je obustavljen postupak po žalbi ZZ „AA“ u stečaju iz ..., jer je u izvršenju presude Upravnog suda III-3U 12020/14 od 02.12.2016. godine, kojim je poništeno prvobitno drugostepeno rešenje, utvrđeno da je ZZ „AA“ u stečaju, nakon sprovedenog stečajnog postupka, brisana iz Registra privrednih subjekata 10.01.2017. godine. Postupajući po nalogu Upravnog suda od 08.02.2018. godine, tuženi organ je 26.03.2018. godine dostavio sudu spise predmeta i odgovor na tužbu.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojim se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmetnog suđenja, pre svega, složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaja predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

Upravni sud je ožalbenim rešenjem odbio prigovor predlagača, kao neosnovan, navodeći da od dana podnošenja tužbe 04.01.2018. godine do dana podnošenja prigovora 27.11.2019. godine nije protekao toliko dug vremenski period koji bi doveo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, pri čemu predmet spora nije statusne prirode, niti je predlagač ukazao na poseban značaj koji predmet ima za njega i zbog koga bi predmet trebalo hitno rešavati.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilno postupio sudija Upravnog suda kada je odbio prigovor predlagača radi ubrzavanja postupka u predmetu tog suda II-5U 316/18. Kod utvrđivanja postojanja povrede prava na suđenje u razumnom roku uzima se u obzir ukupna dužina trajanja postupka, zbog toga što efikasno postupanje suda u upravnom sporu ne isključuje ocenu vremenskog aspekta upravnog postupka koji predstavlja integralni deo odlučivanja o pravu ili obavezi stranke. Međutim, vreme trajanja postupka se posebno računa u odnosu na lica koja naknadno stupe u postupak u svojstvu stranke, osim ukoliko nisu u pitanju univerzalni sukcesori ranije stranke u postupku. Predlagač je stupio u postupak tek podnošenjem tužbe Upravnom sudu 2018. godine. Zaključenjem stečaja prestala je da postoji kao pravno lice ZZ „AA“ u stečaju iz ... koja je ranije bila stranka u upravnom postupku i upravnom sporu. Predlagač nije univerzalni sukcesor stečajnog dužnika, već predstavlja stečajnu masu stečajnog dužnika koju čine samo sredstva izdvojena za troškove takstativno navedenih sudskih postupaka, među kojima je bio i predmet upravnog suda U 12020/2014, pri čemu nije navedeno da je stečajna masa sledbenik stečajnog dužnika u pravima i obavezama na koje se odnose pobrojani sudski postupci.

Polazeći od izloženog, vreme trajanja postupka se u odnosu na predlagača ne može računati od 2013. godine, nego od 2018. godine. Radi se o upravnom sporu radi poništaja zaključka o obustavljanju upravnog postupka u kome je utvrđena poreska obaveza ZZ „AA“ u stečaju, koja zadruga je nakon sprovedenog stečajnog postupka brisana iz Registra privrednih subjekata. Predmet upravnog rešavanja po zakonu nije hitan, niti zahteva prekoredno rešavanje zbog rizika za podnosioca. Ako je sud preopterećen nerešenim predmetima, izgrađeni standardi Evropskog suda za ljudska prava nalažu da se predmeti tada rešavaju po prioritetu ili po posebnom značaju za podnosioca, a ne po redosledu prijema predmeta u sud. U ožalbenom rešenju pravilno je ocenjeno da predmet spora nije statusne prirode, da ne zahteva hitnost u postupanju, te da ga treba rešavati prema redosledu prijema u skladu sa obavezom suda propisanom članom 177. Sudskog poslovnika („Službeni glasnik RS“, br.110/09...16/18).

Zbog svega izloženog, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 18. stav. 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, odbio žalbu predlagača.

Vrhovni kasacioni sud je u stavu drugom dispozitiva rešenja odbio zahtev podnosioca za naknadu troškova postupka, na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, shodnom primenom odredbe člana 153. stav 1. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu da predlagač nije uspeo u postupku.

Sudija

Katarina Manojlović Andrić, s.r.

Pouka o pravnom leku.

Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba

u smislu člana 21. Zakona o zaštiti prava

na suđenje u razumnom roku.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić