Rž1 u 22/2020 1.6.6.7 pravni lek za ubrzanje postupka; 1.6.6.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 22/2020
10.03.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, sudija Katarina Manojlović Andrić, u predmetu predlagača AA iz ..., ul. ..., koga zastupa kao punomoćnik Mladen Vlašić, advokat iz ..., ul. ..., odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Upravnog suda R4 u 381/2019 od 13.02.2020. godine, u predmetu zaštite prava na suđenje u razumnom roku, doneo je 10.03.2020. godine, bez ispitnog postupka

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena žalba predlagača AA iz ... .

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač je 26.02.2020. godine podneo Vrhovnom kasacionom sudu, preko Upravnog suda, žalbu protiv rešenja Upravnog suda R4 u 381/2019 od 13.02.2020. godine, kojim je odbijen njegov prigovor radi ubrzavanja postupka u predmetu Upravnog suda I-1U 6713/18 kao neosnovan.

Postupajući po žalbi predlagača, bez sprovođenja ispitnog postupka, u smislu odredaba čl. 16 i 17. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15), Vrhovni kasacioni sud je našao da je žalba nedozvoljena.

Prema odredbi člana 17. stav 1. istog zakona, predsednik neposredno višeg suda rešenjem odbacuje ili odbija žalbu bez ispitnog postupka, ili vodi ispitni postupak, a prema stavu 2. navedenog člana žalba se odbacuje ako je nepotpuna, ako ju je podnelo neovlašćeno lice, ako je preuranjena, neblagovremena, ako se lice odreklo prava na žalbu ili ako je povuklo žalbu, ili nema pravni interes za nju, pri čemu je žalba nepotpuna ako nije potpisana ili ako iz njene sadržine ne može da se utvrdi koje rešenje se pobija. Odredbom člana 17. stav 3. navedenog zakona je propisano da protiv rešenja o odbacivanju žalbe nije dozvoljena žalba.

O žalbi je odlučivao sudija određen Godišnjim rasporedom poslova u sudu saglasno odredbi člana 16. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kojom je propisano da predsednik neposredno višeg suda može godišnjim rasporedom poslova da odredi jednog sudiju ili više sudija da pored njega vode postupak i odlučuju po žalbama.

Prema stanju u spisima predmeta Upravnog suda R4 u 381/2019 i I-7U 6713/18 (koji je ranije nosio oznaku I-1U 6713/18), postupajući sudija Upravnog suda je rešenjem od 13.02.2020. godine odbio prigovor predlagača radi ubrzavanja postupka u predmetu Upravnog suda I-7U 6713/18. U navedenom predmetu postupak je okončan presudom od 05.02.2020. godine u kome je uvažena tužba tužioca, ovde predlagača, poništeno osporeno rešenje Gradskog veća Grada Kraljeva od 19.02.2018. godine i predmet vraćen nadležnom organu na ponovno odlučivanje, a tuženi organ obavezan da tužiocu, ovde predlagaču, plati troškove upravnog spora u iznosu od 34.370,00 dinara. Presuda je dostavljena punomoćniku tužioca, ovde predlagača, dana 20.02.2020. godine.

S obzirom na to da se, prema odredbi člana 5. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, prigovor i žalba mogu podneti samo dok se postupak ne okonča, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je u konkretnom slučaju žalba predlagača nedozvoljena, jer je podneta Vrhovnom kasacionom sudu 26.02.2020. godine, a postupak u predmetu Upravnog suda I-7U 6713/18 okončan je presudom od 05.02.2020. godine koja je punomoćniku predlagača dostavljena 20.02.2020. godine.

Vrhovni kasacioni sud je prilikom rešavanja imao u vidu navod predlagača iz žalbe da je u predmetu I-7U 6713/18, dana 24.02.2020. godine, podneo predlog za donošenje dopunskog rešenja o troškovima postupka o kome nije odlučeno. Prema pravnom stavu Vrhovnog kasacionog suda izraženom u više odluka, a pored ostalih i u rešenju ovoga suda Rž1 u 94/2019 od 06.09.2019. godine na koje predlagač ukazuje u žalbi, pod okončanjem postupka podrazumeva se odlučivanje ne samo o glavnoj stvari, već i o svim sporednim zahtevima koji su u toku postupka postavljeni, a u koje spadaju i troškovi postupka. U ovom konkretnom slučaju, presudom Upravnog suda I-7U 6713/18 od 05.02.2020. godine odlučeno je, pored ostalog, o zahtevu tužioca, ovde predlagača, da se tuženi obaveže na plaćanje troškova upravnog spora, te je na taj način upravni spor okončan odlučivanjem o svim zahtevima koji su u tužbi postavljeni. Činjenica da je nakon prijema navedene presude punomoćnik tužioca, ovde predlagača, podneo predlog za donošenje dopunskog rešenja o troškovima zbog toga što je nezadovoljan visinom dosuđenih troškova a ne zato što o troškovima nije odlučeno, ne znači da upravni spor nije okončan u smislu vremenskog perioda koji se uzima u obzir prilikom utvrđivanja povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Imajući u vidu izloženo, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 17. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, odbacio žalbu donoseći odluku kao u dispozitivu.

Sudija

Katarina Manojlović Andrić, s.r.

Pouka o pravnom leku.

Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba

u smislu člana 21. Zakona o zaštiti prava

na suđenje u razumnom roku.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić