Rž1 u 37/2019 pravni lekovi za ubrzanje postupka; celovitost postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 37/2019
01.07.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, sudija Katarina Manojlović Andrić, u predmetu predlagača AA iz ..., odlučujući o žalbi predlagača podnetoj protiv rešenja Upravnog suda R4 u 4/19 od 07.02.2019. godine, u predmetu zaštite prava na suđenje u razumnom roku, doneo je dana 01.07.2019. godine

R E Š E NJ E

ŽALBA SE UVAŽAVA I PREINAČUJE rešenje Upravnog suda R4 u 4/19 od 07.02.2019. godine, tako što se:

Usvaja prigovor predlagača i utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Upravnim sudom u predmetu 17U 14991/17.

Nalaže se sudiji izvestiocu u predmetu Upravnog suda 17U 14991/17 da, u roku od tri meseca od dana dostavljanja ovog rešenja Upravnom sudu, okonča postupak po tužbi u ovom predmetu, kao i da, u roku od 30 dana po isteku roka za odlučivanje o tužbi u tom predmetu, obavesti predsednika Upravnog suda o preduzetim naloženim merama.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač AA je preko Upravnog suda, dana 17.02.2019. godine, podnela Vrhovnom kasacionom sudu žalbu protiv rešenja Upravnog suda R4 u 4/19 od 07.02.2019. godine, kojim je odbijen njen prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Upravnog suda 17U 14991/17, kao neosnovan.

Predlagač u žalbi navodi da sudija Upravnog suda, prilikom odlučivanja o prigovoru radi ubrzanja postupka, nije ocenio celokupno trajanje postupka rešavanja ove upravne stvari i da nije pravilno primenio kriterijume za ocenu razumne dužine trajanja postupka. Ponavlja navode iz prigovora da postupak rešavanja njenog zahteva za konverziju prava korišćenja u pravo svojine na gradskom građevinskom zemljištu traje već šest godina, a da je postupak ostvarivanja njenih prava započeo pre 20 godina. Stoga predlaže da Vrhovni kasacioni sud usvoji njenu žalbu i preinači ožalbeno rešenje.

Postupajući po žalbi predlagača, u smislu odredaba čl. 16, 18. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ broj 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ br. 25/82 i 48/88 i „Službeni glasnik RS“ br. 46/95... 106/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje, primenom člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14) i našao da je žalba osnovana.

O žalbi je odlučivao sudija određen Godišnjim rasporedom poslova u sudu u smislu odredbe člana 16. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ broj 40/15), kojom odredbom je predviđeno da predsednik neposredno višeg suda može godišnjim rasporedom poslova da odredi jednog sudiju ili više sudija da pored njega vode postupak i odlučuju po žalbama.

Odredbom člana 18. stav 3. Ustava Republike Srbije, propisano je da se odredbe o ljudskim i manjinskim pravima tumače u korist unapređenja vrednosti demokratskog društva, saglasno važećim međunarodnim standardima ljudskih i manjinskih prava, kao i praksi međunarodnih institucija koje nadziru njihovo sprovođenje.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmeta suđenja, pre svega složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaj predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

Ožalbenim rešenjem je odbijen prigovor predlagača radi ubrzanja postupka u predmetu Upravnog suda 17U 14991/17, kao neosnovan, sa obrazloženjem da je upravni spor u tom predmetu otpočeo podnošenjem tužbe 05.10.2017. godine, da je predmet višestranački i složene je prirode, te da celokupno trajanje postupka ne prelazi okvire postupanja u razumnom roku.

Vrhovni kasacioni sud je našao da je Upravni sud pogrešno zaključio da nije povređeno pravo predlagača na suđenje u razumnom roku. Naime, analiza suđenja u razumnom roku mora biti sveobuhvatna, jer kašnjenje u toku određene faze postupka može biti dopustivo pod uslovom da ukupno trajanje postupka nije prekoračeno (stav 36. u presudi Evropskog suda za ljudska prava od 18.12.1983. godine u predmetu Preto i dr. protiv Italije, broj 7984/77). S druge strane, okolnost da su radnje u određenoj fazi postupka preduzimane u razumno prihvatljivim razmacima, nema značaja za predlagača ako se nerazumno dugo sudi u drugoj fazi postupka ili ako postupak u celini nerazumno drugo traje. Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da se pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju sve okolnosti predmeta suđenja, a pored ostalog i celokupno trajanje postupka. Stoga, ukoliko stranka traži zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u upravnom sporu ukazujući na dugo trajanje postupka u celini, ne sme se zanemariti trajanje upravnog postupka koji je prethodio podnošenju tužbe. Kako postupak u upravnim stvarima započinje pred upravnim organima ili drugim organima upravnog rešavanja, a u slučaju podnošenja tužbe se pravnosnažno okončava pred Upravnim sudom, sve to vreme do donošenja pravnosnažne odluke postoji za stranku određena pravna nesigurnost, pa se prilikom ocene povrede prava na suđenje u razumnom roku u upravnim stvarima upravni postupak i upravni spor posmatraju kao integralna celina.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da je predlagaču, u konkretnom slučaju, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, jer se iz spisa predmeta Upravnog suda 17U 14991/17 vidi da se radi o postupku u kome se istovremeno rešava o zahtevu AA, ovde predlagača, a u upravnom sporu zainteresovanog lica, podnetom 08.01.2013. godine za konverziju prava korišćenja u pravo svojine na k.p. br. .. KO Voždovac i o zahtevu Javnog pravobranilaštva Opštine Voždovac, tužioca u upravnom sporu, podnetom 19.02.2013. godine, koji se odnosi na zabeležbu spora u katastru. Imajući u vidu da je upravni postupak započet 2013. godine, a upravni spor u predmetu 17U 14991/17 započeo podnošenjem tužbe 05.10.2017. godine, Vrhovni kasacioni sud nalazi da složenost predmeta ne može opravdati skoro šestogodišnje trajanje postupka. Ovaj sud je pri tome imao u vidu da se tužbom u upravnom sporu traži ocena zakonitosti drugostepenog rešenja kojim je poništeno prvostepeno rešenje od 16.12.2014. godine i predmet se vraća prvostepenom organu – Službi za katastar nepokretnosti Voždovac radi ponovnog vođenja postupka i odlučivanja, te se na taj način produžava neizvesnost o ishodu postupka za predlagača.

Polazeći od svega izloženog, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 18. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, usvojio žalbu predlagača i preinačio prvostepeno rešenje Upravnog suda tako što je utvrdio da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Upravnim sudom u predmetu 17U 14991/17.

Kako je ovim rešenjem utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u predmetu koji nije pravnosnažno rešen, Vrhovni kasacioni sud je odredio rok od tri meseca za odlučivanje o tužbi u smislu člana 11. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da će se na taj način postići svrha zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Sudija

Katarina Manojlović Andrić, s.r.

Pouka o pravnom leku.

Protiv ovog rešenja žalba nije dozvoljena

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić