Rž1 u 55/2022 1.6.6.6.2; ponašanje podnosioca predstavke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 55/2022
25.05.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, sudija Katarina Manojlović Andrić, u predmetu predlagača AA iz ..., ... ulica broj .., čiji je punomoćnik Slobodan Jeremić, advokat iz ..., ul. ... broj .., odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Upravnog suda R4 u 45/22 od 07.04.2022. godine, u predmetu zaštite prava na suđenje u razumnom roku, doneo je 25.05.2022. godine

R E Š E NJ E

ODBIJA SE žalba predlagača i potvrđuje rešenje Upravnog suda R4 u 45/22 od 07.04.2022. godine.

ODBIJA SE zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač je 15.04.2022. godine podneo Vrhovnom kasacionom sudu, preko Upravnog suda, žalbu protiv rešenja Upravnog suda R4 u 45/22 od 07.04.2022. godine, kojim je odbijen njegov prigovor radi ubrzavanja postupka u predmetu Upravnog suda U 2456/21, kao neosnovan. Istim rešenjem odbijen je i zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

Predlagač u žalbi navodi da postupak pred sudom neopravdano dugo traje zbog neblagovremenog postupanja suda po podnetoj tužbi i tuženog organa po nalozima suda da dostavi odgovor na tužbu i spise predmeta. Ukazuje na to da je predlagač podneo tužbu kojom je pokrenuo upravni spor 03.02.2021. godine, a da je sud tužbu dostavio na odgovor tek 15.11.2021. godine, te da je nakon toga još dva puta zahtevao od tuženog da postupi po tom nalogu, pa su odgovor na tužbu i spisi predmeta tuženog organa pribavljeni 13 meseci nakon podnošenja tužbe. Ističe da je prilikom odlučivanja o podnetom prigovoru prvostepeni sud morao da uvaži sve okolnosti predmeta suđenja i da ima u vidu celokupno trajanje postupka. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud usvoji njegovu žalbu, utvrdi da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, naloži preduzimanje procesnih radnji kojima će se delotvorno ubrzati postupak pred Upravnim sudom, te da predlagaču dosudi opredeljene troškove postupka.

Odlučujući o žalbi predlagača na osnovu odredaba čl. 16, 18. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ 25/82, „Službeni glasnik RS“ 6/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje primenom odredbe člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11 i 55/14) i zaključio da je žalba neosnovana.

O žalbi je odlučivao sudija određen Godišnjim rasporedom poslova u sudu u smislu odredbe člana 16. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kojom odredbom je predviđeno da predsednik neposredno višeg suda može Godišnjim rasporedom poslova da odredi jednog sudiju ili više sudija da, pored njega, vode postupak i odlučuju po žalbama.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe člana 374. stav 2. tač. 1, 2, 3, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Upravni sud je ožalbenim rešenjem odbio prigovor predlagača radi ubrzavanja postupka u predmetu tog suda U 2456/21 imajući u vidu da je tužba podneta dana 03.02.2021. godine, da su aktivno preduzimane radnje u prethodnom postupku kako bi se stvorili procesni uslovi za odlučivanje tako što je tuženom Republičkom fondu za penzijsko i invalidko osiguranje tri puta nalagano dostavljanje odgovora na tužbu i kompletnih spisa (15.11.2021, 17.12.2021. i 09.03.2022. godine), da su spisi Upravnog postupka pribavljeni 15.03.2022. godine i da je već 30.03.2002. godine tuženom organu naloženo da u roku od osam dana, dostavi dokaz o uručenju drugostepenog rešenja od 24.09.2019. godine punomoćniku tužioca. Prilikom odlučivanja prvostepeni sud je posebno imao u vidu da su dana 03.04.2022. godine održani izbori za odbornike skupštine gradova i skupština opština u Republici Srbiji, za narodne poslanike i za predsednika Republike, pa je postupanje u predmetima radi zaštite izbornog prava, koji su po zakonu naročito hitni i zahtevaju prioritet pri rešavanju u odnosu na sve druge predmete, dovelo do redukovanog i otežanog rada Upravnog suda u tekućim predmetima, među kojima je i predmet predlagača.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojim se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmetnog suđenja, pre svega, složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaja predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

Imajući u vidu sve činjenice i okolnosti ovog slučaja koje su od značaja za donošenje odluke, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je ožalbenim rešenjem osnovano odbijen prigovor predlagača radi ubrzavanja postupka u predmetu Upravnog suda U 2456/21. Naime, upravni spor je u tom predmetu u vreme podnošenja prigovora radi ubrzavanja postupka trajao godinu dana. Tvrdnja predlagača da je sud odugovlačio postupak, na taj način što je dostavljanje odgovora na tužbu i spise predmeta tuženog organa tražio 15.11.2021. godine, iako je tužba podneta 03.02.2021. godine, nije osnovana, jer su u skladu sa članom 177. Sudskog poslovnika („Službeni glasnik RS“ br. 110/09... 93/19) sudije dužne da predmete rešavaju po redosledu njihovog prijema, a Upravni sud je opterećen velikim brojem nerešenih starih predmeta koji moraju imaju prioritet pri odlučivanju.

Razmatrajući navode žalbe da je u ovom slučaju prekoračeno ukupno trajanje postupka, Vrhovni kasacioni sud najpre mora da konstatuje da je dužina trajanja postupka jedna od činjenica na osnovu koje se odlučuje o prigovoru za ubrzavanje postupka i da je ona ključna za odluku o prigovoru, ali da pravilna primena pravnog standarda suđenja u razumnom roku podrazumeva utvrđivanje skupa činjenica na osnovu kriterijuma navedenih u članu 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.

U ovom slučaju, upravni spor pred Upravnim sudom je pokrenut 03.02.2021. godine po tužbi predlagača zbog ćutanja uprave, odnosno zbog neodlučivanja tuženog Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje o žalbi predlagača protiv prvostepenog rešenja od 10.09.2018. godine kojim je predlagaču utvrđeno pravo na srazmeran deo starosne penzije na osnovu penzijskog staža ostvarenog u Republici Srbiji u trajanju od tri godine, pet meseci i jedanaest dana. Tužen organ je rešenje o žalbi doneo 24.09.2019. godine i dostavio ga punomoćniku predlagača – advokatu Slobodanu Jeremiću, ali je rešenje vraćeno neuručeno zbog toga što u pošti nije preuzeto u roku predviđenom za čuvanje. Predlagač je, u svojstvu tužioca, 24.10.2019. godine Upravnom sudu podneo tužbu zbog ćutanja uprave u kojoj je naveo da tuženi Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje nije odlučio o njegovoj žalbi od 10.10.2018. godine, ali je ta tužba rešenjem U 17320/19 od 15.01.2020. godine odbačena, zbog toga što uz nju nije priložen dokaz o podnošenju naknadnog zahteva – urgencije tuženom organu za dostavljanje odluke po žalbi. Novu tužbu zbog ćutanja uprave predlagač je Upravnom sudu podneo tek 03.02.2021. godine.

U praksi Evropskog suda za ljudska prava izražen je stav da je podnosilac predstavke dužan da pokaže marljivost u poštovanju i izvršavanju proceduralnih zahteva koji su relevantni, da se uzdrži od bilo kakvih taktika odlaganja, kao i da iskoristi mogućnosti koje su mu pružene domaćim pravom za skraćivanje postupka (stav 35. presude od 07. jula 1989. godine u predmetu Union Alimentaria Sanders S.A. protiv Španije, broj predstavke 11681/85). U svojoj praksi taj sud je izgradio koncept „zloupotrebe prava“, koji se odnosi na štetno vršenje prava od strane tužioca na način koji nije u skladu sa svrhom za koje je to pravo dato (stav 62. odluke od 15. septembra 2009. godine u predmetu Mirolubovs i dr. protiv Letonije, broj predstavke 798/05). U ovom konkretnom slučaju, punomoćnik predlagača nije preuzeo preporučenu pošiljku – rešenje Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje od 24.09.2019. godine kojim je odlučeno o žalbi predlagača protiv prvostepenog rešenja od 10.09.2018. godine, a čijim dostavljanjem bi bilo izbegnuto vođenje dva upravna spora - po tužbi od 24.10.2019. godine u predmetu U 17320/19 i po tužbi od 03.02.2021. godine u predmetu U 2456/21. Pri tome, tužba koju je predlagač podneo 24.10.2019. godine odbačena je kao neuredna, a mogućnost za podnošenje nove uredne tužbe predlagač je iskoristio tek 03.02.2021. godine.

Imajući u vidu sve navedeno, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da značajan doprinos za dugo trajanje postupka u ovom slučaju snose predlagač i njegov punomoćnik koji nisu pokazali odgovarajuću marljivost u poštovanju i izvršavanju proceduralnih zahteva koji su uticali na okončanje postupka.

Zbog svega izloženog, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredaba člana 18. st.1. i 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, odlučio kao u stavu prvom dispozitiva rešenja.

Vrhovni kasacioni sud je u stavu drugog dispozitiva odbio zahtev predlagača za naknadu troškova postupka na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku shodnom primenom člana 153. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer predlagač nije uspeo u postupku zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Sudija

Katarina Manojlović Andrić, s.r.

Pouka o pravnom leku:

Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba

u smislu člana 21. Zakona o zaštiti prava

na suđenje u razumnom roku.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić